Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-657/19 (H. B., N. V. i J.B.)

Odluka donesena 24. 04. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Invalidnina
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-657/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. travnja 2019. godine, u predmetu broj AP-657/19, rješavajući apelacije Hrvoja Buntića i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Hrvoje Buntić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 005931 16 U od 7. studenog 2018.

godine;

Nikola Vasilj protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 009688 15 Uvp od 11. listopada 2018.

godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 009688 14 U 15. svibnja 2015. godine i J. B. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 006074 16 U od 7. studenog 2018. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-657/19

1. Hrvoje Buntić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 13. veljače 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 005931 16 U od 7. studenog 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, odlučeno je da apelantu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na osobnu invalidninu.

3. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je tijekom postupka kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu apelanta, predmet upućen nadležnoj Liječničkoj komisiji za medicinsko vještačenje u Mostaru (u daljnjem tekstu: Liječnička komisija), koja je u nalazu i mišljenju od 7. lipnja 2016. godine konstatirala da se medicinsko vještačenje nije moglo izvršiti, jer se apelant nije odazvao na pozive za preglede. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je po prigovoru apelanta, Liječnička komisija 14. srpnja 2016. godine sačinila novi nalaz i mišljenje na osnovu pregleda apelanta i uvida u medicinsku dokumentaciju, te dala potpunu, jasnu i dovoljno obrazloženu ocjenu vojnog invaliditeta u skladu sa odredbama Pravilnika o radu liječničkih komisija po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji (u daljnjem tekstu: Pravilnik). U vezi s tim, Vrhovni sud je zaključio da je prvostupanjsko rješenje doneseno u skladu sa odredbama Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite, Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji i Pravilnika. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je pravom na ulaganje prigovora na nalaz i mišljenje Liječničke komisije, apelantu omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja, jer Federalno ministarstvo za pitanje boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rada Sarajevo, svoje rješenje donosi na osnovu nalaza i mišljenja Liječničke komisije. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da je neosnovan prigovor apelanta da mu je nedostavljanjem nalaza i mišljenja od 14. srpnja 2016. godine i nemogućnošću ulaganja prigovora onemogućeno sudjelovanje u postupku, iz razloga što je dostavljanje navedenog nalaza i mišljenja izvršeno u skladu sa člankom 22. stavak 2. Pravilnika, kojim je propisano da će nadležni organ nalaz i mišljenje dostaviti stranci uz rješenje, uz obavijest o danoj suglasnosti, odnosno uz obavijest o prestanku isplate, budući da se u smislu stava 3. navedenog članka protiv nalaza i mišljenja ne može izjaviti pravni lijek, već je samo protiv upravnog akta donesenog na osnovu nalaza i mišljenja.

AP-725/19

4. Nikola Vasilj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Jerko Čilić odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 13. veljače 2019 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda broj 07 0 U 009688 15 Uvp od 11. listopada 2018. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 009688 14 U 15. svibnja 2015. godine.

5. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, ukinuto je pravo apelanta na osobnu invalidninu.

6. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da iz obrazloženja prvostupanjske presude i dokaza u spisu predmeta proizilazi da je prvostupanjski organ u obnovi postupka po službenoj dužnosti donio rješenje od 18. listopada 2011. godine na osnovu nalaza i mišljenja Liječničke komisije za nadzor i medicinsko vještačenje (u daljem tekstu: Liječnička komisija) od 11. travnja 2011. godine, koja je imenovana prema odredbi članka 47. stavak 4. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji i u kojem je konstatirano da se medicinsko vještačenje nije moglo izvršiti, jer se apelant nije odazvao na dva uzastopna poziva za pregled. U postupku po žalbi apelanta izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja pribavljen je nalaz i mišljenje Liječničke komisije od 20. lipnja 2013. godine u kojem je navedeno da se medicinsko vještačenje ne može završiti bez neposrednog pregleda imenovanog. U obrazloženju nalaza i mišljenja je navedeno da je apelant pozvan na pregled (medicinsko vještačenje) u dva navrata, a kako se nije ni na drugi poziv odazvao, prilikom donošenja odluke cijenjen je članak 5. Pravilnika kojim je propisano da Liječnička komisija daje nalaz i mišljenje po pravilu na osnovu neposrednog pregleda osobe i na osnovu medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je naveo da prvostupanjski sud nije povrijedio federalni zakon, niti je došlo do povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od utjecaja na rješenje stvari. Nadalje, Vrhovni sud je ukazao su neosnovani prigovori koje je apelant istakao u zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, imajući u vidu da apelant nije osporio da se nije odazvao na pozive Liječničke komisije, te da se u spisu nalaze dokazi (dostavnice) da je apelant osobno primio pozive za medicinsko vještačenje.

AP-798/19

7. J. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Z.O.U. "Raguž" - Odvjetnici Marko i Danijel Raguž iz Stoca, podnio je 21. veljače 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda broj 70 0 U 006074 16 U od 7. studenog 2018. godine.

8. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, odlučeno je da apelantu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na osobnu invalidninu.

9. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je tijekom postupka kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu apelanta predmet upućen nadležnoj Liječničkoj komisiji za medicinsko vještačenje u Mostaru (u daljnjem tekstu: Liječnička komisija), koja je u nalazu i mišljenju od 11. svibnja 2016. godine utvrdila da je invaliditet kod apelanta ispod 20%. Dalje je Vrhovni sud naveo da je apelant uložio prigovor na nalaz i mišljenje, a nakon čega je, postupajući po navedenom prigovoru nadležna Liječnička komisija 8. rujna 2016. godine donijela novi nalaz i mišljenje koji je postao konačan, uz naznaku da je na tom pregledu apelant odbio fizički pregled. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je postupajući po apelantovom prigovoru Liječnička komisija dala potpunu, jasnu i dovoljno obrazloženu ocjenu vojnog invaliditeta u skladu sa odredbama Pravilnika i Pravilnika o utvrđivanju postotka vojnog invaliditeta sa Listom postotaka. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je neosnovana tvrdnja apelanta da je osporeno rješenje rezultat nezakonite primjene članka 13. Pravilnika iz razloga što je apelant u postupku kontrole zakonitosti korištenja ranije priznatog prava više puta pregledan, kao i da su pribavljeni dodatni nalazi liječnika specijaliste psihologa, specijaliste otorinolaringologa i specijaliste audiologa. Pri tome, Vrhovni sud je naveo da apelant u prigovorima na nalaz i mišljenje, nije istakao niti jednu konkretnu tvrdnju nego samo paušalne i ničim potkrepljene tvrdnje, bez navođenja dokumentacije i objašnjenja i objašnjavanja na što bi se mogla odnositi. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da ne stoji apelantov prigovor da Liječnička komisija nije bila propisno sastavljena, s obzirom da je komisija bila sastavljena od dva člana od kojih je jedan liječnik bio Bošnjak a drugi Hrvat, što je u skladu s člankom 25. stavak 1. točka e) Pravilnika.

Spajanje predmeta

10. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-657/19.

11. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

12. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti svoje navode o povredama navedenog prava, u suštini, argumentiraju tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primijeni procesnog i materijalnog prava. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr. pravo na djelotvoran pravni lijek, pravo na imovinu, zabrana diskriminacije itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnim apelacijama, odnose na način na koji je utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

16. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-657/19 (H. B., N. V. i J.B.) | Sudska praksa | Aktio