Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1128/19 (L. J.-T.)

Odluka donesena 24. 04. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Penzija
  • Upravni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1128/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-1128/19, rješavajući apelaciju Ljiljane Jovanović-Topalović, na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) I člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Ljiljana Jovanović-Topalović protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 006726 18 U 2 od 23. januara 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ljiljana Jovanović-Topalović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bijeljine, koju zastupa Miodrag Stojanović advokat iz Bijeljine, podnijela je 11. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 U 006726 18 U 2 od 23. januara 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je apelantičin zahtjev za donošenje rješenja, u smislu člana 52. Zakona o upravnim sporovima, u izvršenju presude Okružnog suda broj 12 0 U 006726 18 U od 14. juna 2018. godine.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je taj sud donio navedenu presudu kojom se apelantičina tužba uvažava i poništava osporeni akt tuženog (Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske) u predmetu ostvarivanja apelantičinog prava na starosnu penziju. Okružni sud je ukazao da je odredbom člana 52. Zakona o upravnim sporovima propisano da ako nadležni organ poslije poništenja upravnog akta ne donese novi upravni akt u propisanom roku, stranka može posebnim podneskom tražiti donošenje takvog akta, pa ako nadležni organ ne donese akt ni za 15 dana od tog traženja, da stranka može tražiti donošenje takvog akta od suda koji je donio presudu (stav 1.), pa da će po takvom zahtjevu sud zatražiti od nadležnog organa obavještenje o razlozima zbog kojih upravni akt nije donio, a nadležni organ je dužan dati to obavještenje odmah, a najkasnije u roku od 7 dana, a ako to ne učini, ili ako dato obavještenje po ocjeni suda ne opravdava neizvršenje sudske odluke, sud će donijeti rješenje koje u svemu zamjenjuje akt nadležnog organa (stav 2.). S tim u vezi Okružni sud je istakao da je tuženi u odgovoru obavijestio sud da je podnio Vrhovnom sudu RS (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zahtjev za vanredno preispitivanje presude čije izvršenje apelantica traži, te da su svi spisi predmeta dostavljeni tom sudu radi odlučivanja, što predstavlja objektivne razloge zbog kojih nije mogao okončati postupak izvršenja navedene presude u roku. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je naveo da je uvidom u Sistem za praćenje predmeta (CMS) utvrdio da je zahtjev za vanredno preispitivanje pomenute presude ovog suda, zaprimljen u Vrhovnom sudu, pri čemu su tom sudu i dostavljeni svi spisi predmeta upravnog postupka, te da još nije donesena odluka od strane Vrhovnog suda. Slijedom navedenog, Okružni sud je zaključio da je nepostupanje tuženog opravdano, s obzirom da se spisi predmetog upravnog postupka nalaze na odlučivanju kod Vrhovnog suda, a bez kojih spisa tuženi nesporno ne može postupiti u izvršenju navedene presude, niti to može učiniti Okružni sud. U konačnici, Okružni sud je istakao da će zavisno od odluke Vrhovnog suda, eventualno i biti ispunjeni uslovi za postupanje tuženog u izvršenju pomenute presude tog suda.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica, u suštini, smatra da su proizvoljno primjenjene odredbe Zakona o upravnim sporovima i da dostavljanje spisa predmeta povodom zahtjeva za vanredno preispitivanje ne predstavlja nepredviđenu okolnost za organ uprave, već zakonom predviđenu obavezu, koja istovremeno ne oslobađa organ uprave obaveze donošenja nove odluke u zakonom propisanim rokovima. Smatra da je suprotan stav Okružnog suda proizvoljan, te da se na taj način uvodi suspenzivno dejstvo zahtjeva za vanredno preispitivanje odluke, što predstvalja contra legem tumačenje zakonskih odredaba.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnog prava, na koje se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnom postupku primjenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge zbog kojih smatra da dostavljanje spisa na odlučivanje po vanrednom pravnom lijeku predstavlja okolnost koja opravdava neizvršenje sudske odluke, pa se ne može zaključiti da je primjena odredbe člana 52. Zakona o upravnim sporovima bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnog prava na koje se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1128/19 (L. J.-T.) | Sudska praksa | Aktio