Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5966/18 (M.R. i A.J.)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Penzija
- Upravni spor
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5966/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. travnja 2019. godine, u predmetu broj AP-5966/18, rješavajući apelacije M. R. i A. J., na osnovu članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
M. R. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 08 0 U 002069 14 Uvp od 7. lipnja 2018. godine i Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 U 002069 14 U od 15. srpnja 2014. godine;
A. J. protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 U 004558 18 U od 19. veljače 2019. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-5966/18
1. M. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Dušanka Šoljić-Ćorić i Dragan Pudar iz Mostara, podnio je 26. listopada 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 08 0 U 002069 14 Uvp od 7. lipanj 2018. godine i Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 U 002069 14 U od 15. srpnja 2014. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, apelantu je određen novi iznos prijevremene povoljnije starosne mirovine u akontativnom iznosu od 928,03 KM počevši od 1. kolovoza 2013. godine.
3. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o prijevremenom povoljnijem umirovljenju branitelja domovinskog rata ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 41/2013, u daljnjem tekstu: Zakon o umirovljenju) propisano da korisnici prava na mirovinu prema Zakonu o potvrđivanju prava na prijevremenu starosnu mirovinu ostvarenu pod povoljnijim uvijetima zadržavaju pravo na mirovinu i nastavlja im se isplata mirovina do isteka roka iz članka 11. Zakona o umirovljenju, a stavkom 2. je propisano da će se korisnicima mirovina iz stavka 1. ovog članka ponovo preračunati na način i po postupku utvrđenim ovim zakonom. Također, Vrhovni sud je naveo da je odredbom članka 11. Zakona o umirovljenju propisano da je Federalni zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) dužan u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, prema službenoj dužnosti, provesti postupak i donijeti nova rješenja korisnicima prava na povoljniju starosnu mirovinu iz članka 3. ovog zakona nad kojim je okončan postupak kontrole u skladu sa Zakonom o kontroli zakonitosti korištenja prava iz boračko-invalidske zaštite. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da u odnosu na korisnike iz člana 3. Zakona o umirovljenju, nad kojim nije okončan postupak kontrole u skladu sa Zakonom o kontroli zakonitosti korištenja prava iz boračko-invalidske zaštite, Federalni zavod će u propisanom roku donijeti privremena rješenja do okončanja postupka kontrole zakonitosti, te će po okončanju kontrole i za ove osobe izdati rješenja u skladu sa zakonom. Imajući u vidu naprijed navedeno, Vrhovni sud je ukazao da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito odbio tužbu apelanta, jer su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u zakonito provedenom postupku primjenom navedenih odredbi čl. 3. i 11. Zakona o umirovljenju. Također, Vrhovni sud je naveo da je odukom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: U-29/13 od 29. siječnja 2014. godine utvrđeno da su odredbe čl. 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 11., 12., 16., 23. i 27. Zakon o umirovljenju u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te su stoga neosnovani navodi iz zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke kojima se dovodi u pitanje primjena navedenog zakona. AP-1211/19
4. A. J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Žepča, kojeg zastupa Dževad Hrnjiić, odvjetnik iz Žepča, podnio je 14. ožujka 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 10 0 U 004558 18 U od 19. veljače 2019. godine.
5. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, apelantu je određen novi iznos prijevremene povoljnije starosne mirovine u iznosu od 377,01 KM počevši od 1. kolovoza 2013. godine.
6. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da iz spisa predmeta proizilazi da je privremenim konačnim rješenjem od 26. travnja 2014.godine godine određen novi iznos povoljnije starosne mirovine u akontativnom iznosu od 377.01 KM, a apelant je nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevremenom povoljnijem umirovljenju branitelja domovinskog rata ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 90/2017) podnio zahtjev za uspostavu prijevremene povoljnije starosne mirovine u skladu sa novim izmjenama i dopunama zakona. Kantonalni sud je ukazao da prečišćeni tekst članka 3. Zakona o prijevremenom povoljnijem umirovljenju branitelja domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Zakon o umirovljenju) propisuje da korisnici prava na mirovinu po Zakonu o potvrđivanju prava na prijevremenu starosnu mirovinu ostvarenu pod povoljnijim uvjetima zadržavaju pravo na mirovinu i nastavlja im se isplata mirovine ostvarene ili potvrđene po odredbama ovog Zakona ukoliko je to za njih povoljnije. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da u skladu s člankom 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakon o umirovljenju, korisnici prava zadržavaju dostignutu visinu mirovine u isplati koja im je bila utvrđena prije stupanja na snagu Zakona o umirovljenju. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud zaključio da je neutemeljen apelantov prigovor da mu je osnovica trebala biti 414,00 KM, te da je primjenom koeficijenta od 1. siječnja 2018. godine iznos apelantove mirovine 352,43 KM, a da je apelantu u predmetnom postupku utvrđen iznos mirovine od 377,01 KM, koji iznos je nesumnjivo povoljniji za apelanta.
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem Broj predmeta.
8. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
9. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti svoje navode o povredama navedenog prava, u suštini, argumentiraju tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primijeni procesnog i materijalnog prava. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr. pravo na djelotvoran pravni lijek, pravo na imovinu, zabrana diskriminacije itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
13. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević