Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5091/18 (S. M.)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 72
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-5091/18
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP 5091/18, rješavajući apelaciju S. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio S. M.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 344988 13 Gž.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda s ciljem procesuiranja žalbe u predmetu broj 65 0 I 344988 13 Gž.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. S. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, zastupan po staraocu Š. M., a koje zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 7. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 65 0 I 344988 13 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i od Kantonalnog suda zatraženo je 25. septembra 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju. Od Kantonalnog suda je 26. marta 2019. godine zatražena informacija o statusu predmetnog postupka.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 8. oktobra 2018. godine.
4. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 16. oktobra 2018. godine, a informaciju o statusu predmetnog postupka 28. marta 2019. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je Općinskom sudu 23. aprila 2013. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Federacije Bosne i Hercegovine na osnovu rješenja Javne ustanove Centar za socijalni rad Živinice br. 08/35-2-2006/06-rev od 25. septembra 2009. i 08/35-2-2006/06-rev 2 od 21. novembra 2011. godine, kojim su apelantu utvrđena prava na invalidninu na način detaljno naveden u izreci. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu novčanih sredstava koja se nalaze na izvršenikovim računima detaljno navedenim u prijedlogu za izvršenje. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem od 26. aprila 2013. godine, protiv kojeg je izvršenik izjavio prigovor u kojem je, između ostalog, naveo da je apelantu cjelokupan dug po rješenjima koja su predmet izvršnog postupka izmiren na način detaljno naveden u prigovoru. Općinski sud je rješenjem od 19. septembra 2013. godine izvršenikov prigovor usvojio, izvršni postupak obustavio i ukinuo sve provedene radnje. U obrazloženju navedenog rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da apelant prijedlogom za izvršenje potražuje novčani iznos od 1.267,86 KM po osnovu isplaćenih umanjenih mjesečnih novčanih naknada za prava priznata predmetnim rješenjem u periodu od 1. oktobra 2009. do 31. augusta 2011. godine. Općinski sud je naveo da je predloženo izvršenje dozvolio na osnovu rješenja JU Centar za socijalni rad od 25. septembra 2009. godine, u kojem je navedeno da je novčani iznos utvrđen na bazi koeficijenta 1,00, te da je koeficijent podložan promjenama, tj. u slučaju da planirana sredstva ne budu dovoljna za isplatu Vlada FBiH će svojom odlukom utvrditi novi koeficijent u skladu s raspoloživim sredstvima i u slučaju promjene koeficijenta korisnicima se neće izdavati nova rješenja. Apelant protiv navedenog rješenja nije podnosio žalbu. Općinski sud je nadalje naveo da nema ovlaštenje da u izvršnom postupku preispituje osnovanost i zakonitost odluke donesene u upravnom postupku, nego je po načelu formalnog legaliteta dužan da u skladu s podnijetim prijedlogom za izvršenje pristupi prinudnom provođenju pravomoćnih i izvršnih odluka u obimu, u visini i na način kako je to utvrđeno u izvršnoj ispravi. Apelant je protiv navedenog rješenja 1. oktobra 2013. godine podnio žalbu, te je Općinski sud podnesenu žalbu dostavio izvršeniku na odgovor i cio spis je 29. oktobra 2013. godine dostavio Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant je u apelaciji naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je socijalno ugroženo lice, te zbog trajanja postupka traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu njegovog trajanja. Apelant je zatražio i naknadu troškova za sastavljanje apelacije u iznosu od 900,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke i istakao da predmetni postupak još uvijek nije okončan pred Kantonalnim sudom.
10. U odgovoru na apelaciju i u informaciji koju je dostavio Kantonalni sud je naveo da u predmetnom postupku još uvijek nije odlučeno o žalbi jer je svaki sudija u okviru Gž odjeljenja zadužen sa 1000 predmeta, od kojih su većina po zakonu hitni, te posebno napominje da je sud u pogledu izrade predmeta vezan planom rješavanja predmeta po inicijalnom aktu (Odluka VSTV-a), zbog čega smatra da je pojam postupanja u razumnom roku potrebno posmatrati u kontekstu prilika u kojima radi Kantonalni sud.
V.Relevantni propisi
11. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
12. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
16. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.Meritum
18. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a) Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
21. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:
Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...]
22. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
23. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji treba uzeti u obzir
24. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 23. aprila 2013. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke. Dakle, period koji traje približno šest godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.
26. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je za njega od većeg značaja jer pokušava da realizira svoja prava na invalidninu koja su mu utvrđena navedenim rješenjima JU Centar za socijalni rad.
27. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio tri dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje. Ustavni sud, također, zapaža da je Općinski sud o izjavljenom prigovoru protiv navedenog rješenja o izvršenju odlučio u roku od četiri mjeseca, te da je daljnje procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, te je izvršeniku blagovremeno dostavio žalbu na odgovor (žalba podnesena 1. oktobra 2013. godine) i cio spis je 29. oktobra 2013. godine dostavio Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu. Dakle, Ustavni sud zapaža da u okolnostima konkretnog slučaja Općinski sud nije bitnije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je pred tim sudom trajao šest mjeseci.
28. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža njegovu veliku pasivnost u predmetnom postupku, u kojem pet i po godina nakon prijema predmeta na postupanje po žalbi nije preduzimao procesne radnje, odnosno predmet nije uzeo u rad. Naime, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud nepostupanje u predmetnom postupku objašnjava time što predmete rješava prema hronološkom redu i u skladu s Planom rješavanja starih predmeta. Međutim, uvažavajući da objektivni kriterij starosti inicijalnog akta pri donošenju plana rješavanja predmeta predstavlja razumljiv i principijelno potreban kriterij, to Kantonalnom sudu ipak ne može biti opravdanje da u apelantovom predmetu pet i po godina ne donese odluku u drugom stepenu jer je postupak po zakonu hitne prirode. Ustavni sud, također, zapaža da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije naveo kada će predmet biti u planu za rješavanje, što predstavlja dodatnu neizvjesnost kada će se donijeti drugostepena odluka u predmetu koji ni pet i po godina nakon prijema na postupanje nije uzet u rad, što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja nerazumno dug vremenski period.
29. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je slično pravno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja postupka po prijedlogu apelanata u dugom vremenskom periodu pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1620/16 od 10. maja 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci Ustavni sud je, između ostalog, naveo da je „prekomjerna dužina izvršnih postupaka rezultat sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“.
30. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1620/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1620/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.
31. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta Kantonalni sud nije ponudio adekvatno obrazloženje. a)Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja, utvrđivanje kršenja ustavnih prava, kao i izdavanje naloga Kantonalnom sudu da u predmetnom postupku donese odluku o žalbi, odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
34. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu troškova za sastavljanje apelacije u iznosu od 900,00 KM, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, zbog čega ti troškovi padaju isključivo na apelantov teret. VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da, iako je objektivni kriterij starosti inicijalnog akta pri donošenju plana rješavanja predmeta razumljiv i principijelno potreban, ipak Kantonalni sud ne može zanemariti činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o po zakonu hitnom postupku, a uprkos tome predmet već pet i po godina nije u planu rješavanja, odnosno nije izvjesno kada će se predmet uzeti u rad i donijeti drugostepena odluka.
36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u postupku koji zahtijeva određenu hitnost u postupanju, a Kantonalni sud pet i po godina nakon prijema predmeta na postupanje po žalbi nije donio drugostepenu odluku, a u odgovoru na apelaciju nije ponudio adekvatno opravdanje za tako dugu pasivnost nepostupanja po žalbi, što ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
37. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević