Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1354/19 (Triglav BH osiguranje D.D. Sarajevo)

Odluka donesena 24. 04. 2019.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1354/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-1354/19, rješavajući apelaciju Triglav BH osiguranja D.D. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Triglav BH osiguranja D.D. Sarajevo podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 41 0 P 055595 18 Rev od 20. novembra 2018.

godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 055595 16 Gž od 21. avgusta 2017. godine i presude Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 055595 15 P od 14. jula 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Triglav BH osiguranje D.D. Sarajevo iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mahir Omerhodžić advokat iz Sarajeva, podnio je 25. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 41 0 P 055595 18 Rev od 20. novembra 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 055595 16 Gž od 21. avgusta 2017. godine i presude Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 055595 15 P od 14. jula 2016. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 055595 15 P od 14. jula 2016. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se tuženi Mahir Omerbegović iz Visokog obaveže da mu na ime regresne naknade štete isplati ukupan iznos od 5.122,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka. Istom presudom apelant je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.260,00 KM, sve u roku od 30 dana. Presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 055595 16 Gž od 21. avgusta 2017. godine žalba apelanta je odbijena i potvrđena prvostepena presuda.

3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena. Odredbama člana 237. stav

2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), prema kojima se saglasno odredbi člana 106. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 98/15, dalje: ZPP), ima provesti postupak u ovoj pravnoj stvari, određene su procesno pravne pretpostavke za izjavljivanje revizije na način da ova nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM. Dosljedno navedenom, kako se presuda drugostepenog suda pobija u cijelosti u vrijednosti pobijanog dijela pravomoćne presude u visini od 5.122,00 KM, dakle, koja ne prelazi označeni iznos kao uvjeta za dopuštenost izjavljivanja revizije, očito je da se kao predmet revizionog pobijanja pojavljuje presuda u kojoj je vrijednost pobijanog dijela u iznosu koji je ispod propisanog, pa se ova saglasno odredbama člana 247. stav (1) u vezi sa stavom (2) ZPP-a, imala odbaciti.

4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 055595 16 Gž od 21. avgusta 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 41 0 P 055595 18 Rev od 20. novembra 2018. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 055595 16 Gž od 21. avgusta 2017. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je iz obrasca apelacije vidljivo da je apelantu 9. oktobra 2017. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 055595 16 Gž od 21. avgusta 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 25. marta 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 055595 16 Gž od 21. avgusta 2017. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1354/19 (Triglav BH osiguranje D.D… | Sudska praksa | Aktio