Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1617/18 (E. D.)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1617/18
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP 1617/18, rješavajući apelaciju Esada Dedića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Esada Dedića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 I 162084 10 I.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Esada Dedića podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0- Rev-06-000347 od 27. juna 2007. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Esad Dedić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Armin Mušija, advokat iz Sarajeva, podnio je 12. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000347 od 27. juna 2007. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 I 162084 10 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 16. maja 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je također zatraženo 19. marta 2019. godine da dostavi sve zaključke donesene u ovom predmetu od maja 2018. godine do prijema dopisa.
3. Općinski sud je u traženom roku dostavio odgovor na apelaciju, kao i tražene zaključke.
4. Ustavni sud je 13 i 19. marta 2019. godine telefonskim putem od ovlaštenog lica iz Pisarnice Općinskog suda pribavio dodatne informacije o predmetu.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Parnični postupak
6. Apelant je tužbom pokrenuo predmetni parnični postupak pred Općinskim sudom radi naknade štete. U predmetnom postupku Vrhovni sud FBiH je u jednom dijelu ukinuo drugostepenu presudu od 8. maja 2003. godine i predmet u tom dijelu vratio na ponovno suđenje. U ponovnom postupku Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) donio je Presudu broj Gž- 1360/05 od 6. decembra 2005. godine, koja je Presudom Vrhovnog suda FBiH broj 070-0-Rev-06- 000347 od 27. juna 2007. godine preinačena u dijelu kojim je odlučeno o visini nastale štete te troškovima postupka tako da je tuženi obavezan da apelantu na ime naknade štete isplati iznos od 26.000,00 KM umjesto iznosa od 63.000,00 KM, te da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 4.246,00 KM umjesto iznosa od 10.153,11 KM, dok je u preostalom dijelu revizija tuženog odbijena.
Izvršni postupak
7. Apelant je 30. septembra 2010. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika G. D. na osnovu izvršne isprave – Presude Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000347 od 27. juna 2007. godine kojom je preinačena Presuda Kantonalnog suda broj GŽ-1360/05 od 6. decembra 2005. godine, a njom Presuda Općinskog suda broj P-198/1 od 4. novembra 2002. godine.
8. Odlučujući o prijedlogu za izvršenje, Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 162084 10 I od 23. decembra 2010. godine kojim je odredio predloženo izvršenje na članskom udjelu izvršenika u pravnom licu Deling d.o.o. Sarajevo. Protiv navedenog rješenja izvršenik je izjavio prigovor, koji je rješenjem Općinskog suda od 18. aprila 2011. godine odbijen kao neosnovan, te je rješenje o izvršenju u cijelosti održano na snazi. Protiv navedenog rješenja izvršenik je izjavio žalbu, koja je rješenjem drugostepenog suda od 15. oktobra 2014. godine odbijena kao neosnovana, a prvostepeno rješenje je potvrđeno.
9. Nadalje, Općinski sud je zakazao ročište radi utvrđivanja vrijednosti članskog udjela za 11. januar 2012. godine, koje je uslijed neispunjenosti procesnih pretpostavki odgođeno za 15. februar 2012. godine, na kojem je, s obzirom na to da među strankama nije postojala saglasnost oko načina utvrđivanja vrijednosti članskog udjela, Općinski sud donio zaključak kojim je odredio da će se vrijednost članskog udjela utvrditi na osnovu stanja u izvodu iz sudskog registra, koji iznosi 2.000,00 KM.
10. Općinski sud je 19. marta 2012. godine donio zaključak kojim je odredio prvu prodaju osnivačkog udjela izvršenika za 11. juni 2012. godine.
11. Općinski sud je 3. marta 2016. godine ponovo donio zaključak kojim je odredio ponovnu prvu prodaju članskog udjela izvršenika za 19. april 2016. godine. Navedeno ročište nije održano uslijed neispunjenosti procesnih pretpostavki, te je novo ročište određeno za 31. maj 2016. godine, na kojem je Općinski sud stavio van snage zaključak o prodaji osnivačkog udjela od 19. aprila 2016. godine, te je naložio apelantu da izvrši uplatu predujma za vještačenje po veštaku finansijske struke.
12. Nakon održanog ročišta apelant je podneskom obavijestio Općinski sud da odustaje od predloženog vještačenja, te da je saglasan s prijedlogom izvršenika da se predmetni udio proda po vrijednosti od 2.000,00 KM. Općinskom sudu je ujedno dostavio i prijedlog za dopunu predmeta i sredstva izvršenja, tako da je predloženo izvršenje i na nekretninama izvršenika. Postupajući po navedenom prijedlogu, Općinski sud je 24. juna 2016. godine donio rješenje o dopuni predmeta i sredstva izvršenja, kojim je odredio izvršenje na nekretnini izvršenika koja je u vlasništvu izvršenika u dijelu l/l.
13. Općinski sud je 22. augusta 2017. godine zakazao ročište za utvrđivanje vrijednosti nekretnine za 19. septembar 2017. godine, koje je uslijed neuredne dostave poziva za izvršenika odgođeno za 9. oktobar 2017. godine, uz konsultaciju s apelantom koji je tom prilikom obavijestio Općinski sud o novoj adresi izvršenika.
14. Nakon toga, 9. oktobra 2017. godine održano je ročište, te je apelantu naloženo da uplati predujam za vještačenje. Nakon izvršene uplate Općinski sud je 31. oktobra 2017. godine donio zaključak kojim je odredio vještaka građevinske struke koji je 24. januara 2018. godine dostavio svoj nalaz i mišljenje, koji je Općinski sud dostavio strankama na izjašnjenje, a na koji se stranke nisu izjasnile u ostavljenom roku.
15. Imajući u vidu da se stranke nisu izjasnile na nalaz i mišljenje, a da je prema nalazu i mišljenju vještaka od 24. januara 2018. godine o procjeni tržišne vrijednosti predmetne nekretnine utvrđeno da se na navedenoj parceli nalazi izgrađen nelegalizirani stambeni objekt, Općinski sud je 18. maja 2018. godine zaključkom naložio apelantu da dostavi dokaz da je izvršenik vlasnik predmetnog objekta ili da u navedenom roku zatraži dostavljanje dokaza u skladu sa članom 37. Zakona o izvršnom postupku od izvršenika.
16. U međuvremenu, 16. februara 2018. godine treće lice M. D. je dostavilo prigovor na predmetno rješenje o izvršenju, te je sud nakon dostavljanja odgovora na prigovor, 16. maja 2018. godine donio zaključak kojim se treće lice upućuje da pred nadležnim sudom pokrene parnični postupak radi proglašenja izvršenja na predmetnim nekretninama kao predmetu izvršenja nedopuštenim.
17. Općinski sud je 17. septembra i 8. oktobra 2018. godine donio zaključke u kojim je naveo da je prema nalazu i mišljenju vještaka od 24. januara 2018. godine o procjeni tržišne vrijednosti predmetne nekretnine utvrđeno da se na navedenoj parceli nalazi izgrađen nelegalizirani stambeni objekt, te je na apelantov prijedlog naložio izvršeniku da dostavi dokaze da je vlasnik predmetnog objekta.
18. Općinski sud je 8. novembra 2018. godine donio zaključak kojim je obavijestio apelanta da je izvršenik 25. oktobra 2018. godine dostavio podnesak kojim obavještava sud da objekt nije upisan u zemljišne knjige, te da mu se stoga rok ostavljen zaključkom od 18. maja 2018. godine prolongira za dodatnih petnaest dana, u kojem roku je naložio apelantu da postupi u skladu sa članom 113. stav 5. ZIP-a i dostavi dokaz o navedenom.
19. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se također pozvao i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao da se više puta bezuspješno obraćao Općinskom sudu urgencijama i molbama za postupanje. Apelant je predložio da Ustavni sud naloži Vladi Kantona Sarajevo da mu nadoknadi nematerijalnu štetu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
21. Općinski sud je, između ostalog, naveo detaljnu hronologiju predmetnog izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke i istakao da je tokom postupka došlo do više promjena postupajućih sudija. Općinski sud je također naveo da je opći uvjet za pokretanje izvršenja na jednoj nekretnini dokaz o vlasništvu izvršenika, odnosno upis u zemljišne knjige na području gdje zemljišna knjiga postoji, te da se nisu stekli uvjeti za provođenje daljnjih izvršnih radnji dok se sudu ne dostave dokazi da je izvršenik vlasnik kako zemljišta tako i predmetnog objekta. U vezi s tim, Općinski sud je ukazao da će odmah nakon postupanja stranaka po nalogu suda pristupiti prodaji predmetne nekretnine, prethodno cijeneći da li su ispunjeni uvjeti za donošenje zaključka kojim se određuje ročište za prodaju nekretnine, te o tome obavijestiti stranke.
V.Relevantni propisi
22. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost Dopustivost u odnosu na parnični postupak
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
25. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000347 od 27. juna 2007. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, koje glase:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
26. Ustavni sud ukazuje da je apelant 30. septembra 2010. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu presude Vrhovnog suda od 27. juna 2007. godine, pa stoga Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati datum prijema revizione presude jer se podrazumijeva da je apelant revizionu presudu primio prije tog datuma, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 12. marta 2018. godine, iz čega proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Vrhovnog suda.
27. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na izvršni postupak
28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
29. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
30. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se, u ovom dijelu, odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
31. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija, u ovom dijelu, ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
33. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio apelantovih navoda nedopušten zbog proteka roka, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelant ističe da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije.
I.Pravo na pravično suđenje
34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]
35. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
36. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
37. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji treba uzeti u obzir
38. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 30. septembra 2010. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko osam i po godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
39. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Prema stanju spisa i odgovoru Općinskog suda, čini se da predmet sadrži određene elemente koji ga čine relativno složenim. Naime, Ustavni sud uočava da je u predmetnom postupku osim apelanta i izvršenika učestvovalo i treće lice koje je sud uputio na parnicu, te da je u postupku vršeno i vještačenje što ukazuje da se radi o složenijem predmetu.
40. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da se apelant obraćao Općinskom sudu s urgencijama i molbama za postupanje. Međutim, pored navedenog, Ustavni sud zapaža da je apelant u toku postupka predložio vještačenje, pa od njega odustao, zatim i dopunu predmeta i sredstva izvršenja, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je s druge strane objektivno utjecalo na dužinu trajanja postupka jer je Općinski sud postupao po apelantovom prijedlogu. Ustavni sud, također, zapaža da je apelant odustao od prijedloga za vještačenje, te nije postupio po nalogu Općinskog suda da uplati predujam za vještačenje vrijednosti osnivačkog udjela po vještaku finansijske struke, kao i da se u ostavljenom roku nije izjasnio na nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke, te da je podnio neuredan prijedlog za izvršenje, odnosno da iz nalaza vještaka građevinske struke proizlazi da je na predmetnoj nekretnini (koja je predložena kao novi predmet izvršenja) izgrađen nelegalizirani stambeni objekt, što je imalo utjecaja na dužinu trajanja predmetnog postupka.
41. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud nalazi da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 30. septembra 2010. godine, a da je Općinski sud u roku manjem od tri mjeseca donio rješenje o izvršenju (23. decembra 2010. godine). Nadalje, Ustavni sud uočava da je Općinski sud u analiziranom periodu imao određene periode neaktivnosti, ali istovremeno uočava da je preduzeo niz procesnih radnji, između ostalog, odlučivao o prigovorima izvršenika na rješenja o izvršenju, donio rješenje o dopuni predmeta i sredstva izvršenja, održao ročište kojem je apelantu naložio da uplati predujam za vještačenje, donio zaključak kojim je odredio vještačenje po vještaku građevinske struke, donio zaključke kojim je naložio apelantu da dostavi dokaz da je izvršenik vlasnik predmetnog objekta, odlučio o prigovoru trećih lica na rješenje o izvršenju, donio zaključak kojim je naložio punomoćniku izvršenika i izvršeniku da dostave dokaz da je izvršenik vlasnik predmetnog objekta. Ustavni sud, također, zapaža da je tokom predmetnog izvršnog postupka Općinski sud dva ročišta odgađao zbog neispunjenosti procesnih pretpostavki za njihovo održavanje, što su sve okolnosti koje su objektivno utjecale na dužinu trajanja predmetnog postupka i ne mogu se staviti na teret Općinskom sudu. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud bio aktivan gotovo u cijelom postupku, izuzev naprijed navedenih perioda za koje je Općinski sud naveo da je razlog promjena postupajućih sudija. Iako je Općinski sud bio dužan da ovu objektivnu okolnost prevaziđe, nesporno je da period koji je protekao između ostalih procesnih radnji nije nerazumno dug, pa je tako Općinski sud nastavio postupati vrlo ažurno i u redovnim intervalima, pa Ustavni sud nema razloga sumnjati da će tako i nastaviti.
42. Imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da izvršni postupak pred Općinskim sudom traje nešto duže od uobičajenog, ali je i sam apelant na izvjestan način doprinio dužini trajanja postupka, te su postojale i objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja izvršnog postupka, kao i da je dužini trajanja predmetnog postupka doprinijela složenost predmeta, te imajući u vidu aktivnost Općinskog suda evidentno je da u ponašanju Općinskog suda nema naznaka koje bi ukazivale na pretjerano i nerazumno odugovlačenje postupka. Naprotiv, iz priloženih dokumenata i odgovora na apelaciju jasno se vide napori Općinskog suda usmjereni ka okončanju ovog izvršnog postupka.
43. Imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, koji do dana donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji traje oko osam i po godina, još uvijek nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
II.Ostali navodi
44. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije posebno obrazložio, te da je povredu ovog prava zasnovao na istim navodima koje je Ustavni sud u prethodnom dijelu ove odluke detaljno obrazložio u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje, uz zaključak da su neosnovani. U vezi s tim, Ustavni sud nalazi da su neosnovani navodi i u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segmenta prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je Općinski sud postupao u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i zakonskim odredbama i u tom smislu provodio radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, pri čemu je i sam apelant u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka, a na dužinu postupka je u najvećoj mjeri utjecala složenost predmeta.
46. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević