Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1306/19 (M.B.)

Odluka donesena 24. 04. 2019.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1306/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-1306/19, rješavajući apelaciju M. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. B. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 145138 18 Rev od 23. oktobra 2018. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. M. B. iz Banja Luke (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vladimir Kovačević advokat iz Banja Luke, podnio je 21. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 145138 18 Rev od 23. oktobra 2018. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 145138 17 P 2 od 24. maja 2017. godine obavezan je apelant da tužitelju „Smiljić“ d.o.o. Banja Luka isplati iznos od 47.962,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom u iznosu od 41.616,85 KM, uz obavezu naknade troškova postupka u iznosu od 6.704,10 KM. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 145138 17 Gž 2 od 9. novembra 2017. godine, žalba apelanta djelimično usvojena i prvostepena presuda preinačena i apelant je obavezan da tužitelju, po osnovu regresnog potraživanja, isplati iznos od 13.067,17 KM, te je preinačena i odluka o troškovima postupka i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanta je odbačena kao nedozvoljena. U konkretnom slučaju apelant revizijom pobija drugostepeno rješenje u dijelu odluke o troškovima postupka. Revident se pozvao na odredbu člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03 do 61/13, dalje:ZPP), smatrajući da odluka u ovom sporu zavisi od rješevanja materijalno pravnog pitanja koje je važno za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u mjegovoj primjeni. Međutim, kako protiv odluke o troškovima postupka revizija nije uopšte dozvoljena, suprotno prijedlogu revidenata, nema mjesta ni primjeni odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a. Zato je revizija apelanta odbačena kao nedozvoljena, na osnovu odredbe člana 247. stav 1. i 2. ZPP, u vezi sa članom 254. stav 1. i 4. istoga zakona.

4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije kao i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 145138 17 Gž 2 od 9. novembra 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 145138 18 Rev od 23. oktobra 2018. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 145138 17 Gž 2 od 9. novembra 2017. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 145138 18 Rev od 23. oktobra 2018. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 145138 17 Gž 2 od 9. novembra 2017. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o njenom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. marta 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 145138 17 Gž 2 od 9. novembra 2017. godine .

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1306/19 (M.B.) | Sudska praksa | Aktio