Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3933/18 ("TMTI Trade" d.o.o. Grude)

Odluka donesena 24. 04. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Apelacija preuranjena
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3933/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-3933/18, rješavajući apelaciju "TMTI Trade" d.o.o. Grude, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 18. stav (1) i stav (3) tač.c), h) i l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "TMTI Trade" d.o.o.

Grude podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 64 0 Ps 033070 16 Rev od 29. marta 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "TMTI Trade" d.o.o.

Grude podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Ps 033070 16 Pž od 16. septembra 2016. godine (u dijelu u kojem je potvrđena prvostepena presuda), zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "TMTI Trade" d.o.o.

Grude podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Ps 033070 16 Pž od 16. septembra 2016. godine (u dijelu u kojem je ukinuta prvostepena presuda), zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. "TMTI Trade" d.o.o. Grude (u daljnjem tekstu:apelant), kojeg zastupa Miralem Porobić advokat iz Tuzla, podnio je 14. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 64 0 Ps 033070 16 Rev od 29. marta 2018. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 Ps 033070 16 Pž od 16. septembra 2016. godine i Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 Ps 033070 od 4. decembra 2015. godine. Također, apelant je 27. marta 2019. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "naložio Općinskom sudu u Ljubuškom da ne provodi postupak izvršenja broj 63 0 Ip 031010 16 Ip od 18. januara 2017. godine".

2. Presudom Općinskog suda broj 64 0 Ps 033070 od 4. decembra 2015. godine raskinut je ugovor o zakupu poslovnog prostora i skladišnog prostora zaključen između tužitelja (TP "Bekija" Grude) i apelanta, pa je apelant obvezan da preda tužitelju u posjed i slobodno raspolaganje predmetni poslovni prostor ispražnjen od ljudi i stvari (stav I izreke presude), te je dužan da isplati tužitelju po osnovu ugovora o zakupu poslovnog i skladišnog prostora dug u ukupnom iznosu od 45.150,00 KM uz zakonsku zateznu kamatu na način bliže opisan u izreci presude (stav II izreke presude) uz troškove parničnog postupka u iznosu od 4.077,00 KM (stav III izreke presude), dok je u ostalom dijelu iznad dosuđenog tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (stav IV izreke presude).

3. Presudom Kantonalnog suda apelantova žalba je djelimično uvažena i prvostepena presuda ukinuta u dijelu odluke o isplati zakupnine i troškova postupka, te je predmet u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, dok je u preostalom dijelu apelantova žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 64 0 Ps 033070 16 Rev od 29. marta 2018. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija protiv presude Kantonalnog suda. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je ukazao da su odredbama člana 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisane procesno pravne pretpostavke za izjavljivanje revizije, te da te pretpostavke u konkretnoj pravnoj stvari nisu ostvarene. Vrhovni sud je naveo da je predmet tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari po tužbi podnesenoj 17. aprila 2014. godine, zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 54.000,00 KM, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Dalje je navedeno da je podneskom tužitelja od 12. augusta 2014. godine tužitelj izvršio preinaku tužbe isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći (zahtjev za raskid ugovora o zakupu i predaju u posjed), a označena visina vrijednost predmeta spora u iznosu od 54.000,00 KM ostala je neizmijenjena. Nadalje je navedeno da je zakazano i održano pripremno ročište 9. aprila 2015. godine tokom kojeg nisu poduzete mjere radi utvrđenja vrijednosti predmeta spora u smislu odredbi člana 321. stav (3) ZPP-a, dosljedno čemu se u smislu odredbi stava (2) navedenog člana, vrijednost spora smatrala utvrđenom, dakle, u iznosu od 54.000,00 KM za novčano potraživanje, a za zahtjev tužitelja za raskid i predaju u posjed bez određene vrijednosti, dakle, neodređena. Vrhovni sud je zaključio da budući da se presuda drugostepenog suda pobija revizijom tuženog u dosuđujućem dijelu (u odnosu na raskid i predaju u posjed) bez određene vrijednosti, dakle, neodređena proizilazi da time ne prelazi označeni iznos kao uslov za dopuštenost izjavljivanja revizije. Osim toga, Vrhovni sud je, sagledavajući činjenična utvrđenja, zaključak i odluke nižestepenih sudova, ocijenio da ne postoje osnovi za izvođenje zaključka o ostvarenju zakonskog uslova za izuzetno postupanje u smislu odredbi člana 237. stav 3. ZPP.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c), h) i l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. c), h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

l) apelacija je preuranjena;

Dopustivost ratione materiae

5. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom Vrhovnog suda odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopuštenosti korištenog pravnog lijeka tj. revizije. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3652/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

Protek roka

6. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda u dosuđujućem dijelu (tj. u dijelu odluke o raskidu ugovora o zakupu i predaju u posjed) protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud zapaža da je apelant u apelaciji naveo da je 26. septembra 2017. godine primio navedenu drugostepenu presudu, a apelant je 14. jula 2018. godine preporučeno poštom podnio apelaciju Ustavnom sudu, pa proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelanti primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

Preuranjenost

7. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju, apelant je osporio Presudu Kantonalnog suda kojom je prvostepena presuda ukinuta u dijelu odluke o isplati zakupnine i troškova postupka, te je predmet u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, dok je u preostalom dijelu apelantova žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Dakle, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu zakupnine i troškova postupka, prema stanju u spisu, u toku pred prvostepenim sudom, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c), h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3933/18 ("TMTI Trade" d.o.o. Grude) | Sudska praksa | Aktio