Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-692/19 (M. T.)
Odluka donesena 24. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vanparnični postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Eksproprijacija
- Naknada
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-692/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-692/19, rješavajući apelaciju Miloice Teodorovića, na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Miloica Teodorović protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 V 083516 18 Rev od 27. novembra 2018. godine, Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 V 083516 18 Gž 3 od 18. juna 2018. godine i Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 V 083516 17 V 3 od 21. decembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Miloica Teodorović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Dragan Oparnica advokat iz Brčkog, podnio je 13. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 V 083516 18 Rev od 27. novembra 2018. godine, Rješenja Apelacionog suda broj 96 0 V 083516 18 Gž 3 od 18. juna 2018. godine i Rješenja Apelacionog suda broj 96 0 V 083516 17 V 3 od 21. decembra 2017. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom konačnom odlukom Apelacionog suda, obavezan je predlagač (Brčko distrikt Bosne i Hercegovine) da apelantu za eksproprisane nekretnine isplati naknadu u određenom novčanom iznosu, te da mu nadoknadi troškove vanparničnog postupka.
3. U obrazloženju osporene odluke Apelacioni sud je naveo da je predmet postupka određivanje naknade za nekretnine na kojima je apelant bio nosilac prava građenja na zemljištu, a nosilac prava vlasništva na prizemlju stambenog objekta, koje nekretnine su eksproprisane rješenjem predlagača. U vezi apelantovih navoda koji se odnose na nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke G.N., Apelacioni sud je istakao da u prvostepenom postupku u kojem je doneseno rješenje od 21. decembra 2017. godine nije ni vještačio vještak građevinske struke G.N. jer je u rješenju tog suda od 30. januara 2017. godine navedeno da se ne može prihvatiti nalaz i mišljenje tog vještaka, iz razloga što je prizemni stambeni objekat procijenio kao poslovni prostor, a kod procjene tržišne vrijednosti zemljišta kombinovao je komparativnu metodu i metodu kapitalizacije. Zatim je naveo da je u tom postupku vještačenje tržišne vrijednosti eksproprisanih nekretnina provedeno po vještaku građevinske struke G.K.. U vezi apelantovih navoda da drugostepeno rješenje ne sadrži odgovor na pitanje zašto sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke G.K. u dijelu procjene tržišne vrijednosti prizemlja stambene zgrade, Apelacioni sud je istakao da su odgovor na to pitanje dali i prvostepeni i drugostepeni sud, navodeći da je nalaz urađen bez ijednog egzaktnog i relevantnog podatka, od utvrđene cijene po m do objašnjenja obračuna amortizacije i obračuna koeficijenta na osnovu kojih je vještak utvrdio tržišnu vrijednost. Apelacioni sud je, u vezi apelantovog prijedloga da mu se kao naknada za eksproprisane nekretnine dodijeli određena parcela, naveo da su nižestepeni sudovi taj prijedlog odbili iz razloga što predložena parcela nije adekvatna naknada za apelantove eksproprisane nekretnine, jer je njena procjenjena vrijednost znatno manja od procjenjene vrijednosti eksproprisanih nekretnina. Takođe je naveo da je odbijen apelantov prijedlog da mu se uz tu parcelu dodijeli još jedna parcela i predlog da vještak uradi dopunu nalaza i mišljenja na način da izvrši procjenu tržišne vrijednosti parcela koje je apelant predložio da mu se dodjele, iz razloga što je apelant taj dokaz predložio na glavnoj raspravi, iako je, shodno odredbi člana 190. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), bio dužan to predložiti najkasnije na pripremnom ročištu, niti je učinio vjerovatnim da bez svoje krivice nije bio u mogućnosti taj dokaz predložiti na pripremnom ročištu u skladu sa odredbom člana 215. stav 2. ZPP. S tim u vezi, Apelacioni sud je istakao da je drugostepeni sud ukazao da se o vrsti naknade moraju izjasniti protivnik predlagača i predlagač, te da su, u slučaju da predlože određivanje naknade davanjem druge odgovarajuće nekretnine, dužni da navedu o kojim nekretninama je riječ, što apelant nije blagovremeno učinio (naveo je samo jednu parcelu ali ne i dodatnu).
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo, odnosno da su pogrešno postupili kada su odbili apelantov prijedlog za određivanje tkz. naturalne naknade, te da su povrijedili odredbu člana 8. ZPP kada su prihvatili nalaz i mišljenje vještaka G.K. umjesto vještaka G.N. Takođe smatra da u osporenoj odluci Apelacionog suda nije jasno i u potpunosti odgovoreno na apelantove revizijske navode.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnom postupku utvrđeno činjenično stanje i primjenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ovo naročito imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepene presude, te u reviziji protiv drugostepene presude, a koje navode je razmotrio Apelacioni sud prilikom donošenja odluke o žalbi i reviziji, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević