Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1722/18 (M. D.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1722/18

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP 1722/18, rješavajući apelaciju Milana Dmitrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Milana Dmitrovića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 299415 12 I od 28. februara 2019. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milan Dmitrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Zijad Šušić, advokat iz Sarajeva, podnio je 19. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je okončan poslije podnošenja apelacije Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 299415 12 I od 28. februara 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 22. maja 2018. i 14. marta 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovore na apelaciju u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 16. oktobra 2012. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika A.D. na osnovu izvršne isprave - notarski obrađenog Ugovora broj OPU-1697/08 od 11. jula 2008. godine.

6. Apelant je 14. novembra 2012. godine dostavio urgenciju Općinskom sudu radi preduzimanja radnji u predmetnom postupku, nakon čega je Općinski sud donio zaključak od 20. novembra 2012. godine kojim je naložio apelantu da dostavi izvršnu ispravu u originalu ili ovjerenoj fotokopiji. Apelant je u ostavljenom roku postupio po zaključku suda.

7. Općinski sud je 14. decembra 2012. godine donio rješenje o izvršenju.

8. Općinski sud je 21. januara 2013. godine dostavio apelantu izjavljeni prigovor izvršenika na rješenje o izvršenju nakon čega je apelant dostavio odgovor na predmetni prigovor izvršenika.

9. Općinski sud je rješenjem od 26. aprila 2013. godine odbio prigovor izvršenika kao neosnovan, te je predmetno rješenje o izvršenju u cijelosti održao na snazi. Istog dana Općinski sud je dostavio poziv za održavanje ročišta radi određivanja načina utvrđivanja vrijednosti osnivačkog udjela (koji je predmet izvršenja) i zakazao je ročište za 29. august 2013. godine, a koje je odgođeno i koje je održano 24. septembra 2013. godine. Općinski sud je 24. septembra 2013. godine donio rješenje kojim je odbacio prijedlog izvršenika za odgađanje izvršenja kao nedopušten.

10. Općinski sud je donio zaključak od 24. septembra 2013. godine kojim je odredio provođenje vještačenja vještaka finansijske struke sa liste stalnih sudskih vještaka, nakon čega je apelant blagovremeno predujmio troškove vještačenja.

11. Na istom ročištu izvršenik je predložio da predmetnom izvršnom postupku pristupi na strani tražioca izvršenja tražilac izvršenja u izvršnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda pod poslovnim brojem 65 0 I 314353 12 I protiv istog izvršenika na koji prijedlog se apelant očitovao 2. oktobra 2013. godine (usprotivio se pristupanju), te je Općinski sud 5. novembra 2013. godine dostavio apelantu žalbu izvršenika izjavljenu na rješenje suda od 24. septembra 2013. godine na koju je apelant dostavio odgovor.

12. Općinski sud je 6. marta 2014. godine apelantu dostavio izjašnjenje izvršenika od 11. novembra 2013. godine.

13. Općinski sud je 11. jula 2014. godine donio rješenje o ispravci kojim je izvršio ispravku rješenja od 24. septembra 2013. godine. Izvršenik je izjavio žalbu na rješenje o ispravci, te je apelant dao odgovor na izjavljenu žalbu 17. novembra 2014. godine.

14. Općinski sud je 6. novembra 2014. godine donio drugo rješenje o ispravci kojim je izvršio ispravku rješenja o ispravci od 11. jula 2014. godine.

15. Protiv navedenog rješenja izvršenik je izjavio žalbu.

16. Općinski sud je 25. decembra 2014. godine donio zaključak kojim je dozvolio da predmetnom izvršnom postupku pristupi na strani tražioca izvršenja tražilac izvršenja u izvršnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda pod poslovnim brojem 65 0 I 314353 12 I protiv istog izvršenika, a po postavljenom zahtjevu izvršenika na ročištu koje je održano 24. septembra 2013. godine.

17. Općinski sud je 25. decembra 2014. godine donio zaključak kojim je odredio da vještačenje izvrši stručna ustanova-Ekonomski institut u Sarajevu o čemu je obavijestio apelanta svojim dopisom 21. augusta 2015. godine na koji je apelant dao svoje izjašnjenje putem podneska od 7. septembra 2015. godine.

18. Apelant je 12. februara 2015. i 16. januara 2017. godine dostavio urgencije Općinskom sudu.

19. Općinski sud je 27. juna 2017. godine apelantu dostavio podnesak izvršenika od 24. maja 2017. godine na očitovanje na koji se apelant očitovao.

20. Općinski sud je 5. oktobra 2017. godine donio zaključak kojim je stavio van snage zaključak suda od 25. decembra 2014. godine, te je odredio vještačenje vještaka pojedincu.

21. Kantonalni sud u Sarajevu je donio Rješenje broj 65 0 I 299415 14 Gži od 26. januara 2018. godine kojim je odbio žalbe izvršenika i prvostepena rješenja od 24. septembra 2013. godine i 11. jula 2014. godine, ispravljenog rješenjem od 6. novembra 2014. godine, potvrdio je.

22. Općinski sud je 28. februara 2019. godine donio Rješenje broj 65 0 I 299415 12 I kojim je izvršni postupak određen rješenjem Općinskog suda od 14. decembra 2012. godine obustavio. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je, postupajući po pravomoćnom rješenju o izvršenju, zaključkom od 8. novembra 2018. godine, odredio prvo ročište za prodaju javnim nadmetanjem osnivačkog udjela, čiju je tržišnu vrijednost procijenio stalni sudski vještak finansijske struke u stručnom nalazu o izvršenom vještačenju, na ukupan iznos od 98.500,00 KM. Dalje je naveo da na prvom ročištu za javno nadmetanje zakazano za 13. decembar 2018. godine nije pristupio niko od zainteresiranih lica, pa je ono proglašeno neuspjelim, te da je 23. januara 2019. godine zakazano drugo ročište za javnu prodaju navedenog osnivačkog udjela na koje nije pristupio niko od zainteresiranih lica, a opunomoćenik apelanta je predložio da se ročište odloži, jer nema ovlaštenje da daje ponudu, u ime i za račun apelanta, u ovom izvršnom postupku, a imajući u vidu da je apelant potencijalni kupac osnivačkog udjela koji je predmet izvršenja. Općinski sud je, također, naveo da je usvojio prijedlog apelantovog opunomoćenika i naložio mu da se u roku od tri dana izjasni na okolnosti iznesene na ročištu, radi nastavka izvršnog postupka. Dalje je navedeno da je apelantov opunomoćenik podneskom od 7. februara 2019. godine obavijestio sud da neće davati ponudu za kupovinu udjela izvršenika u subjektu „Revsar" d.o.o. Sarajevo. Općinski sud je naveo da na drugom ročištu nije pristupio niko od zainteresiranih lica za kupovinu osnivačkog udjela, te da je apelant obavijestio sud da nije zainteresiran za njegovu kupovinu, i predložio da sud donese rješenje kojim se izvršni postupak obustavlja, te je Općinski sud u skladu sa odredbom člana 131. stav 5. ZIP-a donio odluku kojom je predmetni izvšni postupak obustavio.

23. Navedeno rješenje je 15. marta 2019. godine postalo pravomoćno.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

24. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da se više puta obraćao sudu urgencijama kojima je tražio postupanje u konkretnom slučaju. Apelant traži od Ustavnog suda da donese odluku kojom će utvrditi postojanje povrede prava na pravično suđenje zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom, te je tražio naknadu štete zbog dužine trajanja postupka.

b) Odgovori na apelaciju

25. U odgovoru na apelaciju od 30. maja 2018. godine Općinski sud je ukratko iznio tok postupka i istakao da su navodi iz apelacije neosnovani, te da ne postoji kršenje apelantovog prava navedenog u apelaciji.

26. U odgovoru na apelaciju od 27. marta 2019. godine Općinski sud je ukratko iznio tok postupka i dostavio rješenje od 28. februara 2019. godine.

V.Relevantni propisi

27. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase: Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 131.

Ročište za javnu prodaju (5) Sud će da obustavi postupak ako nijedna stranka ne predloži održavanje drugog javnog nadmetanja u propisanom roku, ili ako se stvari ne uspiju prodati na drugom javnom nadmetanju, odnosno putem neposredne pogodbe.

VI.Dopustivost

28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

29. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

30. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 299415 12 I od 28. februara 2019. godine. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke, odnosno odluke nadležnog organa, predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, kontinuirano ukazivao i da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude, odnosno odluke nadležnog organa (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, npr. odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija koja je podnesena u odnosu na izvršni postupak koji u vrijeme podnošenja apelacije nije bio djelotvorno okončan dopustiva po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

31. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

33. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

I.Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije

34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]

35. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Relevantni principi

36. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio u toku pred Općinskim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

37. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

Period koji treba uzeti u obzir

38. Ustavni sud zapaža da je apelant 16. oktobra 2012. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje i da je taj postupak, prema stanju spisa, okončan poslije podnošenja apelacije rješenjem Općinskog suda od 28. februara 2019. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste oko šest godina i četiri mjeseca.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

39. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem postupku.

40. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio neuredan prijedlog za izvršenje koji nije sadržavao originalnu ili ovjerenu fotokopiju izvršne isprave, što je u izvjesnoj mjeri imalo utjecaja na dužinu trajanja postupka. Ustavni sud, također, prema stanju spisa, primjećuje da se apelant više puta pismenim putem obraćao Općinskom sudu urgirajući postupanje u predmetnom postupku.

41. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

42. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 16. oktobra 2012. godine, a koje je sud dozvolio rješenjem o izvršenju od 14. decembra 2012. godine. Ustavni sud u toku postupka uočava da je Općinski sud u daljnjem toku postupka kontinuirano preduzimao radnje (između ostalog, odlučio o prigovoru izvršenika na predmetno rješenje o izvršenju, naložio vještačenje, održao dva ročišta za prodaju osnivačkog udjela, donio rješenje o obustavi postupka) radi okončanja predmetnog postupka, ali iz predloženog predmeta i sredstava izvršenja apelant se nije mogao namiriti, što je objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret redovnom sudu, te je na kraju, zbog nemogućnosti prodaje osnivačkog udjela, kao i zbog apelantovog obavještenja da nije zainteresiran za njegovu kupovinu i apelantovog prijedloga da sud donese rješenje kojim se postupak obustavlja, sud u skladu sa odredbom člana 131. stav 5. ZIP-a obustavio postupak izvršenja u konkretnom slučaju. Kako je Ustavni sud istakao u stavu 41. ove odluke, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.

43. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. II.Pitanje naknade nematerijalne štete

44. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

45. S obzirom na odluku Ustavnog suda, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je apelacijom zatražio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

VIII.Zaključak

46. Ustavni sud, zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je Općinski sud postupao u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i zakonskim odredbama i u tom smislu provodio procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, pri čemu nije odgovoran za nemogućnost namirenja apelanta na predloženom sredstvu izvršenja, zbog čega je predmetni izvršni postupak obustavljen.

47. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1722/18 (M. D.) | Sudska praksa | Aktio