Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4741/18 (J. K.)

Odluka donesena 08. 05. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4741/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-4741/18, rješavajući apelaciju J. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela J. K.

protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 101363 18 Gž od 5. juna 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. J. K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčkog, koju zastupa Marijana Mitrović advokat iz Brčkog, podnijela je 17. avgusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 P 101363 18 Gž od 5. juna 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Apelacionog suda, obavezana je apelantica da tužitelju („Santovac" DOO Brčko) na ime duga isplati iznos od 4.292,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da tužitelju naknadi troškove postupka, dok je u preostalom dijelu odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev.

3. U obrazloženju osporene odluke Apelacioni sud je naveo da je predmet spora zahtjev tužitelja da mu apelantica isplati iznos od 4.292,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom za izvršene usluge sakupljanja i odvoza smeća, obezbjeđenja objekta i isporuku vode za poslovni prostor koji se nalazi na tržnici ,,Arizona“, za period od januara 2012. do novembra 2016. godine. Dalje je Apelacioni sud naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja (član 262. Zakona o obligacionim odnosima), te naglasio da apelantica neosnovano tvrdi da parnične stranke nisu u obligaciono-pravnom odnosu po osnovu naplate predmetnog potraživanja, te da tužitelj sa apelanticom nije zaključio ugovor o čišćenju i obezbjeđenju objekta. Naime, Apelacioni sud je naveo da je članom 48. Ugovora o pravu građenja, finansiranju, projektovanju i upravljanju „Tržnica Arizona“ (zaključenog 21. decembra 2001. godine između Brčko distrikta BiH i „Italproject" d.o.o. Brčko) određeno da „Italproject" na cijelom području tržnice organizuje i pruža sve servisne i komunalne usluge, uključujući, ali se ne ograničavajući na snabdijevanje vodom i toplotnom energijom, sakupljanje i odvoz smeća i otpada, parking prostor, obezbjeđenje i sl., te da zauzvrat ima pravo da za svoj račun naplaćuje naknadu za korištenje zemljišta i sve druge komunalne i servisne usluge prema cjenovniku koji će strane iz tog ugovora sporazumno utvrditi. Također, Apelacioni sud je naveo da je članom 1a. Ugovora o prenosu prava vlasništva, suvlasništva i građenja i preuzimanje duga od 31 decembra 2009. godine (zaključenog između preduzeća „Italproject" d.o.o. Brčko i tužitelja) određeno da je predmet prenosa cjelokupna imovina, prava i obaveze, kao i pravo korištenja i upravljanja cjelokupnom infrastrukturom. S tim u vezi, Apelacioni sud je naveo da tužitelju pripada pravo da traži od apelantice ispunjenje njene obaveze, s obzirom da su navedeni Ugovori na snazi i s obzirom da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj svoje obaveze izvršavao, a apelantica nije dokazala suprotno. Apelacioni sud je naveo da je neosnovan apelantičin navod da tužitelj nije dokazao da su apelantici dostavljene fakture za izvršene usluge u spornom periodu, odnosno da nema zaključen Ugovor, s obzirom da je visina naknade po osnovu sakupljanja i odvoza smeća i čuvanja objekata formirana u skladu sa usvojenim cjenovnikom, a prema površini objekta.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, u suštini, smatra da su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno primijenili pozitivno-pravne propise. Također, apelantica navodi da tužitelj nije imao saglasnost Vlade Brčko Distrikta BiH za cijenu komunalnih usluga i da je cijenu proizvoljno odredio, te da je apelantici nametnuta obaveza plaćanja vode bez zaključenog ugovora. Apelantica navodi da je Apelacioni sud u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u predmetu u predmetu broj 96 0 P 088787 16 Gž donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud detaljno i jasno obrazložio svoju odluku, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredaba, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. U pogledu apelantičinih navoda da je Apelacioni sud povodom identičnog pitanja donio drugačiju odluku, tj. da je u drugom predmetu odbio tužbeni zahtjev tužitelja, Ustavni sud podsjeća da nije u njegovoj nadležnosti utvrđivanje koje tumačenje sudova je pravilno, budući da je to u isključivoj nadležnosti tih sudova. Dakle, nadležnost Ustavnog suda je da u svakom konkretnom slučaju ispita da li su odlukama redovnih sudova povrijeđena ustavna prava apelanata. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4741/18 (J. K.) | Sudska praksa | Aktio