Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1907/17 (H. T.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Nematerijalna šteta
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Materijalna šteta
  • Naknada štete
  • Kamata
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1907/17

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1907/17, rješavajući apelaciju H. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija H. T.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 022552 17 Gž od 24. aprila 2017. godine u dijelu u kojem je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete.

Predmet se vraća Sudu Bosne i Hercegovine koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Sudu Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija H. T. podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 022552 17 Gž od 24.

aprila 2017. godine u dijelu u kojem je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. H. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 16. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 022552 17 Gž od 24. aprila 2017. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine kao zakonskog zastupnika tužene Bosne i Hercegovine – Ministarstva odbrane BiH (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 28. januara 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 4. februara 2019. godine, a Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine 31. januara 2019. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Sud BiH je 17. marta 2017. godine donio Presudu broj S1 3 Mal 022552 16 Mal kojom je tuženu obavezao da apelantu na ime naknade materijalne i nematerijalne štete isplati određene novčane iznose, i to sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos za materijalnu štetu počev od 19. decembra 2016. godine pa do konačne isplate, a na dosuđeni iznos za nematerijalnu štetu počev od 17. marta 2017. godine pa do konačne isplate. Navedenom odlukom apelant je odbijen sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos dosuđene materijalne štete za period od 10. novembra 2015. do 19. decembra 2016. godine i na dosuđeni iznos nematerijalne štete za period od 25. jula 2016. do 17. marta 2017. godine zbog neosnovanosti.

6. U obrazloženju odluke Sud BiH je naveo da se 10. novembra 2015. godine desila predmetna saobraćajna nesreća, u kojoj je učestvovao apelant sa svojim putničkim vozilom i vozač tužene s teretnim vozilom u vlasništvu Oružanih snaga BiH, u kojoj je apelant pretrpio štetu. Sud BiH je ocijenio, s obzirom na to da je utvrdio da je osnovni uzrok nastanka nezgode prelaz vozila tužene u saobraćajnu traku kojom se kretalo apelantovo vozilo, te da su oba vozača u gotovo identičnim vrijednostima prekoračila sigurnosnu brzinu kretanja svojih vozila, da je razmjeran odnos odgovornosti stranaka 90:10 u apelantovu korist. Visinu materijalne štete Sud BiH je utvrdio na osnovu nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke, a visinu nematerijalne štete na osnovu nalaza vještaka medicinske struke, pa je apelantu dodijelio iznose tih šteta prema utvrđenom razmjernom odnosu doprinosa nastaloj šteti.

7. Nadalje je Sud BiH naveo da se odluka o kamatama zasniva na odredbama člana 277. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) i člana 2. stav 1. Zakona o visini stope zakonske kamate, te je na osnovu citiranih zakonskih odredbi tužena obavezana da na iznos utvrđene štete isplati apelantu zakonske zatezne kamate, i to počev od dana sačinjavanja nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke za materijalnu štetu i od dana donošenja presude za nematerijalnu štetu. Apelant je odbijen sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos materijalne štete za period od 10. novembra 2015. godine (dan nastanka predmetne štete) do 19. decembra 2016. godine (kada je šteta utvrđena po vještaku) i na iznos nematerijalne štete za period od 25. jula 2016. godine (kada je podnesena tužba) do 17. marta 2017. godine (kada je donesena prvostepena presuda) jer je donošenjem presude i utvrđena visina te naknade.

8. Sud BiH je 24. aprila 2017. godine donio Presudu broj S1 3 P 022552 17 Gž kojom je odbio apelantovu žalbu podnesenu protiv prvostepene presude.

9. U obrazloženju navedene odluke Sud BiH je ocijenio da je apelantu pravilno dosuđena zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos nematerijalne štete od dana prvostepenog presuđenja jer je obim satisfakcije (u smislu člana 394. ZOO) poznat tek kada je na pravno obavezujući način izražen brojem novčanih jedinica, pa zatezna kamata po članu 277. ZOO ne može teći dok taj broj novčanih jedinica nije određen, u kom momentu su ispunjeni uvjeti za nastupanje dužnikove docnje.

10. Sud BiH, također, smatra da se dosuđenjem naknade materijalne štete prema cijenama u vrijeme davanja nalaza i mišljenja vještaka uspostavlja pređašnje stanje jer se dosuđenim iznosom oštećenik može obeštetiti. Zbog toga se, prema ocjeni Suda BiH, i ne može zahtijevati zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade materijalne štete od dana kad je šteta nastala, kako je to predviđeno članom 186. ZOO, jer bi se u tom slučaju naknada vrednovala dva puta, jedanput cijenom oštećene stvari u vrijeme vještačenja, odnosno donošenja sudske odluke, i drugi put kamatom od dana nastanka štete.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

12. Apelant je istakao da je Vrhovni sud FBiH zauzeo pravni stav s ciljem ujednačavanja sudske prakse na svim nivoima, u kojem je iznio tumačenje člana 186, a u vezi sa članom 277. ZOO na način da oštećenicima na dosuđenu naknadu nematerijalne štete zakonska kamata pripada od dana podnošenja tužbe, te da je taj pravni stav objavljen u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda FBiH 2002/2003 i kao takav prihvaćen i u „nizu odluka Ustavnog suda BiH (AP 2141/05 je samo jedna od brojnih odluka)“.

13. Apelant je također ukazao na niz odluka Ustavnog suda u kojima je Ustavni sud zauzeo stav u vezi s dospijećem zakonske kamate na materijalnu štetu, odnosno da se pri određivanju materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostepene presude. Apelant je istakao da je nedopustivo da samo Sud BiH ima različito shvaćanje i donosi različite odluke u vezi s početkom toka zakonskih zateznih kamata u odnosu na sve druge sudove, kako na nivou entiteta tako i na nivou BiH, iz kog razloga se stranke u sudskim postupcima pred Sudom BiH dovode u neravnopravan, diskriminacijski položaj.

II.Odgovor na apelaciju

14. Sud BiH je u odgovoru naveo da smatra da nisu povrijeđena apelantova prava garantirana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, pa da u cijelosti ostaje pri razlozima navedenim u osporenoj odluci.

15. Pravobranilaštvo BiH je u odgovoru na apelaciju navelo da je apelacija neosnovana, te da je osporenim presudama dosuđena naknada nematerijalne štete u iznosima uobičajenim u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine i zauzetim kriterijima Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. V.Relevantni propisi

16. Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89) sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

I - NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE

Kad dospijeva obaveza naknade Član 186.

Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

V - NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETE

Novčana naknada Član 200.

(1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete kao i u njenom odsustvu.

(2) Prilikom odlučivanja o zahtevu za naknadu nematerijalne štete, kao i o visini njene naknade, sud će voditi računa o značaju povređenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom.

III - ZATEZNA KAMATA

Kad se duguje Član 277. stav 1.

(1) Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Suda BiH broj S1 3 P 022552 17 Gž od 24. aprila 2017. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 3. maja 2017. godine, a apelacija je podnesena 16. maja 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da mu je osporenom presudom Suda BiH povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropske konvencije i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

24. Ustavni sud zapaža da se postupak koji je okončan osporenom presudom Suda BiH odnosi na postupak naknade materijalne i nematerijalne štete, odnosno na predmet građanskopravne prirode. Dakle, nesporno je da u predmetnom postupku apelant uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

25. Suština navoda apelacije koji se odnose na pravično suđenje svodi se na apelantovu tvrdnju da je Sud BiH pogrešno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe ZOO prilikom određivanja početka toka zateznih kamata na dosuđene iznose naknada na ime materijalne i nematerijalne štete.

26. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

27. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.

U odnosu na zatezne kamate na dosuđeni iznos materijalne štete

28. Apelant smatra da je osporenom presudom Suda BiH povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zbog tumačenja relevantnih odredbi ZOO od strane tog suda, na način da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete teče od dana sačinjavanja nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke, odnosno u konkretnom slučaju od 19. decembra 2016. godine. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da je o pitanju početka roka za računanje zakonskih zateznih kamata pri određivanju naknade materijalne štete zauzeo stav još prije skoro 12 godina. Tako je o tom pitanju već raspravljao u nizu svojih odluka (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 86/07, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, stav 43, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 99/08, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. aprila 2009. godine, stav 89, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 50/09 i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 657/11 od 12. februara 2014. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenim odlukama je izražen stav da se pri određivanju naknade materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostepene presude.

29. Imajući u vidu ovakav stav u vezi s tumačenjem relevantnih odredaba ZOO, koje su i u vrijeme donošenja osporene odluke, kao i ove odluke, u nepromijenjenom sadržaju i dalje na snazi, te da predmetna apelacija pokreće identično pitanje o kojem je već raspravljano u citiranim odlukama, Ustavni sud zaključuje da i u konkretnom slučaju treba primijeniti svoj stav. Stoga se, umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelantovih navoda, Ustavni sud u cijelosti poziva na stav iznesen u citiranim odlukama.

30. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je Sud BiH svojom odlukom povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosna i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u dijelu u kome je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete.

U odnosu na zatezne kamate na dosuđeni iznos nematerijalne štete

31. Apelant, također, smatra da je Sud BiH proizvoljno primijenio materijalno pravo kada je u osporenoj odluci zauzeo stav da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade na ime nematerijalne štete teče od dana donošenja prvostepene presude. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj novijoj praksi razmatrao isto pitanje (vidi odluke Ustavnog suda br. AP 3985/08 od 15. septembra 2011. godine, AP 1590/10 od 25. aprila 2013. godine, AP 1258/10 od 16. maja 2013. godine, stav 37, AP 5768/10 od 23. decembra 2013. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), te da je u navedenim odlukama, Ustavni sud zaključio da nema arbitrarnosti u odlukama redovnih sudova u kojima je zatezna kamata na naknadu nematerijalne štete dosuđena od dana presuđenja, a ne od dana podnošenja tužbe.

32. Također, u Odluci broj AP 811/12 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 811/12 od 17. februara 2016. godine, tačka 53, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) Ustavni sud je, između ostalog, istakao i sljedeće: „Ustavni sud zapaža da su u konkretnom slučaju apelanti tražili zakonsku zateznu kamatu od dana nastanka štetnog događaja, a ne od dana podnošenja tužbe, te da je Sud BiH dao obrazloženje zašto apelantima ne pripada zakonska zatezna kamata od tog dana, ističući da je nastanak nematerijalne štete utvrđen tek donošenjem prvostepene presude, a ne danom povređivanja apelanata“, te je u vezi s tim, Ustavni sud zaključio da su navodi apelanata neosnovani.

33. S druge strane, Ustavni sud je u Odluci broj AP 2141/05 od 20. oktobra 2006. godine (dostupnoj na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), a na koju se apelant poziva u apelaciji, utvrdio kršenje prava na pravično suđenje. Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci utvrdio da su redovni sudovi, suprotno stavovima Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH izraženim u zaključku od 9. aprila 2003. godine (objavljenom u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda FBiH broj 2002/2003), koji se odnose na primjenu čl. 186. i 277. ZOO, prema kojima zatezna kamata na pravičnu naknadu nematerijalne štete teče od dana podnošenja tužbe, apelantici u navedenom predmetu, iako je tražila kamatu od dana podnošenja tužbe, kamatu dosudili od dana preciziranja tužbenog zahtjeva. Pri tome je Ustavni sud naveo da, u tom predmetu, za ovakav pravni stav nisu pruženi razumni i jasni razlozi, nego je proizvoljno i suprotno članu 21. Zakona o Vrhovnom sudu FBiH (kojim se propisuje da je pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjeljenja obavezujuće za sva vijeća u sastavu sudskog odjeljenja) donesena osporena odluka.

34. Ustavni sud je u Odluci broj AP 3355/15 od 27. februara 2018. godine (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 3355/15 od 27. februara 2018. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) razmatrao identične apelacione navode koji se odnose na sporno pravno pitanje i pozivanje na Odluku Ustavnog suda broj AP 2141/05, odnosno pozivanje na primjenu pravnog stava koji je zauzeo Vrhovni sud FBiH. Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je ukazao da o predmetnom pravnom pitanju (da li zatezne kamate na utvrđeni iznos naknade nematerijalne štete, prema članu 277. ZOO, treba dosuditi od dana podnošenja tužbe ili od dana donošenja prvostepene presude) postoji različita praksa između Suda BiH i Vrhovnog suda FBiH. Međutim, da se radi o sudovima različite nadležnosti koji autonomno stvaraju i slijede praksu u okviru svojih nadležnosti, čije usklađivanje ne spada u zadatke Ustavnog suda.

35. Dovodeći navedenu praksu Ustavnog suda u vezu s konkretnim predmetom, Ustavni sud konstatira da obrazloženje osporene odluke Suda BiH (u vezi sa stavom da apelantu, u skladu s odredbama člana 277. ZOO, pripadaju zatezne kamate na dosuđeni iznos nematerijalne štete od dana donošenja prvostepene presude, a ne od dana podnošenja tužbe) nije proizvoljno.

36. Stoga, imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da Sud BiH svojom odlukom nije povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u dijelu u kome je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos nematerijalne štete.

Ostali navodi

37. U odnosu na dio u kojem je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete, Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

38. U odnosu na dio u kojem je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete, Ustavni sud nalazi da nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije kada apelant kršenje tog prava veže za navode o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju osporenom presudom Suda BiH, u dijelu u kojem je odlučeno da na dosuđeni iznos naknade materijalne štete zakonska zatezna kamata počinje teći od dana sačinjavanja nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke, a ne danom nastanka te štete, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

40. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u dijelu u kojem je odlučeno da na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete zakonska zatezna kamata počinje teći od dana donošenja prvostepene presude, a ne od dana podnošenja tužbe s obzirom na to da je Sud BiH jasno i argumentirano obrazložio svoju odluku u vezi s početkom toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete, pozivajući se na relevantne odredbe ZOO, odnosno slijedi vlastitu praksu.

41. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1907/17 (H. T.) | Sudska praksa | Aktio