Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3581/17 (B. R.)

Odluka donesena 24. 04. 2019.

  • Vanparnični postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Naknada
  • Eksproprijacija
  • Kamata
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3581/17

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3581/17, rješavajući apelaciju Božane Radaković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Božane Radaković podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 72 0 V 001185 17 Gž 5 od 8. maja 2017. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Božana Radaković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradiške, koju zastupaju Mile Kovačević i Marica Đukanović, advokati iz Gradiške, podnijela je 22. augusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 V 001185 17 Gž 5 od 8. maja 2017. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

1. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), Okružnog suda, kao i od tužene Republike Srpske, koju zastupa Pravobranilaštvo RS (u daljnjem tekstu: tužena), zatraženo je 18. marta 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.

2. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 26. marta 2019. godine, Okružni sud 27. marta 2017. godine, dok tužena nije dostavila odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

4. Rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 V 001185 16 V 5 od 29. novembra 2016. godine za nekretnine eksproprirane Rješenjem RGU - Područna jedinica Gradiška broj 18-473-5-95/06 od 15. marta 2007. godine određena je pravična novčana naknada u iznosu od 10.871,00 KM. Istim rješenjem je obavezan predlagač Republika Srpska da apelantici isplati pravičnu novčanu naknadu za izuzeto zemljište u iznosu od 10.871 KM sa zateznom kamatom počev od 12. aprila 2007. godine pa do isplate, te je obavezana da isplati apelantici troškove postupka u iznosu od 6.382,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 29. novembra 2016. godine, kao dana donošenja rješenja, pa do isplate, sve u roku od osam dana počev od dana prijema rješenja.

5. Kako navodi Osnovni sud, u konkretnom slučaju od apelantice je eksproprirano poljoprivredno zemljište, te joj, po mišljenju suda, pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u novcu koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti koje se ekspropriraju u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o eksproprijaciji kako je propisano članom 54. stav 1. Zakona o eksproprijaciji. Određujući pravičnu novčanu naknadu u novcu sud je imao u vidu sve dokaze koje su stranke izvele tokom postupka, te je usvojio stanovište da je ponuda koju tužitelj iznosi tokom postupka od 3,50 KM po m neprihvatljiva zbog toga što je predlagač pred organom uprave ponudio apelantici znatno veću novčanu naknadu, i to u iznosu od 6,00 KM po m , a na ročištu koje je održano kod Osnovnog suda 3. novembra 2010. godine zastupnik predlagača se izjasnio da je na ime naknade za eksproprirane nekretnine na području na kojem se nalazi i predmetna nekretnina plaćao naknadu u prosjeku od 7,00 KM po m , a iz pribavljenih poravnanja pred organom uprave i pred sudom proizlazi da je naknada plaćena na području k.o. Romanovci od 5,00 KM do 11,00 KM po m . Iz toga zaista slijedi zaključak da je prosječna naknada 7,00 KM po m . Sud je dosudio kamate smatrajući da protivpredlagaču pripada pravo na kamate od dana pravosnažnosti rješenja o izuzimanju 12. aprila 2007. godine, shodno odredbama čl. 277. i 324. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), a imajući u vidu činjenicu da je tužena odmah stupila u posjed ekspropriranih nekretnina, što među strankama nije bilo sporno.

6. Rješenjem Okružnog suda broj 72 0 V 001185 17 Gž 5 od 8. maja 2017. godine žalba tužene je djelimično usvojena, odluka o kamati, sadržana u stavu 2. izreke Rješenja Osnovnog suda broj 72 0 V 001185 16 V 5 od 29. novembra 2016. godine, preinačena je tako da kamata na dosuđeni iznos naknade za eksproprirane nekretnine u iznosu od 10.871,00 KM teče od 29. novembra 2016. godine pa do isplate, umjesto od 12. aprila 2007. godine, dok je u ostalom dijelu žalba predlagača odbijena i navedeno prvostepeno rješenje u preostalom dijelu potvrđeno. Apelanticina žalba je djelimično usvojena, rješenje o troškovima postupka u odbijajućem dijelu (stav 3. izreke) je preinačeno, te je predlagač obavezan da naknadi apelantici, na ime troškova prvostepenog postupka, iznos od 8.319,50 KM, umjesto dosuđenog iznosa od 6.382,00 KM. U ostalom dijelu apelanticina žalba je odbijena i navedeno prvostepeno rješenje u preostalom odbijajućem dijelu odluke o glavnoj stvari i troškovima postupka je potvrđeno.

7. Osporenom odlukom, između ostalog, djelimično je usvojena žalba predlagača Republike Srpske i prvostepeno rješenje preinačeno u dijelu odluke o kamati na način da kamata na dosuđeni iznos naknade za eksproprirane nekretnine počinje teći od 29. novembra 2016. godine umjesto od 12. aprila 2007. godine, dok je u preostalom dijelu prvostepeno rješenje potvrđeno (u dijelu kojim je određena pravična novčana naknada u iznosu od 10.871,00 KM koja pripada apelantici za eksproprirane nekretnine i koju je obavezan predlagač isplatiti apelantici). Pri tome Okružni sud je ukazao da nisu propisani elementi na osnovu kojih će se utvrditi tržišna vrijednosti eksproprirane nepokretnosti, nego se može zaključiti da je izražena u cijeni koja se za određenu nepokretnost može postići na tržištu i koja zavisi od odnosa ponude i potražnje u vrijeme njenog utvrđivanja. Nadalje, ukoliko na području ekspropriranih nekretnina nema prometa, ona se tada temelji na podacima o tržišnoj vrijednosti nepokretnosti na susjednom području na kojem se nalaze eksproprirane nepokretnosti, ali ako ni na susjednom području nema prometa, tada se za utvrđenje tržišne cijene koriste podaci o iznosima naknada iz postignutih sporazuma za određivanje naknade za eksproprirane nepokretnosti. Dalje, u slučaju da ne postoje podaci o prometnoj vrijednosti nekretnine, a ni podaci o zaključenim sporazumima o naknadi, naknada za eksproprirane nekretnine će se odrediti na osnovu drugih elemenata, tj. na osnovu koristi koju može dati eksproprirana nekretnina redovnim iskorištavanjem ili koristi koju je raniji vlasnik imao od te nekretnine. Dakle, proizlazi da je visina tržišne cijene nekretnine faktičko pitanje koje zavisi od niza konkretnih okolnosti.

8. Okružni sud je naveo da je u konkretnom slučaju, radi utvrđivanja tržišne cijene za eksproprirane nekretnine, prvostepeni sud proveo dokaz vještačenjem vještaka poljoprivredne struke. Naime, prvostepeni sud je, prihvatajući nalaz i mišljenje navedenog vještaka a imajući u vidu vrijednost nekretnina na susjednim parcelama, zaključio da je tržišna vrijednost predmetnog ekspropriranog apelanticinog zemljišta 7,00 KM/m2 i odlučio kao u izreci. Pri tome je prvostepeni sud zaključio da predlagač nije u mogućnosti da osigura apelantici naknadu u drugoj nepokretnosti, kako je to propisano odredbama člana 12. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, i da zbog tog razloga apelantici pripada pravo na naknadu u novcu u skladu sa odredbom člana 54. st. 1. i 2. Zakona o eksproprijaciji. Naime, u toku prvostepenog postupka je utvrđeno da nekretnine koje je apelantica zahtijevala nije moguće dati u zamjenu, jer su upisane kao državno vlasništvo - putevi, što predstavlja dobro u općoj upotrebi i kao takve ne mogu biti predmet dodjele apelantici u svrhu pravične naknade. U odnosu na navedeno, Okružni sud je zaključio da je rješenje prvostepenog suda u tom dijelu pravilno i zakonito. Međutim, kada je riječ o zakonskoj zateznoj kamati, Okružni sud je naveo da nije dosuđena u skladu sa odredbama člana 277. stav 1. u vezi sa članom 324. ZOO. Naime, Okružni sud je ukazao da se zakonska zatezna kamata kod određivanja naknade za eksproprirano zemljište određuje od dana donošenja odluke kojom je utvrđena naknada za eksproprirano zemljište, slijedom čega je preinačio prvostepeno rješenje u tom dijelu na način kako je to navedeno u izreci rješenja.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

10. Apelantica, u suštini, smatra da su sudovi pogrešno zaključili da predlagač nije u mogućnosti da osigura apelantici naknadu u drugoj nepokretnosti u skladu sa odredbama člana 12. stav 1. i člana 53. Zakona o eksproprijaciji. Osim toga, apelantica smatra da je njeno zemljište u posjedu predlagača sve ove godine, te da ovaj dosuđeni iznos pravične naknade nije adekvatan ni pravičan, posebno kad se uzme u obzir da je drugostepenim rješenjem odlučeno da se zakonska zatezna kamata isplaćuje tek od novembra 2016. godine.

b) Odgovori na apelaciju

11. Osnovni sud smatra da je sud u predmetnom postupku u potvrđujućem dijelu rješenja pravilno ocijenio sve dokaze posebno i u međusobnoj vezi, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno u okvirima pravilno provedenog parničnog postupka, te stoga Osnovni nije povrijedio apelanticino pravo na pravično suđenje, garantirano članom II/3. tačka e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije.

12. Okružni sud ostaje u cijelosti pri datom obrazloženju u rješenju ovog suda od 8. maja 2017. godine. Prilikom vođenja ovog vanparničnog postupka Okružni sud navodi da nije učinio povrede na koje apelantice ukazuje u svojoj apelaciji. Predmetni postupak je vođen duži period, ali je to isključivo zbog toga što je apelantica tražila da joj se za eksproprirane nekretnine kao naknada dodijeli nekretnina koju navodi i u predmetnoj apelaciji, što je bilo nemoguće, jer predlagač nije mogao da raspolaže predmetnom nekretninom.

V. Relevantni propisi

13. U Zakonu o eksproprijaciji („Službeni glasnik RS“ br. 112/06, 37/07, 66/08-ispravka, 110/08 i 106/10, Odluka US broj 121/10, Odluka US broj 79/15), relevantne odredbe glase: Član 12. stav 1.

(1) Za eksproprisanu nepokretnost vlasniku pripada naknada u drugoj nepokretnosti, a ako korisnik eksproprijacije ne može obezbijediti takvu nepokretnost, određuje se pravična naknada u novcu, koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti koja se ekspropriše.

Član 54. st. 1. i 2.

(1) Ako vlasnik nepokretnosti koja se ekspropriše ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nepokretnost ili ako korisnik eksproprijacije ne može da obezbijedi takvu nepokretnost, određuje se pravična naknada u novcu, koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti koja se ekspropriše u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o eksproprijaciji, odnosno u vrijeme sklapanja sporazuma.

(2) Tržišna vrijednost izražena je u cijeni koja se za određenu nepokretnost može postići na tržištu i koja zavisi od odnosa ponude i potražnje u vrijeme njenog utvrđivanja.

14. U Zakonu o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85 i 57/89, te “Službeni glasnik RS” br. 17/93 i 3/96) relevantne odredbe glase:

ZATEZNA KAMATA

Kad se duguje Član 277.

(1) Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

(2) Ako je stopa ugovorene kamate viša od stope zatezne kamate, ona teče i poslije dužnikove docnje.

Član 324.

Kad dužnik dolazi u docnju (1) Dužnik dolazi u docnju kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje. (2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kad ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obaveze.

VI. Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 72 0 V 001185 17 Gž 5 od 8. maja 2017. godine. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 28. juna 2017. godine, a apelacija je podnesena 22. augusta 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

19. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

21. Odlukom redovnog suda koja se osporava apelacijom odlučeno je o postojanju pravnog osnova i visini naknade za eksproprirane apelanticine nekretnine i, s tim u vezi, o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni novčani iznos naknade, što je zapravo i osnov apelacije. Dakle, podržavajući svoju ustaljenu praksu, Ustavni sud zaključuje da se nesporno radi o sporu o građanskim pravima iz čega proizlazi da su član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjivi.

22. Apelantica, u suštini, smatra da su sudovi pogrešno zaključili da predlagač nije u mogućnosti da osigura apelantici naknadu u drugoj nepokretnosti u skladu sa odredbama člana 12. stav 1. i člana 53. Zakona o eksproprijaciji. Osim toga, apelantica smatra da je njeno zemljište u posjedu predlagača sve ove godine, te da ovaj dosuđeni iznos pravične naknade nije adekvatan ni pravičan, posebno kad se uzme u obzir da je drugostepenim rješenjem odlučeno da se zakonska zatezna kamata isplaćuje tek od novembra 2016. godine.

23. U vezi s ovim dijelom navoda, Ustavni sud podsjeća na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

24. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi jednom pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje, i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24).

25. U osporenoj odluci Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud proveo postupak određivanja naknade za nekretnine i utvrdio da pravična naknada u novcu za ekspropriranu nepokretnost ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja. Okružni sud je ukazao da se naknada za eksproprirano poljoprivredno zemljište određuje u novcu tako da bude pravična i da ne bude niža od tržišne vrijednosti takvog zemljišta, kako je propisano odredbama člana 60. Zakona o eksproprijaciji. Okružni sud je naveo da je u konkretnom slučaju, radi utvrđivanja tržišne cijene za eksproprirane nekretnine, prvostepeni sud proveo dokaz vještačenjem vještaka poljoprivredne struke. Naime, prvostepeni sud je, prihvatajući nalaz i mišljenje navedenog vještaka a imajući u vidu vrijednost nekretnina na susjednim parcelama, zaključio da je tržišna vrijednost predmetnog ekspropriranog apelanticinog zemljišta 7,00 KM/m2 i odlučio kao u izreci. Pri tome je prvostepeni sud zaključio da predlagač nije u mogućnosti da osigura apelantici naknadu u drugoj nepokretnosti, kako je to propisano odredbama člana 12. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, i da zbog tog razloga apelantici pripada pravo na naknadu u novcu u skladu sa odredbom člana 54. st. 1. i 2. Zakona o eksproprijaciji. Naime, u toku prvostepenog postupka je utvrđeno da nekretnine koje je apelantica zahtijevala nije moguće dati u zamjenu, jer su upisane kao državno vlasništvo, što predstavlja dobro u općoj upotrebi i kao takve ne mogu biti predmet dodjele apelantici u svrhu pravične naknade. U odnosu na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je rješenje suda kojim je utvrđena visina naknade provedeno uz poštivanje Zakona o eksproprijaciji i uz garancije koje pruža pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

26. Međutim, kada je riječ o zakonskoj zateznoj kamati, Okružni sud je naveo da nije dosuđena u skladu sa odredbama člana 277. stav 1. u vezi sa članom 324. ZOO. Naime, Okružni sud je ukazao da se zakonska zatezna kamata kod određivanja naknade za eksproprirano zemljište određuje od dana donošenja odluke kojom je utvrđena naknada za eksproprirano zemljište, slijedom čega je preinačio prvostepeno rješenje u tom dijelu na način kako je to navedeno u izreci rješenja. Dakle, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o apelanticinom zahtjevu za određivanje naknade za eksproprirane nekretnine, u pogledu toka zakonske zatezne kamate na iznos dosuđen na ime naknade zbog eksproprijacije nekretnina, Ustavni sud podsjeća na stabilnu sudsku praksu prema kojoj kamate teku od dana donošenja odluke o utvrđivanju naknade (vidi npr. odluke br. AP 4240/14 od 19. aprila 2017. godine, AP 5522/14 od 10. maja 2017. godine, AP 5331/14 od 15. jula 2017. godine, AP 5464/15 od 20. decembra 2017. godine). Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da je Okružni sud dao jasno i precizno obrazloženje svoje odluke zasnovano na utvrđenom činjeničnom stanju i relevantnom materijalnom pravu, koje, prije svega, zadovoljava standard obrazložene odluke kao segment prava na pravično suđenje, te da se takvo obrazloženje ne može smatrati arbitrarnim. Dakle, u konkretnom slučaju se ne radi o izuzetku, kada bi bilo potrebno da odluku i obrazloženje redovnog suda Ustavni sud zamijeni svojim radi zaštite apelanticinih ustavnih prava.

VIII. Zaključak

27. Ustavni sud je zaključio da u obrazloženju osporene odluke nema ničega što ukazuje na arbitrarnu primjenu materijalnog prava na apelanticinu štetu, pa nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da je postupak utvrđivanja naknade za eksproprirane nekretnine proveden uz poštivanje normi Zakona o eksproprijaciji. Osim toga, Okružni sud je u odluci osporenoj apelacijom obrazložio da sporno pravno pitanje koje se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na dosuđenu novčanu naknadu teče od dana donošenja prvostepene presude, kojom je prvi put utvrđena novčana obaveza tužene.

28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. U smislu člana 43. Pravila Ustavnog suda, sutkinja Seada Palavrić je dala izjavu o neslaganju sa odlukom većine.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3581/17 (B. R.) | Sudska praksa | Aktio