Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6690/18 (A.P.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-6690/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-6690/18, rješavajući apelaciju A. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. P. podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 017992 18 Rev od 29.

oktobra 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. A. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 19. novembra 2018. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenje Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 017992 18 Rev od 29. oktobra 2018. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "odložio izvršenja rješenja Suda BiH br. S1 3 P 017992 18 Rev od 29. oktobra 2018. godine, S1 3 P 017992 18 Mož 7 od 31. maja 2018. godine, S1 3 P 017992 17 Mo 7 od 9. maja 2018. godine i rješenja Ureda za razmatranje žalbi broj 01-07-8-272-2/14 od 29. jula 2014. godine."

2. Osporenim rješenjem odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 P 017992 18 Mož 7 od 31. maja 2018. godine. Sud BiH je u obrazloženju osporene odluke naveo da je, ispitujući dopuštenost revizije, utvrdio da je ista izjavljena lično od strane apelanta, suprotno odredbi člana 214. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZPP) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako nije izjavljena u skladu sa članom 241b. istog zakona. Naime, navedenim članom je predviđeno da u postupku po reviziji stranku mora zastupati advokat, osim ako je sama stranka advokat, pa proizilazi da reviziju može izjaviti isključivo advokat, kao punomoćnik stranke koja sama nije advokat. Sud BiH je naveo da budući da iz stanja spisa proizlazi da je u predmetnom postupku po prijedlogu za određivanje privremene mjere apelant kao predlagatelj, koji sam sebe zastupa u ovoj pravnoj stvari, lično izjavio reviziju to se ista ne može smatrati da je izjavljena od ovlaštenog lica.

3. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovne i člana 14. Evropske konvencije i prava na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1996) iz Aneksu I na Ustav Bosne i Hercegovine.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom Suda BiH odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopuštenosti korištenog pravnog lijeka tj. revizije. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

5. Nadalje, apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na rad koje je zagarantirano članom 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1996), koji se, prema Aneksu I na Ustav Bosne i Hercegovine, primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud ukazuje na to da osporena odluka se ne može dovesti u vezu sa navedenim pravom, pa stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede prava na rad, također, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Konačno, imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, te povredi člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6690/18 (A.P.) | Sudska praksa | Aktio