Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4361/17 (M. B.)

Odluka donesena 24. 04. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4361/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP 4361//17, rješavajući apelaciju Muharema Bratića na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muharema Bratića podnesena zbog nepoštivanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Bosanskoj Krupi u predmetu broj I-2274/09, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Muharem Bratić (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 21. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I- 2274/09.

2. Općinski sud je rješenjem o izvršenju od 16. decembra 2009. godine usvojio prijedlog za izvršenje tražitelja izvršenja (Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. Mostar) podnesen 9. decembra 2009. godine protiv apelanta kao izvršenika, na osnovu vjerodostojne isprave – mjenice, na način da se izvršenje provede pljenidbom, procjenom i prodajom dionica u vlasništvu apelanta.

3. Apelant je 9. marta 2010. godine podnio prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju, te predložio da sud zastane s izvršnim postupkom.

4. Općinski sud je rješenjem od 18. aprila 2013. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 10. marta 2014. godine, odbio apelantov prigovor.

5. Apelant je u podnescima od 11. aprila i 16. juna 2014. godine predložio da sud zastane s izvršnim postupkom zato što je 28. maja 2014. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.

6. Općinski sud je 23. juna 2014. godine dostavio dopis Registru vrijednosnih papira FBIH radi zabilježbe rješenja o izvršenju i pljenidbe apelantovih dionica.

7. Apelant je podneskom od 4. jula 2014. godine obavijestio Općinski sud o promjeni adrese, te predložio sudu da zastane s izvršnim postupkom.

8. Općinski sud je 25. avgusta 2015. godine donio zaključak kojim je odredio prodaju apelantovih dionica.

9. Apelant je podneskom od 3. septembra 2015. godine predložio Općinskom sudu da odgodi prodaju dionica, dok je podnescima od 19. oktobra i 3. decembra 2015. godine predložio da se vještačenjem izvrši procjena dionica.

10. Općinski sud je zaključkom od 4. decembra 2015. godine stavio van snage zaključak o prodaji dionica od 25. avgusta 2015.godine.

11. Općinski sud je rješenjem od 15. januara 2016. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 11. aprila 2016.godine, odbacio kao nedopuštenu žalbu tražitelja izvršenja protiv zaključaka kojim je stavljen van snage zaključak o prodaji dionica.

12. Općinski sud je 15. juna 2016.godine naložio vještaku ekonomske struke da izvrši procjenu vrijednosti i vrste dionica.

13. Apelant je podnescima od 7. oktobra 2016. godine i 26. aprila 2017. godine predložio da Općinski sud zakaže ročište za glavnu raspravu radi saslušanja vještaka.

14. Općinski sud je 25. januara 2018. godine godine donio zaključak kojim je odredio prodaju apelantovih dionica.

15. Općinski sud je rješenjem od 23. marta 2018. godine odbacio kao nedopuštenu žalbu protiv zaključka od 25. januara 2018. godine (navedeno da odbija žalbu tražioca izvršenja), koje rješenje je ukinuto rješenjem Kantonalnog suda od 7. septembra 2018.godine kao nerazumljivo (apelant izjavio žalbu, a navedenim rješenjem Općinskog suda odbačena žalba tražitelja izvršenja) i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

16. Općinski sud je rješenjem od 19. septembra 2018.godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 10. januara 2019.godine, odbacio kao nedopuštenu apelantovu žalbu protiv zaključka od 25. januara 2018. godine.

17. Apelant je u podnesku od 7. februara 2019. godine izjavio da daje saglasnost tražitelju izvršenja da vrše prebijanje novčanih potraživanja, te predlažio provođenje vještačenja.

18. Općinski sud je u više navrata zaključcima (18. avgusta 2014. godine, 23. avgusta 2016. godine, 16. januara 2018. godine, te 28. februara 2019. godine) nalagao tražitelju izvršenja da dostavi prijedlog naloga za prodaju dionica sa svim neophodnim elementima, zato što su raniji nalozi (prema podnescima brokerske kuće ,,Unibroker“ d.d. Sarajevo od 18. marta 2014. godine, 10. decembra 2015. godine, te 8. februara 2018.godine) bili nepotpuni i po njima nije bilo moguće postupiti.

19. Tražitelj izvršenja je u podnescima od 3. septembra 2014.godine, 20. septembra 2016.godine, 12. februara 2018. godine dostavio uređeni nalog za prodaju dionica. Apelacioni navodi

20. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav l. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, apelant navodi da postupak pred sudovima traje nerazumno dugo, odnosno da je izvršni postupak pokrenut prije osam godina i da još uvijek traje. Apelant predlaže da se usvoji apelacija i naloži Općinskom sudu hitno okončanje postupka, te da mu se isplati nematerijalna šteta zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

22. Predmetna apelacija se, u suštini, odnosi na dužinu izvršnog postupka u kojem apelant ima procesni položaj izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

23. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da apelant u predmetnoj apelaciji prigovara dužini postupka u kojem osporava svoju obavezu utvrđenu mjenicom, na osnovu koje je u predmetnom izvršnom postupku obavezan na isplatu duga. U vezi s tim, Ustavni sud podsje ća na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja je primjenjiva u konkretnom slučaju, u predmetu u kojem je aplikant također osporavao dužinu trajanja izvršnog postupka u kojem je imao procesni položaj izvršenika, a koji je pokrenut na osnovu vjerodostojne isprave, u kojoj se navodi da budu ći da postoji spor koji se odnosi na način ostvarivanja građanskih prava i obaveza podnosioca aplikacije, te s obzirom na to da rezultat tog spora ima posljedice po aplikantova imovinska prava, Evropski sud smatra da se garancije člana 6 Evropske konvencije odnose na konkretni postupak (vidi Evropski sud, Jedamski protiv Poljske, presuda od 29. juna 2000. godine, aplikacija broj 29691/96). Imaju ći ovo u vidu, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja apelant u predmetnom izvršnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da je apelant tokom trajanja izvršnog postupka podnosio prigovore i žalbe protiv odluka donesenih u predmetnom postupku, te da je u više navrata podnosio podneske kojima je predlagao da prvostepeni sud zastane sa izvršnim postupkom, odnosno da odgodi prodaju dionica, dok se u predmetnoj apelaciji žali na" dužinu trajanja tog postupka i predlaže da Ustavni sud naloži redovnom sudu da hitno okonča predmetni postupka". S obzirom na to, te imajući u vidu da je Općinski sud u toku trajanja postupka preduzeo niz procesnih radnji u cilju okončanja predmetnog postupka, te da svojim ponašanjem nije u značajnoj mjeri doprinio sveukupnoj dužini trajanja postupka (od devet godina), Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

25. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4361/17 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio