Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-896/19 (M. S. vl. SZUTR „Smailbašić“)

Odluka donesena 11. 06. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Protek roka
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-896/19

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP 896/19, rješavajući apelaciju M.S., vl. SZUTR „Smailbašić“, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija M.S., vl. SZUTR „Smailbašić“, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 I 190944 17 I.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.S., vl. SZUTR „Smailbašić“, zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 021735 14 P od 3. marta 2016. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M.S., vl. SZUTR „Smailbašić“ (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dženana Smailbašić, advokat iz Sarajeva, podnio je 28. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 021735 14 P od 3. marta 2016. godine, kao i zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 I 190944 17 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Mostaru zatraženo je 11. marta 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud u Mostaru je dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.

4. Ustavni sud je 18. aprila 2019. godine telefonskim putem zatražio informacije o stanju predmeta od Općinskog suda u Sarajevu.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

U odnosu na parnični postupak

6. Na prijedlog tužitelja (UniCredit bank d.d. Mostar, pravni sljednik HVB Central profit banke d.d.) Općinski sud I u Sarajevu je 24. maja 2000. godine donio Rješenje broj IP-1559/00 kojim je obavezao apelanta da isplati tužitelju na ime duga iznos od 10.850,32 KM sa zakonskim kamatama i troškovima postupka. Općinski sud I u Sarajevu je rješenjem od 26. juna 2006. godine usvojio prigovor i dopunu apelantovog prigovora na način da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom, a da se provođenje rješenja o izvršenju suda od 24. maja 2000. godine odgađa do pravosnažnosti okončanog parničnog postupka. Općinski sud je donio presudu od 25. juna 2012. godine (kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, dok je odbijen protivtužbeni zahtjev i eventualni apelantov protivtužbeni zahtjev, sve bliže opisano u izreci prvostepene presude), koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 4. juna 2013. godine koju je, usvajajući apelantovu reviziju, Vrhovni sud FBiH 25. februara 2014. godine svojim rješenjem ukinuo i predmet vratio drugostepenom sudu na ponovno suđenje, a drugostepeni sud je rješenjem od 18. augusta 2014. godine apelantovu žalbu uvažio, prvostepenu presudu od 25. juna 2012. godine ukinuo i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovno postupanje. Odlučujući u ponovnom postupku, Općinski sud u Sarajevu je donio rješenje od 3. marta 2016. godine kojim je odredio da se tužba smatra povučenom u ovoj pravnoj stvari. Istim rješenjem obavezan je tužitelj da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.280,00 KM.

7. Iz informacije Općinskog suda u Sarajevu proizlazi da je rješenje Općinskog suda u Sarajevu od 3. marta 2016. godine pravosnažno sa 2. junom 2017. godine.

U odnosu na izvršni postupak

8. Apelant je 6. jula 2017. godine podnio Općinskom sudu u Mostaru prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (UniCredit Bank d.d. Mostar) radi izvršenja na transakcijskim računima izvršenika koji se vode kod UniCredit Bank d.d. Mostar, vsp. 10.850,00 KM, a na osnovu izvršne isprave-Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 021735 14 P od 3. marta 2016. godine, Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 021735 14 P od 31. oktobra 2016. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 021735 17 Gž od 2. juna 2017. godine.

9. Općinski sud je dozvolio predloženo izvršenje Rješenjem o izvršenju broj 58 0 I 190944 17 I od 17. jula 2017. godine.

10. Općinski sud je Rješenje o izvršenju broj 58 0 I 190944 17 I od 17. jula 2017. godine, koje je postalo pravosnažno i izvršno 27. jula 2017. godine, dostavio banci na provođenje 4. marta 2019. godine. Banka nije obavijestila Općinski sud o provođenju ili nemogućnosti da provede predmetno rješenje o izvršenju.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnih postupaka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelant se poziva i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete, zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, isplati novčana naknada.

b) Odgovori na apelaciju

12. Općinski sud u Mostaru je naveo hronologiju izvršnog postupka, koja je navedena u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je Vanparnično odjeljenje ovog suda opterećeno velikim brojem izvršnih predmeta i da se u njima postupa u skladu sa preporukama za rješavanje starih predmeta i u skladu sa objektivnim okolnostima. Također je navedeno da u predmetnom postupku nije izvršena povreda prava koja su navedena u apelaciji.

V.Relevantni propisi

13. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase: Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost apelacije u odnosu na parnični postupak koji je okončan rješenjem Općinskog suda od 3. marta 2016. godine

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja parničnog postupka koji je okončan Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 P 021735 14 P od 3. marta 2016. godine Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, koje glase: Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

18. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u Sarajevu 3. marta 2016. godine donio rješenje kojim se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom, te je obavezao tužitelja da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu. Predmetno rješenje je postalo pravomoćno 2. juna 2017. godine. Dakle, u predmetnom postupku konačna odluka je rješenje Općinskog suda od 3. marta 2016. godine. S obzirom na to da je apelant 6. jula 2017. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu rješenja Općinskog suda u Sarajevu od 3. marta 2016. godine, Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati datum prijema navedenog rješenja, jer je ono postalo pravomoćno 2. juna 2017. godine, dakle, jednu godinu i osam mjeseci prije podnošenja apelacije, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 28. februara 2019. godine iz čega proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno.

19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi i na dužinu trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 I 190944 17 I. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi u kontinuitetu ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je u kontinuitetu ukazivao i da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. sa daljim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

21. Konačno, u ovom dijelu apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda iz apelacije nedopušten zbog proteka roka za podnošenje apelacije, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelant ističe da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

I.Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

26. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Mostaru. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 6. jula 2017. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja ove odluke. Dakle, predmetni izvršni postupak traje oko jedne godine i jedanaest mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka

29. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.

30. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja izvršnog postupka. U odnosu na ponašanje redovnog suda Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u Mostaru rješenje o izvršenju od 17. jula 2017. godine donio jedanaest dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje. Ustavni sud primjećuje izvjesnu pasivnost u preduzimanju procesnih radnji u nastavku postupka. Naime, Općinski sud u Mostaru je po pravosnažnosti (27. jula 2017. godine) rješenje o izvršenju dostavio banci na provođenje u roku od oko jedne godine i sedam mjeseci (4. mart 2019. godine). Kao opravdanje za dužinu trajanja postupka Općinski sud u Mostaru navodi obavezu postupanja u skladu sa preporukama za rješavanje starih predmeta u skladu sa objektivnim okolnostima. Ustavni sud podsjeća da je obaveza javne vlasti da zaštiti individualna ljudska prava, pa tako i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, odnosno da omogući provođenje izvršnog postupka efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja. Međutim, imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta, kao i cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka, Ustavni sud smatra da se vremenski period od oko jedne godine i jedanaest mjeseci, koliko je Općinskom sudu u Mostaru bilo potrebno da u predmetnom izvršnom postupku donese rješenje o izvršenju i dostavi ga banci na provođenje, još uvijek ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka.

31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

II.Ostali navodi

32. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije posebno obrazlagao kako bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelant samo paušalno poziva na povredu navedenog prava, te da ga suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenog prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.

III.Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. S obzirom na odluku Ustavnog suda, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je zatražio zbog dužine trajanja predmetnog postupka. VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u izvršnom postupku, jer nema elemenata koji ukazuju na to da je Općinski sud u Mostaru bezrazložno odugovlačio postupak.

36. Na osnovu člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-896/19 (M. S. vl. SZUTR „Smailbašić“) | Sudska praksa | Aktio