Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1340/19 ("Boksit" a.d. Milići)
Odluka donesena 24. 04. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1340/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-1340/19, rješavajući apelaciju "Boksit" a.d. Milići, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Boksit" a.d. Milići podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 83 0 Rs 030672 18 Rev od 4. decembra 2018. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 Rs 030672 18 Rsž od 7. avgusta 2018.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. "Boksit" a.d. Milići iz Milića (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Rosanda Deurić punomoćnica iz Milića, podnio je 21. marta 201. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 83 0 Rs 030672 18 Rev od 4. decembra 2018. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 Rs 030672 18 Rsž od 7. avgusta 2018. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku broj 83 0 Rs 030672 16 Rs od 28. februara 2018. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca R.Ž. kojim bi se poništili kao nezakoniti odluka apelanta broj 01-A-01-1394/16 od 18. marta 2016. godine i odluka broj 01-A-01-1834/16 od 8. aprila 2016. godine, te rješenje broj 01-A-01-1930/16 od 12. aprila 2016. godine. Također je odbijen i zahtjev da se apelant obaveže da tužioca vrati na rad i da mu isplati izgubljenu zaradu, na način pobliže opisan u presudi. Istom presudom apelant je obavezan da tužiocu isplati, na ime regresa za 2015. godinu 353,86 KM sa zakonskom zateznom kamatom i na ime troškova parničnog postupka 964,95 KM. Presudom Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 Rs 030672 18 Rsž od 7. avgusta 2018. godine žalba tužioca je usvojena, te prvostepena presuda preinačena u odbijajućem dijelu tako što je udovoljeno zahtjevu tužioca u tom dijelu. Istom presudom je apelant obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.929,90 KM. Žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u dosuđujućem dijelu.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Naime, odredbama člana 237. st. 2., 3. i 4. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, dalje IZPP) je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM (stav 2.). Tužilac u tužbi nije označio vrijednost svog potraživanja, pa ni preko iznosa od 30.000,00 KM, kao uslova za dozvoljenost revizije u smsilu odredaba člana 237. stav 2. ZPP-a. Kako vrijednost pobijanog djela pravosnažne presude donesen u drugom stepenu ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, to se revizija apelanta ukazuje nedozvoljenom u smislu odredaba člana 237. stav 2. ZPP.
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 Rs 030672 18 Rsž od 7. avgusta 2018. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 83 0 Rs 030672 18 Rev od 4. decembra 2018. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 Rs 030672 18 Rsž od 7. avgusta 2018. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 83 0 Rs 030672 18 Rev od 4. decembra 2018. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 Rs 030672 18 Rsž od 7. avgusta 2018. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o njegovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. marta 2019. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 Rs 030672 18 Rsž od 7. avgusta 2018. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević