Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1023/19 (Općina Čelić)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1023/19

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-1023/19, rješavajući zahtjev Općine Čelić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Općine Čelić za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Općina Čelić (u daljnjem tekstu: apelant) koju zastupa Zajedničko pravobranilaštvo za općine Čelić, Teočak, Sapna i Doboj Istok, podnijela je 11. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Ip 193633 17 Pž od 4. septembra 2018. godine, rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Ip 193633 14 Ip od 9. januara 2018. godine i rješenja Općinskog suda broj 32 0 Ip 193633 od 2. septembra 2014. godine.

2. Apelant je istovremeno zatražio donošenje privremene mjere kojom Ustavni sud „zabranjuje provođenje“ predmetnog izvršenog postupka do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.

3. Odlučujući o prijedlogu tražioca izvršenja „Frigos“ d.o.o. u stečaju (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) podnesenom protiv apelanta kao izvršenika, na osnovu rješenja Općinskog suda broj Ps -224/04 od 21. aprila 2008. godine, Općinski sud je rješenjem o izvršenju broj 32 0 Ip 193633 14 Ip od 2. septembra 2014. godine odredio predloženo izvršenje.

4. Protiv rješenja o izvršenju apelant je podnio prigovor koji je Općinski sud rješenjem broj broj 32 0 Ip 193633 14 Ip od 12. januara 2017. godine odbio.

5. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda od 12. januara 2017. godine i žalbi tražioca izvršenja protiv rješenja Općinskog suda od 9. januara 2018. godine kojim je odbijen prijedlog tražioca izvršenja za promjenu predmeta i sredstva izvršenja u predmetnom izvršnom postupku odbijen, Kantonalni sud je rješenjem broj 32 0 Ip 193633 17 Pž od 4. septembra 2018. godine odbio apelantovu žalbu i žalbu tražioca izvršenja, te je navedena rješenja Općinskog suda potvrdio.

6. Kantonalni sud je u obrazloženju presude između ostalog zaključio da apelant u žalbi neosnovano ističe da je zaključenim sporazumom od 15. juna 2010. godine tražiocu izvršenja izmirio dugovanu obavezu po predmetnoj izvršnoj ispravi. Naime, Kantonalni sud je istakao da je apelant u konkretnom slučaju bio u obavezi da tražiocu izvršenja isplati precizirani iznos na ime troškova postupka koji su dosuđeni izvršnom ispravom tražiocu izvršenja. Kantonalni sud je ukazao da je prema zaključenom sporazumu od 15. juna 2010. godine apelant isplatio naknadu troškova parničnog postupka dosuđenih izvršnom ispravom, koji se odnose na zastupanje tražioca izvršenja po advokatu, a koje je advokat naplatio u svoje ime. U vezi s tim, Kantonalni sud je zaključio da apelant nije dokazao da je tražiocu izvršenja izmirio dugovanu obavezu po predmetnoj izvršnoj ispravi, jer zaključenjem sporazuma od 15. juna 2010. godine nije prestala apelantova obaveza prema tražiocu izvršenja kako je utvrđeno izvršnom ispravom.

7. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava. Navodi da je predmetni dug, koji je bio u obavezi isplatiti po izvršnoj ispravi, izmiren tražiocu izvršenja na osnovu sporazuma o vansudskom namirenju duga zaključenog 15. juna 2010. godine između advokata tražioca izvršenja i apelanta. Također navodi da je advokat tražioca izvršenja A.O. u vrijeme zaključenja navedenog sporazuma imao valjanu punomoć kako za zaključenje tog sporazuma tako i za primanje dosuđenih troškova. Apelant traži donošenje privremene mjere kojom se „zabranjuje provođenje izvršenja“ do donošenja konačne odluke o apelaciji, zbog sprečavanja nenadoknadive štete koja apelantu može biti pričinjena provođenje predmetnog izvršnog postupka. Svoj zahtjev za privremenu mjeru apelant nije posebno obrazlagao.

8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud podsjeća da je član 64. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice.

10. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

11. Shodno navedenom, Ustavni sud zapaža da apelanti zahtjev za donošenje privremene mjere suštinski temelji na prigovorima vezanim za kršenje njihovih ustavnih prava u izvršnom postupku što, kako je već istaknuto, ne može biti osnov za razmatranje osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, u konkretnom slučaju, osim prigovora vezanih za kršenje ustavnih prava u predmetnom izvršnom postupku, apelant ne nudi nikakve druge relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Imajući u vidu prethodno iznesene stavove Ustavni sud smatra da apelant u okolnostima konkretnog slučaja nije predočio relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1023/19 (Općina Čelić) | Sudska praksa | Aktio