Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7521/18 ("Računovodstvo" d.o.o. Zenica)

Odluka donesena 24. 04. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-7521/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-7521/18, rješavajući apelaciju "Računovodstvo" d.o.o. Zenica, na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "Računovodstvo" d.o.o. Zenica protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Rs 110096 16 Rsž od 16. marta 2017. godine i Presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Rs 110096 14 Rs od 15.

jula 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "Računovodstvo" d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Aida Gluhić i Ragib Hadžić, advokati iz Zenice, podnio je 20. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Rs 110096 16 Rsž od 16. marta 2017. godine i Presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Rs 110096 14 Rs od 15. jula 2016. godine.

2. Ustavni sud ukazuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-2051/17 od 15. jula 2017. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv Presude Kantonalnog suda broj 43 0 Rs 110096 16 Rsž od 16. marta 2017. godine. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda F BiH od 7. septembra 2018. godine apelantova revizija odbačena, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.

3. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, naloženo je apelantu da tužiocu (H.H.) na ime razlike plate i naknade za korištenje godišnjeg odmora-regres za dvije godine isplati određen novčani iznos, te je naloženo apelantu da na račun Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje na ime doprinosa u korist tužioca uplati određeni novčani iznos.

4. U obrazloženju prvostepene odluke prvostepeni sud je naveo da je odlučujući o tužbenom zahtjevu (za isplatu razlike plata i naknade za regres) pošao od odredbe člana 2. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju F BiH (u daljnjem tekstu: Opći kolektivni ugovor) kojom je propisano da je isti obavezujući i važi za sve poslodavce bez obzira na strukturu kapitala, organe uprave i službe za upravu, policiju, javne ustanove i druge pravne subjekte, te odredbe člana 3. stav 3. Općeg kolektivnog ugovora kojom je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ovim kolektivnim ugovorom, kolektivnim ugovorom na nivou kantona, kolektivnim ugovorom za područje djelatnosti, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili zakonom primjenjuje se za zaposlenika najpovoljnije pravo, osim u slučaju člana 8. stav 3. kolektivnog ugovora. Prvostepni sud je dalje naveo da je odredbom člana 68. Zakona o radu propisano da tužilac ima pravo na naknadu plate koja se utvrđuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, dok je odredbom člana 69. stav 2. istog zakona propisano da poslodavac kojeg obavezuje kolektivni ugovor, pravilnik o radu ili ugovor o radu, ne može zaposleniku obračunati i isplatiti platu manju od plate utvrđene kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Prvostepeni sud je naveo da je u cilju utvrđivanja visine plate i ostalih prava iz radnog odnosa koja tužiocu pripadaju provedeno vještačenje po vještaku ekonomske struke, te da je nalaz i mišljenje vještaka sa dopunama i pojašnjenima na ročištu cijenio urađenim u skladu sa pravilima struke, da je isti prihvatio u cjelosti, te da je, vodeći računa o pravu koje je povoljnije za tužioca, usvojio tužbeni zahtjev na način kako je to precizno navedeno u izreci prvostepene presude.

5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud nije pogriješio kada je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka, koji je urađen u skladu sa pravilima struke, sa dopunama i pojašnjenima datim na ročištu (a na kojem je vještak objasnila da se na prijedloge i primjedbe apelanta iz dostavljenog podneska izjasnila u dopuni nalaza, da u vezi s primjedbama apelanta sa održanog ročišta u cijelosti ostaje kod svog nalaza, te da je otklonila sve matematičke greške i da je nalaz tačan), te kada je vodeći računa o pravu koje je povoljnije za tužioca usvojio tužbeni zahtjev.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da sudovi nisu cijenili sve izvedene dokaze, to jeste nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke i dopune uz nalaz. Apelant navodi da drugostepena presuda ne zadovoljava standard „obrazložene odluke“ jer ne sadrži ocjenu svih izvedenih dokaza i obrazloženje zašto je sud prihvatio pomenuti nalaz i mišljenje i njegove dopune budući da su u koliziji jedni sa drugima.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud naglašava da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je prvostepeni sud u obrazloženju svoje odluke dao razloge u pogledu ocjene nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke, o čemu se izjasnio i drugostepeni sud povodom apelantove žalbe protiv prvostepene presude, tako da Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7521/18 ("Računovodstvo" d.o.o. Zenica) | Sudska praksa | Aktio