Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5580/18 (D. P., Miodrag Granatić vl. "GRANATIĆ FARMA" Omarska i M. P.)
Odluka donesena 24. 04. 2019.
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5580/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-5580/18, rješavajući apelacije Dragana Perčinlića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Dragan Perčinlić zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Travniku u predmetu broj 51 0 P 092883 14 P;
Miodrag Granatić vl. "GRANATIĆ FARMA" Omarska protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 023757 16 U od 26. decembra 2018. godine i Muhamed Pašalić protiv Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 336978 18 Gž od 14. novembra 2018. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-5580/18
1. Dragan Perčinlić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ivan Grubešić advokat iz Novog Travnika, podnio je 8. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 51 0 P 092883 14 P.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 51 0 P 092883 14 P od 19. septembra 2018. godine odbačen je kao neblagovremen prijedlog za povrat u prijašnje stanje (koji su podnijele tužene M. Š. i I. Š.). U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je Općinski sud donio Presudu zbog propuštanja broj 51 0 P 092883 14 P od 30. decembra 2014. godine (kojom su tužene obavezane da apelantu isplate određeni novčani iznos na ime duga sa zakonskim zateznim kamatama). Općinski sud je naveo da su tužene (M. Š. i I. Š.) 8. odnosno 9. januara 2015. godine zaprimile navedenu presudu zbog propuštanja, a da su 12. februara 2015. godine podnijele prijedlog za povrat u prijašnje stanje, dakle po proteku roka od osam dana od dana saznanja za nastalo propuštanje kako je to propisano odredbama člana 329. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
AP-386/19
3. Miodrag Granatić vl. "GRANATIĆ FARMA" Omarska (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Svetozar Ivetić advokat iz Banjaluke, podnio je 26. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 023757 16 U od 26. decembra 2018. godine.
4. Presudom Suda BiH odbijena je apelantova tužba radi poništenja Rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine broj 01/4-2-UP/II-263/16 od 4. oktobra 2016. godine. Navedenim rješenjem odbijena je apelantova žalba protiv Zaključka RC Banjaluka, Odsjek za poreze broj UP-I-04/5/I-17-1-57-74.4/15 od 1. juna 2016. godine kojim je odbačen kao neblagovremen apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da su rokovi u kojima se može tražiti povrat u prijašnje stanje propisani članom 96. Zakona o upravnom postupku, pa tako je u stavu 1. propisano da se prijedlog za povrat u pređašnje stanje podnosi u roku od osam dana, računajući od dana kad je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je stanka tek kasnije saznala za propuštanje, onda od dana kad je to saznala, dok se prema stavu 2. navedenog člana, poslije isteka roka tri mjeseca od dana propuštanja, ne može tražiti povrat u prijašnje stanje. U konkretnom slučaju, apelant je propustio izjaviti žalbu na rješenje Grupe za reviziju i kontrolu od 4. augusta 2015. godine, koje je apelant lično zaprimio 12. augusta 2015.godine, što proizilazi iz dostavnice koja je uložena u spis predmeta (rok za žalbu počeo teći od prvog narednog dana od dana uručenja i protekao 27. augusta 2015. godine). Nadalje je navedeno da budući da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnesen 10. maja 2016. godine to su pravilno tužena i prvostepeni organ zaključili da je isti neblagovremen, jer je podnesen po proteku roka od tri mjeseca od dana propuštanja. Također, po ocjeni Suda BiH, okolnosti koje je apelant naveo tj. činjenica da je bio na bolničkom liječenju, nije opravdan razlog za povrat u prijašnje stanje, jer prema medicinskoj dokumentaciji apelant je na bolničkom liječenju bio u periodu od 4. do 15. jula 2015. godine, što nije moglo uticati na propuštanje roka, s obzirom da je tek nakon toga primio rješenje od 4. augusta 2015.godine.
AP-716/19
5. Muhamed Pašalić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 13. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Mal 336978 18 Gž od 14. novembra 2018. godine.
6. Rješenjem Kantonalnog suda odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je odbijen apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje od 6. marta 2017. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, budući da dostava tužbe tuženom na adresu iz tužbe nije bila moguća, pozvao apelanta kao tužitelja rješenjem od 24. marta 2014. godine da ispravi i dopuni tužbu (na način da označi tačnu adresu sjedišta tuženog, dostavi izvadak iz registra privrednih društava) ostavljajući mu rok od osam dana za postupanje po istom. Također je ukazano da je navedeno rješenje apelant zaprimio 11. aprila 2014. godine, a kako nije postupio po nalogu suda 2. februara 2017. godine doneseno je rješenje kojim se tužba smatra povučenom. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe člana 328. ZPP-a, kada je odbio prijedlog apelanta za povrat u prijašnje stanje. Ovo iz razloga što apelant, a kako to pravilno zaključuje i prvostepeni sud, nije dokazao da je postojao opravdan razlog koji se nije mogao predvidjeti niti izbjeći, kako to propisuje odredba člana 328. ZPP-a, a koji su za posljedicu imali nepostupanje po rješenju suda od 24. marta 2014. godine, cijeneći da je prvostepeni sud donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom 2. februara 2017. godine, a punomoćnik apelanta ni nakon tri godine nije postupio po rješenju suda od 24. marta 2014. godine. Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-5580/18. Apelacioni navodi
8. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) odnosno u predmetu AP- 5580/18 na povredu prava na razuman rok kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a u predmetu AP-716/19 i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda:
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali odnose na odluke donesene u postupku odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje.
11. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) koja glasi: [...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom. (tačka 12. Odluke).
12. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnim postupcima, pokrenutim po prijedlozima za povrat u prijašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli povrat u prijašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a time ni navodi o povredi prava na razuman rok kao segment prava na pravično suđenje, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Nadalje, u pogledu navoda apelanta u predmetu broj AP-716/19 o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta u predmetu broj AP-716/19 o kršenju zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević