Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1092/18 (J. P., M. R., DOO "Una-Promet" Cazin, A. M. i "Euro - Itex" d.o.o. Velika Kladuša)
Odluka donesena 24. 04. 2019.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 12
- Zakon o stvarnim pravima · čl. 327
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o stvarnim pravima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1092/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-1092/18, rješavajući apelacije J. P. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
J. P. protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 013397 15 Uvp od 16. novembra 2017. godine;
M. R. zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 150175 14 Ip;
DOO "Una-Promet" Cazin protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 20 0 P 026082 15 Rev od 23.
marta 2018. godine;
A. M. protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 006870 18 U od 3. augusta 2018. godine i "Euro- Itex" d.o.o. Velika Kladuša protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 037649 18 Gž od 29. oktobra 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
AP-1092/18
1. J. P. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Svetlanka Bijelić advokat iz Banjaluke, podnijela je 19. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 013397 15 Uvp od 16. novembra 2017. godine, te zbog dužine trajanja postupka.
2. Osporenim rješenjem odbijen je apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda u Banjaluci od 31. oktobra 2014. godine kojom je odbijena apelantičina tužba radi poništenja rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluke od 12. novembra 2013. godine. Navedenim rješenjem je odbijena apelantičina žalba protiv zaključka Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Čelinac od 30. januara 2013. godine kojim je odbačen kao neblagovremen apelantičin zahtjev za deeksproprijaciju nekretnina (bliže opisanih u izreci zaključka). U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je ukazao na odredbe člana 32. stav 7. Zakona o eksproprijaciji – Prečišćeni tekst ("Službeni list SR Bosne i Hercegovine" br. 12/87, 38/89 i 15/94) kojima je propisano da zahtjev za poništaj rješenja o eksproprijaciji raniji vlasnik može staviti po isteku tri godine od pravosnažnosti tog rješenja, sve dok korisnik eksproprijacije nije izvršio znatnije radove, ali ne po isteku osam godina od pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji. Vrhovni sud je naveo da iz navedene odredbe proizilazi da poslije isteka osam godina od pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, raniji vlasnik ne može podnijeti zahtjev za deeksproprijaciju. Dakle, imajući u vidu da je rješenje o eksproprijaciji od 23. augusta 1984. godine postalo pravosnažno 13. septembra 1984. godine, a da je apelantica zahtjev kojim je pokrenula upravni postupak podnijela 1. oktobra 2010. godine u kojem se izjasnila da traži deeksproprijaciju predmetnih nepokretnosti, Vrhovni sud je zaključio da proizilazi da je predmetni zahtjev podnesen nakon proteka roka od osam godina od pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, pa je isti neblagovremen, zbog čega ga je prvostepeni organ pravilno odbacio zaključkom.
3. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 32. stav 7. Zakona o eksproprijaciji – Prečišćeni tekst ("Službeni list SR Bosne i Hercegovine" br. 12/87, 38/89 i 15/94), u propisanom roku podnese zahtjev za poništenje rješenja o eksproprijaciji.
AP-2425/18
4. M. R. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured "Raguž" iz Stoca, podnio je 21. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Ip 150175 14 Ip (u dijelu koji se odnosi na isplatu troškova postupka).
5. Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz dopisa Općinskog suda od 7. juna 2018. godine, da je Općinski sud donio Rješenje broj 58 0 Ip 150175 14 Ps od 8. augusta 2016. godine kojim je obustavio izvršni predmetni postupak u dijelu u kojem je određena naplata glavnog duga u iznosu od 240,00 KM (s obzirom da je apelant povukao prijedlog za izvršenje u tom dijelu), dok je usvojio prigovor izvršenika (Hercegovačko - neretvanski kanton) i obustavio izvršenje u odnosu na troškove izvršnog postupka. U predmetnom dopisu Općinski sud je naveo da je apelant 26. avgusta 2016. godine zaprimio navedeno rješenje, te da je navedeno rješenje postalo pravosnažno 6. septembra 2016. godine.
6. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbom člana 12. stav 4. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16), u propisanom roku podnese žalbu Kantonalnom sudu u Mostaru protiv Rješenja Općinskog suda broj 58 0 Ip 150175 14 Ps od 8. augusta 2016. godine (u odnosu na dio kojim je usvojen prigovor izvršenika u pogledu troškova postupka).
AP-3770/18
7. DOO "Una-Promet" Cazin (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amela Alagić advokat iz Cazina, podnio je 9. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 20 0 P 026082 15 Rev od 23. marta 2018. godine, te zbog dužine trajanja postupka.
8. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbijena je kao neosnovana apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću od 17. juna 2015. godine kojim je odbijena apelantova žalba i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Cazinu od 4. februara 2014. godine, kojim je odlučeno da se tužba u predmetnoj pravnoj stvari smatra povučenom, jer zastupnica apelanta kao tužitelja nije pristupila na pripremno ročište, iako je uredno pozvana. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da u situaciji kada uredno pozvani apelant kao tužitelj nije došao na pripremno ročište, kada razlozi za izostanak nisu opravdani, te kada tuženi nisu zahtijevali da se ročište održi, prvostepenom sudu i nije preostalo ništa drugo nego da konstatuje da je tužba apelanta povučena. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je, suprotno stavu revizije, opravdanost izostanka odnosno razloga koji su doveli do toga da punomoćnik apelanta propusti ročište, pravilno je ocijenjen i kroz institut prijedloga za povrat u prijašnje stanje, jer razlog na koji se punomoćnik apelanta poziva (bolest) u konkretnim okolnostima slučaja kada ga je mogao zamijeniti njegov advokatski pripravnik, nije činila opravdan razlog koji se nije mogao predvidjeti niti izbjeći, da bi se mogao dozvoliti povrat u prijašnje stanje.
9. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelantova zastupnica nije ispoštovala proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku, odnosno nije pristupila na zakazano ročište, iako je uredno pozvana, niti je blagovremeno opravdala svoj izostanak. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantova zastupnica je morala pristupiti zakazanom ročištu, odnosno blagovremeno opravdati svoj izostanak. AP-5613/18
10. A. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Lopara, podnijela je 5. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 U 006870 18 U od 3. augusta 2018. godine, te zbog dužine trajanja postupka.
11. Osporenim rješenjem Okružnog suda odbačena je kao neuredna apelantičina tužba radi poništenja Rješenja tuženog Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske broj 1104937496 od 27. aprila 2018. godine. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da apelantica nije dostavila tužbu u skladu sa članom 18. stav (2) Zakona o upravnim sporovima, budući da uz tužbu nije dostavila osporeni konačni upravni akt u originalu, odnosno ovjerenom prepisu ili ovjerenoj fotokopiju. S obzirom na to da je, shodno odredbama člana 21. stav (1) istog Zakona, apelantica upozorena na posljedice nepostupanja po nalogu suda, te da u ostavljenom roku nije otklonila nedostatke tužbe, Okružni sud je naveo da je odbacio tužbu kao neurednu.
12. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 21. stav (1) u vezi sa članom 18. stav (2) Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 109/05 i 63/11), u propisanom roku dostavi urednu tužbu nadležnom sudu.
AP-7511/18
13. "Euro - Itex" d.o.o. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Fikret Čelebić advokat iz Novog Grada, podnio je 19. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 P 037649 18 Gž od 29. oktobra 2018. godine, te zbog dužine trajanja postupka.
14. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 037649 15 P od 13.jula 2018. godine kojim je odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba.U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je u konkretnom slučaju tužba usmjerena na zaštitu od smetanja posjeda, te da je rok za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda 30 dana, računajući od dana saznanja za smetanja i učinioca (subjektivni rok), odnosno godinu dana, računajući od nastalog smetanja (objektivni rok). Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, pravilnom ocjenom dokaza, utvrdio da je smetanje posjeda izvršeno još 2013. godine, a tužba sudu je podnesena 26. oktobra 2015. godine, te da je stoga pravilno postupio kada je tužbu odbacio kao neblagovremenu.
15. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 327. Zakona o stvarnim pravima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 66/13 i 100/13), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu radi smetanja posjeda.
Spajanje predmeta
16. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1092/18. Apelacioni navodi
17. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti se pozivaju na povredu prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje, te u vezi s tim zatražili su naknadu nematerijalne štete. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr. pravo na život, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku, pravo na djelotvoran pravni lijek, zabranu diskriminacije itd.).
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
19. Ustavni sud podsjeća da prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
20. Također, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantuje apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uslova neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred nadležnim organima, redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sam apelant propusti da u propisanom roku podnese zahtjev ili izjavi pravni lijek time izgube mogućnost da dođu do konačne meritorne odluke u predmetnom postupku bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelanti zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uslov dopustivosti, a to je konačna meritorna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira, odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopšte ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-4265/14 od 19. aprila 2017. godine i AP-1749/17 od 17. jula 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
21. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da su u konkretnim slučajevima apelanti propustili da u zakonom propisanim rokovima poduzmu zakonom propisane radnje, tako da u predmetnim postupcima nisu ishodili meritorne odluke, a što bi, kako je već navedeno, trebalo da bude osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
22. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević