Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-775/19 ("MAKSMARA" d.o.o. BANJALUKA)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Izvršenje
- Nekretnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-775/19
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP 775/19, rješavajući apelaciju „Maksmare“ d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnijela „Maksmara“ d.o.o. Banjaluka zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci kao predmet broj 71 0 I 258677 17 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Maksmara“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupaju Branislav Kosić i Sanjin Kosić, advokati iz Banjaluke, podnijela je 20. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 I 258677 17 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 11. marta 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je u ostavljenom roku dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant je 11. aprila 2017. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (J. V.) na osnovu izvršne isprave Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 181483 16 Gž od 24. januara 2017. godine, te je Osnovni sud rješenjem od 28. aprila 2017. godine dozvolio predloženo izvršenje na izvršenikovim nepokretnostima detaljno navedenim u rješenju o izvršenju.
6. Na predmetno rješenje o izvršenju izvršenik je uložio prigovor (12. maj 2017. godine) u kojem je osporio rješenje o izvršenju u dijelu kojim je određeno izvršenje na nepokretnostima koje nisu u njegovoj svojini. Apelant je Osnovnom sudu dostavio odgovor na izvršenikov prigovor.
7. Osnovni sud je 28. aprila 2017. godine predmetno rješenje o izvršenju dostavio Republičkoj upravi za geodetske i imovinskopravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: RUGIP) radi zabilježbe izvršenja u zemljišne knjige, koja je prvim rješenjem od 23. januara 2018. godine dozvolila zabilježbu rješenja o izvršenju.
8. U nastavku postupka izvršenik je izjavio žalbu protiv rješenja kojim je dozvoljena zabilježba, te je rješavajući po izvršenikovoj žalbi drugostepeni organ RUGIP-a Banjaluka usvojio žalbu i predmet zabilježbe vratio na ponovni postupak rješenjem od 25. aprila 2018. godine. Apelant je nezadovoljan odlukom RUGIP-a Banjaluka pokrenuo parnicu radi poništenja rješenja RUGIP-a tužbom Okružnom sudu 21. juna 2018. godine, gdje je na tuženoj strani pored RUGIP-a naveo kao zainteresovana lica izvršenika i RS Osnovni sud. Osnovni sud je dao odgovor na tužbu, a istovremeno je zatražio od RUGIP-a Banjaluka 6. jula 2018. godine da u ponovljenom postupku izvrši zabilježbu rješenja o izvršenja u skladu sa članom 72. ZIP-a.
9. Na ponovljeni zahtjev Osnovnog suda RUGIP je 12. jula 2018. godine donio rješenje kojim je dozvolio zabilježbu samo na određenim nepokretnostima, a odbio je zahtjev za zabilježbu na nepokretnostima koje nisu bile uknjižene kao izvršenikove nepokretnosti, a za neke nepokretnosti je donio izdvojeno rješenje 25. jula 2018. godine.
10. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 258677 17 I od 7. marta 2019. godine djelimično usvojio izvršenikov prigovor na predmetno rješenje o izvršenju na način da je u dijelu rješenja u kojim je određeno izvršenje na izvršenikovim nepokretnostima (pobliže opisanim u izreci navedenog rješenja) obustavio i ukinuo sve sprovedene izvršne radnje, dok je u ostalom dijelu rješenje o izvršenju kojim je dozvoljeno izvršenje na izvršenikovim nepokretnostima (pobliže opisanim u izreci navedenog rješenja) održano na snazi. Na rješenje od 7. marta 2019. godine izvršenik i apelant su uložili žalbe 19. marta 2019. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da Osnovni sud nije odlučio o izvršenikovom prigovoru na predmetno rješenje o izvršenju u periodu od dvije godine. Takođe, apelant je istakao da je uputio više pismenih urgencija na koje sud nije dao odgovor, kao i da se obratio predsjedniku suda koji nije preduzeo mjere da se predmet uzme u rad i sprovede izvršenje. Apelant predlaže da se apelacija usvoji, te da se Republika Srpska obaveže da mu na ime naknade štete isplati iznos od 3.000,00 KM i nadoknadi troškove sastavljanja i podnošenja apelacije po advokatu punomoćniku u iznosu od 1.170,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. Osnovni sud je, između ostalog, u odgovoru opisao hronologiju predmetnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke, te je istakao da je apelant naplatu svojih potraživanja predložio samo na izvršenikovim nepokretnostima, pri čemu sud nije mogao odlučiti o izvršenikovom prigovoru zato što je apelant i prilikom podnošenja prijedloga za izvršenje dostavio zk. uloške na kojima nije bilo brisano pravo privremenog korišćenja građevinskog zemljišta, nego je izvršenik dozvolu za gradnju dobivao od nadležnog ministarstva Grada Banjaluka, a koje je bilo predmet dodjele radi građenja. Za neke od tih objekata izvršenik nije dobio upotrebne dozvole, tako da oni nisu mogli biti uknjiženi kao izvršenikova svojina, a neke od nepokretnosti izvršenik je prije podnošenja prijedloga za izvršenja pravnim poslom prenio na treća lica. Dalje, Osnovni sud je naveo da je odlučio po izvršenikovom prigovoru rješenjem od 7. marta 2019. godine, na koje rješenje su stranke uložile žalbu. U vezi s tim je navedeno da se ne može pristupiti izvršenju na nepokretnostima dok ono ne bude pravosnažno, odnosno dok drugostepeni organ ne odluči po žalbama izvršnih stranaka, jer se mogu prodavati samo nepokretnosti koje su izvršenikova svojina. Takođe, Osnovni sud je istakao da je do dužeg trajanja postupka po izvršenikovom prigovoru došlo zato što je RUGIP vodio poseban upravni postupak radi zabilježbe rješenja o izvršenju, kao i da je apelant pokrenuo upravni spor radi osporavanja drugostepenog rješenja RUGIP-a. Nadalje je navedeno da su registri nepokretnosti, pogotovo zemljišne knjige neuredne i ne odgovaraju katastarskom stanju, te da na području Banjaluke još nije okončan postupak izlaganja nepokretnosti svih katastarskih opština. Osnovni sud je istakao da su navodi apelacije neosnovani i da ih treba kao takve odbiti jer je dužem trajanju postupka doprinio i sam apelant zato što nije predložio više predmeta i sredstava izvršenja radi namirenja svojih potraživanja od izvršenika.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
14. U Zakonu o sudovima u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/12, 14/14 – OUS i 44/15) relevantne odredbe glase:
Član 48.
[...] (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, npr. odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23-24 sa daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je apelacija koja je podnesena u odnosu na izvršni postupak koji nije djelotvorno okončan dopustiva prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda.
18. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
I.Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom. [...] Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
21. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka kontinuirano isticao da član 6 stav 1 Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu obezbjeđuje postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke.
Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak započeo 11. aprila 2017. godine i da, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, izvršni postupak u predmetnoj apelaciji traje dvije godine.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
23. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak sprovede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem postupku.
24. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka ulagao urgencije (više urgencija) ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu. Takođe, Ustavni sud zapaža da apelant prilikom podnošenja prijedloga za izvršenje nije dostavio zk. uloške u kojima je izvršenik isključivi vlasnik nepokretnosti na kojima je određeno izvršenje, što je uticalo na dužinu trajanja postupka.
25. Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi člana 5 stav 1 ZIP-a i praksi Evropskog suda (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da izvršni postupak sprovede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.
26. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 11. aprila 2017. godine, a koje je sud dozvolio bez odlaganja rješenjem o izvršenju od 28. aprila 2017. godine, tj. nešto kraće od dvadeset dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja primjerenu ažurnost u postupanju. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u predmetnom postupku, nakon donošenja rješenja o izvršenju, blagovremeno nastavio da preduzima procesne radnje, odnosno po donošenju rješenja o izvršenju Osnovni sud je odmah (28. april 2017. godine) dostavio RUGIP-u predmetno rješenje o izvršenju radi zabilježbe izvršenja u zemljišne knjige. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u nastavku postupka odlučio o izvršenikovom prigovoru nakon jedne godine i deset mjeseci. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju naveo da je do dužeg trajanja postupka po prigovoru došlo zato što je RUGIP vodio poseban upravni postupak radi zabilježbe rješenja o izvršenju, kao i da je apelant pokrenuo upravni spor radi osporavanja drugostepenog rješenja RUGIP-a. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da su navedene okolnosti u predmetnom postupku u izvjesnoj mjeri objektivno uticale na dužinu trajanja postupka.
27. Imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta bliže opisano u činjeničnom dijelu odluke, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju u suštini radi o nešto složenijem postupku sa specifičnim postupkom izvršenja u kojem su se pojavile poteškoće pri upisu zabilježbe izvršenja, zbog čega Ustavni sud smatra da su u postupku postojale objektivne okolnosti koje su uticale na dužinu trajanja postupka, ali da je u izvjesnoj mjeri i apelant, podnošenjem neurednog prijedloga za izvršenje i ustrajavanjem na predloženom sredstvu izvršenja, uticao na dužinu trajanja postupka. Navedeni period trajanja izvršnog postupka se, prema ocjeni Ustavnog suda, ne može staviti na teret Osnovnom sudu. Naime, taj sud je kontinuirano preduzimao radnje iz svoje nadležnosti i u razumnim rokovima odlučivao o apelantovim prijedlozima, te nije imao značajnih perioda neaktivnosti, što sve ukazuje da je sud vodio postupak tako da se njegov tok ne ometa, odnosno da se efektivno okonča, preduzimajući pri tome sve radnje kako bi razumno pomogao da se izvrši presuda u apelantovu korist. U tom smislu, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.
28. Stoga, imajući u vidu da se radi o postupku koji nije okončan zbog postojanja objektivnih okolnosti i da nema elemenata koji bi ukazivali da je Osnovni sud bezrazložno odugovlačio postupak, kao i navode Osnovnog suda iz odgovora na apelaciju u predmetnoj pravnoj stvari, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, koji do dana donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji traje dvije godine, još uvijek nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Ostali navodi
29. U pogledu apelantovih navoda da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se navodi o kršenju ovog prava u suštini svodi na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati navodne povrede člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
30. Apelant je zatražio i naknadu troškova za sastavljanje apelacija. Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije, pa ti troškovi padaju na teret apelanata.
b) Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. S obzirom na odluku Ustavnog suda, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je apelacijom zatražio zbog dužine trajanja predmetnog postupka. VIII.Zaključak
33. Ustavni sud smatra da su u postupku postojale objektivne okolnosti koje su uticale na dužinu trajanja postupka, ali da je u izvjesnoj mjeri i apelant, podnošenjem neurednog prijedloga za izvršenje i ustrajavanjem na predloženom sredstvu izvršenja, uticao na dužinu trajanja postupka. Ustavni sud, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je evidentno da je Osnovni sud postupao efikasno u okviru svojih procesnih mogućnosti i da su postojale objektivne okolnosti koje su uticale na složenost i dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka.
34. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević