Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7697/18 (M. Š.)

Odluka donesena 24. 04. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-7697/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine u predmetu broj AP-7697/18, rješavajući apelaciju Mije Šole, na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mijo Šola protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 P 002721 18 Gži od 3. decembra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mijo Šola (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, kojeg zastupa Jozo Ćurić advokat iz Livna, podnio je 24. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 2 P 002721 18 Gži od 3. decembra 2018. godine.

2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 2 P 002721 14 I od 7. maja 2014. godine usvojen je apelantov prijedlog za izvršenje, na temelju pravosnažne i izvršene isprave-presude Općinskog suda, protiv Uprava za pitanje branitelja i stradalnika Domovinskog rata HVO Tomislavgrad, kao izvršenika.

3. Općinski sud je 13. septembra 2018. godine donio rješenje kojim se završava postupak u navedenom predmetu.

4. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje od 13. septembra 2018. godine.

5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je Raiffeisen banka d.d. Sarajevo podneskom od 17. januara 2018. godine obavijestila Općinski sud da je 21. novembra 2017. godine u cijelosti izvršila predmetno rješenje (troškovi izvršnog postupka od 720,00 KM, troškovi parničnog postupka od 2.220,00 KM sa kamatom od 1.527,89 KM, glavnica od 11.592,00 KM sa kamatom od 20.924,97 KM). Također, Kantonalni sud je naveo da je apelant podneskom od 18. januara 2018.godine obavijestio Općinski sud da je angažovao Š.P. koji je izvršio izračun da je izvršenik sa 31. decembrom 2014.godine trebao isplatiti 18.203,99 KM sa zakonskom zateznom kamatom, da je s glavnicom i troškovima isplaćeno 33.492,86 KM, te je izračunao da je od 31. februara 2014. do 27. novembra 2017.godine izvršenik dužan apelantu iznos od 7.946,94 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Kantonalni sud je naveo da je u nastavku postupka izvršenik putem ŽJP Livno obavijestio Općinski sud da je banka pravilno izvršila obračun kamate, odnosno da je sve isplaćeno (uz prilog svih uplata i isplata, izvod komitenta od 21. novembra 2017. godine). S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud pravilno postupio kada je obustavio izvršni postupak (koristio termin „završetak“, ali da to ne utječe na zakonitost), s obzirom da je primijenio odredbe iz glave XII Zakona o izvršnom postupku u pogledu izvršenja na novčanom potraživanju izvršenika, te odredbe člana 39. stav 2. Zakona o izvršnom postupku u pogledu obračuna i naplate kamate. Naime, Kantonalni sud je naveo da s obzirom da se naplata potraživanja vrši na računu izvršenika kod banke, to obračun kamata vrši banka na teret izvršenika. Osnovom navedenog, Kantonalni sud je naveo da nije osnovano niti je zasnovano na izvršnoj ispravi pozivanje izvršenika na obračun kamata, odnosno glavnice počev od 31. decembra 2014. godine u kome je već sadržana zakonska zatezna kamata, te ponovo izvršen obračun zatezne kamate do 27. novembra 2017. godine.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je podneskom od 19. januara 2018. godine obavijestio prvostepeni sud da predmetni dug nije u cjelosti izvršen, te priložio finansijsko vještačenje kojim je ustanovljeno da izvršenik treba apelantu isplatiti iznos od 7.946,94 KM. Također, apelant navodi da se redovni sudovi ne upuštaju u provjeru navedenih činjenica, već samo konstatuju da je Raiffeisen banka obavijestila sud da je rješenje izvršeno. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na pristup sudu itd.), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih zasnovao na istim tvrdnjama.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud u obrazloženju svoje odluke, odlučujući o apelantovim žalbenim navodima vezano za obračun kamate, odnosno glavnice od strane vještaka kojeg je angažovao apelant, dao detaljne i jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7697/18 (M. Š.) | Sudska praksa | Aktio