Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5836/18 (N. B.)
Odluka donesena 24. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Krivični postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5836/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-5836/18, rješavajući apelaciju Naila Bunje, na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana
58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nail Bunjo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 K 276174 18 Kž 2 od 17. septembra 2018. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 K 276174 12 K od 13. aprila 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Nail Bunjo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 22. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 276174 18 Kž 2 od 17. septembra 2018. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 K 276174 12 K od 13. aprila 2018. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, apelant je oglašen krivim za krivično djelo Krivotvorenje isprave iz člana 373. stav 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Krivični zakon), za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, krivično djelo Prijevara iz člana 294. stav 1. Krivičnog zakona, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca i krivično djelo Lažno prijavljivanje iz člana 347. stav 1. Krivičnog zakona, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci. Osim toga, oštećena N. H. je upućena na parnični postupak sa imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete, te je apelant oslobođen od plaćanja troškova krivičnog postupka i određeno je da isti padaju na teret budžetskih sredstava.
3. U obrazloženju prvostepene presude Općinski sud je naveo da je utvrdio da je apelant počinio krivično djelo Krivotvorenje isprave, na osnovu iskaza, te nalaza i mišljenja vještaka grafološke struke I. K., cijeneći da je navedeni nalaz dat u skladu sa vještinom i pravilima struke i da je zasnovan na relevantnoj dokumentaciji, zatim na osnovu iskaza svjedoka N. H. i L. T., kao i iz uložene materijalne dokumentacije (sve detaljno obrazloženo na stranicama br. 3-8 prvostepene presude). Nadalje, Općinski sud je naveo da je utvrdio da je apelant počinio krivično djelo Prijevare na osnovu iskaza svjedoka N. H., koja je izjavila da je novac u određenom novčanom iznosu dala apelantu, a da joj je on dao uplatnice kao navodni dokaz o izvršenim uplatama na ime doprinosa, koje je N. H. predala Ministarstvu unutrašnjih poslova Kanton Sarajevo o čemu je sačinjen i zapisnik o dobrovoljnoj predaji predmeta. Općinski sud je istakao da navedeno proizilazi i iz dopisa Raiffeisen banke d.d. kojim je obaviješteno Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo o tome da pravno lice „Grafotex“ d.o.o. Sarajevo (čiji je vlasnik apelant) posluje pod nazivom „Interbos“ i da predmetne uplatnice nisu realizirane, jer nije bilo sredstava na računu. U odnosu na krivično djelo Lažno prijavljivanje, Općinski sud je naveo da je utvrdio da je apelant počinio predmetno krivično djelo prije svega iz krivične prijave koju je apelant podnio protiv službenika Federalnog zavoda za PIO/MIO, iako je znao da je lično izvršio prepravke na spornim dokumentima o odjavi radnice H. N., kao i iz ostalih izvedenih dokaza koji su pribavljeni od strane Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo po naredbi tužioca.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud potpuno i pravilno cijenio sve izvedene dokaze i da je na takvoj osnovi zasnovao svoje činjenične i pravne zaključke, pa je apelanta oglasio krivim za navedena krivična djela. Nadalje, da je zaključke koji se odnose na utvrđene odlučne činjenice kao osnovane u cjelosti prihvatio i ovaj sud, jer odgovaraju rezultatima izvedenih dokaza. Osim toga, Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je konstatovao da je apelant odustao od izvođenja svojih dokaza, a s obzirom na to da je prvostepeni sud upozorio apelanta na to da će se, ako ne pristupi ispitivanju predloženih svjedoka, smatrati kao da je odustao od njihovog izođenja, nakon čega apelant nije želio ispitati predložene svjedoke i vještaka tvrdeći da je sud već rekao vještaku šta treba da govori. U odnosu na krivičnopravnu sankciju, Kantonalni sud je istakao da je odluka prvostepenog suda i tom dijelu pravilna, te da je prvostepeni sud pravilno cijenio sve okolnosti na strani apelanta, kako otežavajuće, tako i olakšavajuće. U konačnici, Kantonalni sud je zaključio da su sve utvrđene okolnosti u dovoljnoj mjeri došle do izražaja u izrečenoj kazni zatvora, a koja je srazmjerna težini učinjenih krivičnih djela i stepenu društvene odgovornosti apelanta i potrebna za ostvarenje svrhe kažnjavanja.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje. Apelant navodi da su učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka, te da nisu prihvaćeni ni cijenjeni dokazi odbrane.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i na koji su primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tih sudova. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelant uglavnom ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepene presude, a koje navode je razmotrio drugostepeni sud prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno obrazložio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević