Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1232/19 (M. I.)
Odluka donesena 24. 04. 2019.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1232/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-1232/19, rješavajući apelaciju Muhameda Islamovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Islamovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 29 0 P 016296 18 Rev od 15. januara 2019.
godine (u odnosu na dio kojim je revizija odbačena), zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Islamovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 29 0 P 016296 18 Rev od 15. januara 2019.
godine (u odnosu na dio kojim je revizija odbijena), zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Muhamed Islamović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Salih Mehanović advokat iz Kalesije, podnio je 18. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 29 0 P 016296 18 Rev od 15. januara 2019. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "obustavio izvršenje pravosnažnih rješenja Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 P 016296 12 P od 3. septembra 2015. godine i 29 0 P 016296 12 P od 8. decembra 2015. godine" do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Rješenjem Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 29 0 P 016296 12 P od 3. septembra 2015. godine apelantova tužba u predmetnoj pravnoj stvari se smatra povučenom, te je apelant obavezan da tuženima naknadi troškove parničnog postupka.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 29 0 P 016296 12 P od 8. decembra 2015. godine odbijen je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, te je apelant obavezan da tuženima naknadi troškove parničnog postupka.
4. Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 29 0 P 016296 16 Gž od 10. aprila 2018. godine odbijene su apelantove žalbe i potvrđena prvostepena rješenja od 3. septembra i 8. decembra 2015. godine. Kantonalni sud je u odnosu na rješenje od 3. septembra 2015. godine zaključio da su bili ispunjeni uslovi iz člana 97. stav 3. Zakona o parničnom postupku za donošenje ožalbenog rješenja kojim se tužba smatra povučenom navodeći da zastupnik apelanta kao tužitelja, iako uredno obaviješten o danu i času održavanja glavne rasprava na isto nije pristupio, a da punomoćnici tuženih nisu zahtijevali da se ročište održi u odsutnosti uredno obaviještenog tužitelja. Osim toga, Kantonalni sud je u odnosu na rješenje od 8. decembra 2015. godine, naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski razlozi za povrat u prijašnje stanje, te pri tom ukazao da prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije ni blagovremeno podnesen.
5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 29 0 P 016296 18 Rev od 15. januara 2019. godine odbijena je apelantova revizija protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 29 0 P 016296 16 Gž od 10. aprila 2018. godine kojim je potvrđeno Rješenje Općinskog suda broj 29 0 P 016296 12 P od 3. septembra 2015. godine, dok je odbačena apelantova revizija protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 29 0 P 016296 16 Gž od 10. aprila 2018. godine kojim je potvrđeno Rješenje Općinskog suda broj 29 0 P 016296 12 P od 8. decembra 2015. godine.
6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
Dopustivost ratione materiae
8. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao odnosi na dio odluke Vrhovnog suda kojim je revizija odbačena protiv drugostepenog rješenja (kojim je odbijena žalba i potvrđeno rješenje kojim je odbijen apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje).
9. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) koja glasi: "[...] U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom." (tačka 12. Odluke)
10. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli povrat u prijašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Nadalje, u pogledu navoda apelanta o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i o kršenju zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Neiscrpljivanje
13. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
14. U konkretnom slučaju, u odnosu na dio odluke Vrhovnog suda kojim je revizija odbijena protiv drugostepenog rješenja, Ustavni sud zapaža da apelantov zastupnik nije ispoštovao proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku, odnosno nije pristupio na zakazano ročište, iako je uredno pozvan, niti je blagovremeno opravdao svoj izostanak. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantov zastupnik je morao pristupiti zakazanom ročištu, odnosno blagovremeno opravdati svoj izostanak. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević