Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-490/19 (M. M., Z. M. i M. M.)
Odluka donesena 24. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-490/19
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP 490/19, rješavajući apelaciju Marije Mrđenović i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju su podnijeli Marija Mrđenović, Zoran Mrđenović i Maja Mrđenović zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci kao predmet broj 71 0 I 050551 08 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Marija Mrđenović, Zoran Mrđenović i Maja Mrđenović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banje Luke, koje zastupa Goran Bubić, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 1. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 71 0 I 050551 08 I.
2. Apelanti su od Ustavnog suda zatražili da donese privremenu mjeru kojom će „naložiti izvršeniku da postupi po rješenju o izvršenju od 15. decembra 2008. godine“. II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 4. marta 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Vlade Republike Srpske odgovor na apelaciju zatražen je 20. marta 2019. godine.
4. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 20. marta 2019. godine, a Vlada Republike Srpske - Kancelarija pravnog predstavnika je odgovor na apelaciju (uz odgovor Ministarstva finansija Republike Srpske) dostavila 1. aprila 2019. godine. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelanti su posredstvom punomoćnika 25. novembra 2008. godine Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Republike Srpske, na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Osnovnog suda broj P-2523/98 od 21. januara 2001. godine (kojom je obavezana Republika Srpska da apelantima na ime naknade nematerijalne štete zbog pogibije njihovog člana porodice 1995. godine isplati novčane iznose detaljno navedene u izreci). Kao sredstvo izvršenja apelanti su predložili zapljenu novčanih sredstava izvršenika, koja se nalaze na izvršenikovom transakcijskom računu detaljno navedenom u prijedlogu za izvršenje. Osnovni sud je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju od 15. decembra 2008. godine, koje je uz nalog 18. decembra 2008. godine dostavio Ministarstvu finansija Republike Srpske - Sektor Trezor (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija). Ministarstvo finanasija je rješenje o izvršenju evidentiralo u bazi podataka istog dana kada je dostavljeno. Protiv navedenog rješenja o izvršenju apelanti su posredstvom punomoćnika 14. januara 2009. godine izjavili prigovor (ili prijedlog za donošenje dopunskog rješenja) zbog toga što navedenim rješenjem o izvršenju nije odlučeno o troškovima izvršnog postupka. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik je 24. decembra 2008. godine izjavio prigovor u kojem je, između ostalog, naveo da se navedeno potraživanje smatra unutrašnjim dugom, koje će apelantima biti isplaćeno u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga RS.
7. Osnovni sud je 1. novembra 2012. i 14. novembra 2018. godine od Ministarstva finansija zatražio izjašnjenje o isplati duga po navedenom rješenju o izvršenju.
8. Ministarstvo finansija je dopisima od 17. decembra 2012. i 15. novembra 2018. godine obavijestilo Osnovni sud da je navedeno rješenje o izvršenju evidentirano u bazi podataka 18. decembra 2008. godine pod rednim brojem SPIR 8969 i da, u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu RS, predstavlja unutrašnji dug-ratnu štetu. Takođe, u dopisu je navedeno da potraživanje nije realizovano jer nije dospjelo na naplatu u skladu sa Planom isplata i zbog toga što apelanti nisu dostavili neophodnu dokumentaciju za realizaciju rješenja o izvršenju putem emisije obveznica. Navedeno je da su troškovi sudskog postupka sa zakonskom zateznom kamatom u iznosu od 5.851,50 KM isplaćeni i realizovani 13. decembra 2010. godine, te da bi dug, u skladu sa Planom isplate ratne štete, došao na red za isplatu u gotovini 2021. godine.
9. Osnovni sud je rješenjem od 10. decembra 2018. godine djelimično usvojio izvršenikov prigovor i odredio da se rješenje o izvršenju od 15. decembra 2008. godine mijenja na način detaljno naveden u izreci, te je usvojio i prigovor apelanata i odredio je troškove izvršnog postupka na način detaljno naveden u izreci.
10. Prema stanju spisa predmeta, izvršni postupak nije okončan, odnosno predmetno rješenje o izvršenju nije sprovedeno.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti su u apelaciji naveli tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te su istakli da im je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom koji je o izjavljenim prigovorima odlučivao duže od devet godina, odnosno zbog nemogućnosti da namire svoja potraživanja utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su naveli da predmetnu apelaciju prvenstveno podnose zbog postupanja Osnovnog suda koji je prigovor apelanata riješio tek poslije devet godina. Apelanti su zatražili i naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 500,00 KM za svaku godinu trajanja postupka. Apelanti su predložili Ustavnom sudu da donese privremenu mjeru kojom će se „naložiti izvršeniku da postupi po rješenju o izvršenju od 15. decembra 2008. godine“, čime bi se konačno obezbijedila naplata novčanih potraživanja apelanata.
b) Odgovori na apelaciju
12. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je, između ostalog, naveo da je predmetno rješenje o izvršenju blagovremeno proslijedio Ministarstvu finansija na daljnje postupanje. Osnovni sud je naveo da nisu osnovani navodi iz apelacije da sud nije preduzimao radnje za uspješno sprovođenje rješenja o izvršenju, već je na dužinu trajanja postupka uticao propust apelanata i njihovog punomoćnika da blagovremeno dostave potrebne podatke Ministarstvu finansija za izdavanje obveznica, a naročito zato što su troškovi punomoćniku isplaćeni odmah u gotovini doznačavanjem na njegov račun. Osnovni sud je naveo da nerješavanje po prigovoru nije onemogućilo izvršenje rješenja o izvršenju od Ministarstva finansija.
13. U odgovoru na apelaciju Vlada Republike Srpske je navela da se obratila Ministarstvu finansija radi dostavljanja informacija o neizvršenju predmetnog rješenja o izvršenju, te je Ustavnom sudu dostavila i odgovor Ministarstva finansija u kojem je navedeno da je rješenje o izvršenju zaprimljeno 18. decembra 2008. godine, da je evidentirano u bazi podataka pod rednim brojem SPIR 8969 i da je, u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu RS, kategorisano kao unutrašnji dug- ratna šteta. Nadalje je navedeno da bi, u skladu sa Planom isplate ratne štete, predmet apelanata došao na red za isplatu u gotovini u toku 2021. godine. Ministarstvo finansija je navelo da apelanti nisu dostavili neophodnu dokumentaciju (kopiju kartice tekućeg računa, kopiju lične karte, ovjerenu prijavu i popunjen obrazac sa podacima) za realizaciju potraživanja putem emisije obveznica, te da su potraživanja na ime sudskih troškova sa pripadajućim kamatama u iznosu od 5.851,50 KM isplaćena 13. decembra 2010. godine. Nadalje je navedeno da se, u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu Republike Srpske, obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine izmiruju u gotovini i obveznicama, te da se izmirenje ratne štete putem emisije obveznica vrši pod sljedećim uslovima: rok dospijeća je 13 godina od dana emisije, grejs period za isplatu glavnice tri godine, uračunat u rok otplate i kamatna stopa je fiksna 1,5% godišnje i računa se na ostatak glavnice. Ministarstvo finansija je navelo da, ukoliko su apelanti saglasni da se njihovo potraživanje izmiri emisijom obveznica, potrebno je da popune i ovjere obrazac izjave i formular sa ličnim podacima i dostave ga Ministarstvu finansija. Ministarstvo finansija je navelo da se obveznicama (ratne štete) mogu izmiriti poreske obaveze nastale do 31. decembra 2007. godine, te da je zakonski uređeno da se njima mogu otkupljivati stanovi do 60% vrijednosti i otkupljivati poslovne zgrade, poslovne prostorije i garaže, te plaćati naknada za legalizaciju objekata. Nadalje je navedeno da, ukoliko se obezbijede sredstva u Budžetu Republike Srpske, može se redoslijed izmirenja u gotovini izvršavati i brže, može se skratiti rok izvršenja, tj. može se realizovati više izvršenja u konkretnoj godini, ali bi bio poštovan redoslijed izvršenja. Osim toga, navedeno je da su pred Evropskim sudom za ljudska prava vođeni postupci protiv Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske koji su se odnosili na dug period neizvršavanja predmeta ratne štete, odnosno povredu prava povjerilaca zbog neizvršavanja sudskih odluka. U saradnji s Evropskim sudom Republika Srpska je konstantno unapređivala zakonska i podzakonska rješenja koja uređuju izvršenje unutrašnjeg duga, te je 15. septembra 2016. donijela novi Plan izmirenja za isplatu ratne štete na predviđeni rok od 13 godina kako bi implementirala generalne mjere naznačene u presudama Evropskog suda Đurić i drugi. Komitet ministara Savjeta Evrope koji prati sprovođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava smatra da revidirani plan izmirenja od 15. septembra 2016. godine pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koji se odnose na ratnu štetu. Odnosno, ovim planom izmirenja je postignuta ravnoteža između javnog interesa i interesa pojedinaca koji imaju potraživanja po osnovu ratne štete, tako da pod ovim uslovima nema kršenja ljudskih prava po Evropskoj konvenciji.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku sačinjen u Ustavnom sudu, koje glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 12. stav (5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje sprovodi naplatom sa transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja kao i drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
B. IZVRŠENJE RADI NAPLATE NOVČANOG POTRAŽIVANJA
Redoslijed namirenja više tražilaca izvršenja Član 66.
(1)Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja, namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drugačije određeno.
(2) Ako se istovremeno pojavljuje više tražilaca izvršenja koji ostvaruju pravo na novčana potraživanja iz budžeta Republike, gradova i općina, tražioci izvršenja namiruju se redom, kako ih je zaprimio organ nadležan za izvršenje, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja punog iznosa predviđenog pravosnažnom sudskom presudom ili sporazumom o priznavanju krivice, u kom slučaju kamata ne može preći iznos utvrđen članom 4b. Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 19/01 i 52/06).
15. Zakon o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/12, 28/13, 59/13 i 44/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske sačinjen u Ustavnom sudu, koje glase:
Član 1. stav.1.
(1) Ovim zakonom se uređuje postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu:
unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.557.500.000 KM.
Član 3. stav 1. tačka v) (1) Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:
v) obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600.000.000 KM.
Član 7. st. 2. i 3.
(2) Izvršenje na teret sredstava budžeta Republike Srpske koja se odnose na sva potraživanja propisana Zakonom o unutrašnjem dugu provest će se u visini predviđenih sredstava na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta za tekuću fiskalnu godinu.
(3) Više povjerilaca koji ostvaruju pravo na novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli to pravo, odnosno redom evidentiranja, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja punog iznosa predviđenog sudskom odlukom.
Član 11.
(1) Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600.000.000 KM, predstavlja naknadu štete pravnim i fizičkim licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i pravnim i fizičkim licima kojima se pravo na naknadu štete uređuje Zakonom o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19.
juna 1996. godine („Službeni glasnik RS” br. 103/05, 1/09, 49/09 i 118/09). (2) Pravo na naknadu štete priznato pravosnažnim sudskim odlukama, izvršnim rješenjima ili vansudskim poravnanjima, u kojima je, pored Republike Srpske, solidarni dužnik jedinica lokalne samouprave, predstavlja unutrašnji dug Republike Srpske i izvršava se u skladu sa ovim zakonom.
Član 13.
Kamate određene pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama na osnovu materijalne i nematerijalne štete obračunavaju se u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.
Član 14.
"Nakon izvršene verifikacije, obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine iz člana 11. ovog zakona izmiruju se u:
a)gotovini i b)obveznicama.".
Član 14a.
(1) Pravnim i fizičkim licima kojima je priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete u periodu ratnih dejstava od 20.
maja 1992. do 19. juna 1996. godine pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima, obaveze propisane članom 11. ovog zakona izmiruju se zajedno sa ostalim potraživanja u gotovini.
(2) Prilikom utvrđivanja dinamike izvršavanja obaveza iz stava 1. ovog člana primjenuju se opšti kriterijumi:
a) redoslijed prijema i evidentiranja u bazu podataka Ministarstva finansija i
b) potpunost i kompletnost potrebne dokumentacije.
(3) Plan isplate obaveza iz stava 1. ovog člana donosi ministar finansija u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
(4) Obaveze iz stava 1. ovog člana izmiruju se u obimu definisanom u budžetu Republike Srpske za ovu namjenu u skladu sa propisima o izvršenju budžeta za pojedinačne godine, a izmirenja cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiće se u periodu od najmanje 20 godina.
(5) Izuzetno od stava 1. ovog člana, obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992.
do 19. juna 1996. godine, propisane članom 11. ovog zakona, mogu biti izmirene u obveznicama ako pravna i fizička lica kojima je priznato pravo pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima izjave svoju saglasnost o tome.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
19. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VII.Meritum
21. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, odnosno zbog nemogućnosti namirenja njihovog potraživanja utvrđenog pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom, došlo do povrede njihovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
a) Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
22. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je do povrede njihovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, odnosno zbog nemogućnosti namirenja njihovog potraživanja utvrđenog pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6 Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
23. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Period koji treba uzeti u obzir
24. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 25. novembra 2008. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke. Dakle, postupak koji traje duže od 10 godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o specifičnom postupku koji se sprovodi po posebnom Zakonu o unutrašnjem dugu RS, kao lex specialisu. Naime, u skladu sa navedenim zakonom se vrši isplata potraživanja naknade materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, a naknada navedene nematerijalne štete je apelantima priznata pravosnažnom sudskom odlukom, koja je izvršni naslov u predmetnom postupku.
26. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da su apelanti na osnovu pravosnažne i izvršne sudske odluke podnijeli prijedlog za izvršenje radi naknade nematerijalne štete zbog smrti člana porodice, zbog čega je predmetni postupak za njih od većeg značaja.
27. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud predloženo izvršenje dozvolio bez odlaganja, 15. decembra 2008. godine, tj. 20 dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja razuman rok. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud navedeno rješenje o izvršenju u roku od tri dana nakon njegovog donošenja dostavio Ministarstvu finansija radi sprovođenja i isplate potraživanja apelanata. Navedeno ukazuje na adekvatnu ažurnost Osnovnog suda u početnoj fazi predmetnog postupka. Evidentno je da je u kasnijoj fazi Osnovni sud o prigovoru apelanata i izvršenika odlučio tek po proteku devet godina, što samo po sebi ukazuje na neadekvatnu ažurnost u ovoj fazi postupka. Međutim, Ustavni sud zapaža da po članu 12 stav (5) ZIP-a izjavljeni prigovor ne zaustavlja tok izvršnog postupka, pa samim tim neodlučivanje po prigovoru nije uticalo na sprovođenje rješenja o izvršenju, koje je promptno dostavljeno Ministarstvu finansija na sprovođenje u skladu s odredbama Zakona o unutrašnjem dugu RS. Ministarstvo finansija je bez odlaganja evidentiralo potraživanje apelanata kao unutrašnji dug i zavelo u bazu radi isplate, te je postupalo radi sprovođenja rješenja i prije donošenja odluke Osnovnog suda po izjavljenim prigovorima. Naime, apelantima je dvije godine nakon zaprimanja rješenja o izvršenju (13. decembra 2010. godine) isplatilo sudske troškove sa pripadajućim kamatama (iznos od 5.851,50 KM), a glavni dug će apelantima biti isplaćen u gotovini 2021. godine ili ranije, ukoliko se za to steknu uslovi, ili ukoliko se apelanti izjasne da žele isplatu duga u obeznicama.
28. Dakle, neblagovremeno postupanje Osnovnog suda po izjavljenim prigovorima nije zaustavilo tok predmetnog izvršnog postupka, a i Osnovni sud je prije donošenja odluke po izjavljenim pravnim lijekovima dva puta (1. novembra 2012. i 14. novembra 2018. godine) od Ministarstva finansija tražio informacije o sprovođenju predmetnog rješenja o izvršenju. Ustavni sud zaključuje da, iako je Osnovni sud po izjavljenim pravnim lijekovima donio odluku nakon devet godina, to sagledavajući predmetni postupak kao jednu cjelinu, nije uticalo na sam tok izvršnog postupka i na namirenje potraživanja apelanata.
29. U odnosu na sprovođenje predmetnog rješenja o izvršenju po odredbama Zakona o unutrašnjem dugu RS, Ustavni sud zapaža da je Republika Srpska, u skladu sa standardima Evropskog suda, 15. septembra 2016. godine donijela novi Plan izmirenja koji pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koji se odnose na ratnu štetu, odnosno ovim planom izmirenja je postignuta ravnoteža između javnog interesa i interesa pojedinaca koji imaju potraživanja po osnovu ratne štete, tako da pod ovim uslovima nema kršenja ljudskih prava po Evropskoj konvenciji. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je isto ili slično pravno pitanje rješavao i u Odluci broj AP 4769/16 (dostupna na Internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), pa se, umjesto posebnog obrazloženja, u odnosu na zahtjev apelanata da Ustavni sud naloži sprovođenje navedenog rješenja o izvršenju, u cijelosti poziva na razloge navedene u toj odluci Ustavnog suda.
30. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud zaključuje da, iako se u predmetnom postupku po izjavljenim prigovorima odlučivalo dugo (devet godina), to nije zaustavilo tok izvršnog postupka. Naime, Ministarstvo finansija je postupalo po navedenom rješenju o izvršenju, te je evidentno da će apelanti u dogledno vrijeme moći naplatiti svoja potraživanja, a u skladu s Planom isplate ratne štete i preduzetim mjerama koje, u smislu prakse Evropskog suda i Ustavnog suda, pružaju globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu, pa u vezi s tim, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije neosnovani.
Ostali navodi
31. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu, takođe, odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije na način da ih je ocijenio neosnovanim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, neosnovani.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava apelanata na koja su ukazivali u apelaciji, to apelantima ne pripada pravo na isplatu koju traže.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da je Osnovni sud u početnoj fazi postupka postupao s adekvatnom ažurnošću, jer je predloženo izvršenje dozvolio bez odlaganja 20 dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, te ga je u roku od tri dana nakon donošenja dostavio Ministarstvu finansija radi sprovođenja i isplate potraživanja apelanata. Neažurnost Osnovnog suda u nastavku postupka, jer je po izjavljenim prigovorima odlučeno nakon devet godina, nije zaustavila tok izvršnog postupka, koji se sprovodi po Zakonu o unutrašnjem dugu RS. Ministarstvo finansija je postupalo po navedenom rješenju o izvršenju, a dužini postupka su doprinijeli i apelanti jer nisu dostavili potrebnu dokumentaciju, i pored navedenog je evidentno da će apelanti u dogledno vrijeme moći naplatiti svoja potraživanja, u skladu s Planom isplate ratne štete i preduzetim mjerama koje, u smislu prakse Evropskog suda i Ustavnog suda, pružaju globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu, pa u vezi s tim, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije neosnovani.
34. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. S obzirom na odluku Ustavnog suda, nije neophodno posebno razmatrati prijedlog apelanata za donošenje privremene mjere.
36. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević