Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7368/18 (Z. M., I. M., I. M., S. M., M. M., S. M. i F. P.)

Odluka donesena 08. 05. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Vanparnični postupak
  • Eksproprijacija
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-7368/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-7368/18, rješavajući apelaciju Zane Muharemović i drugih, na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Zana Muharemović, Ismeta Muharemović, Irfan Muharemović, Sulejman Muharemović, Muhamed Muharemović, Sanela Mujazinović i Fatima Prlja protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 V 206732 17 Gž 2 od 9. februara 2018. godine, Dopunskog rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 V 206732 15 V od 27. novembra 2017. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 V 206732 15 V od 23. februara 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Zana Muharemović, Ismeta Muharemović, Irfan Muharemović, Sulejman Muharemović, Muhamed Muharemović, Sanela Mujazinović i Fatima Prlja (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Meliha Filipović, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 11. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 V 206732 18 Rev od 27. septembra 2018. godine, Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 V 206732 17 Gž 2 od 9. februara 2018. godine, Dopunskog rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 V 206732 15 V od 27. novembra 2017. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 V 206732 15 V od 23. februara 2017. godine.

2. Ustavni sud ukazuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-2467/18 od 6. juna 2018. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 V 206732 17 Gž 2 od 9. februara 2018. godine. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena revizija koju su apelanti izjavili protiv osporenog rješenja Okružnog suda, Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju bila neefektivan pravni lijek, te da je stoga navedeno rješenje Okružnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.

3. Rješenjem Osnovnog suda, za nekretninu apelanata (kao protivnika predlagača) eksproprisanu Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove – Područna jedinica Banjaluka od 26. juna 2013. godine (pobliže opisanu u stavu I izreke), određena je naknada u iznosu od 18.000,00 KM, dok je za voćne zasade na eksproprisanom zemljištu (pobliže opisanom u stavu II izreke) određena naknada u iznosu od 890,00 KM. Nadalje, predlagač (Grad Banjaluka) je obavezan da apelantima isplati određene naknade za eksproprisanu nekretninu i voćne zasade u ukupnom iznosu od 18.890,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove postupka u iznosu od 2.400,00 KM (stav III izreke rješenja).

4. Dopunskim rješenjem Osnovnog suda odbijen je zahtjev apelanata za isplatu naknade za eksproprisanu nekretninu u iznosu od 7.500,00 KM i za isplatu troškova postupka u iznosu od 5.020,00 KM. U obrazloženju dopunskog rješenja Osnovni sud je naveo da je naknada za eksproprisanu nekretninu određena u iznosu od 60,00 KM/m , dok su apelanti tražili naknadu u iznosu od 85,00 KM/m , te da je propušteno da se odluči o odbijajućem dijelu zahtjeva apelanata.

Također, Osnovni sud je naveo da je propušteno da se odluči o odbijajućem dijelu zahtjeva apelanata za naknadu troškova postupka, koji su traženi u iznosu od 7.420,00 KM, a dosuđeni u iznosu od 2.400,00 KM.

5. Odlučujući o žalbi predlagača i apelanata protiv rješenja Osnovnog suda od 23. februara 2017. godine, dopunjenog dopunskim rješenjem istog suda od 27. novembra 2017. godine, Okružni sud je donio rješenje kojim je usvojena žalba predlagača i preinačeno rješenje o troškovima postupka sadržano u stavu III izreke rješenja Osnovnog suda od 23. februara 2017. godine, dopunjeno rješenjem Osnovnog suda od 27. novembra 2017. godine, te je određeno da svaka stanka snosi svoje troškove postupka, dok je žalba apelanata odbijena i prvostepeno rješenje u odbijajućem dijelu potvrđeno. Osim toga, odbijen je zahtjev apelanata za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 1.440,00 KM.

6. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je članom 2. Zakona o eksproprijaciji Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o eksproprijaciji) propisano da je eksproprijacija oduzimanje ili ograničenje prava vlasništva na nepokretnosti uz pravičnu naknadu, koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti, dok je članom 7. stav 1. istog zakona propisano da eksproprijacijom nepokretnost postaje vlasništvo korisnika eksproprijacije. Nadalje, da saglasno odredbi člana 12. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, ako se pravična naknada određuje u novcu, ona ne može biti niža od tržišne vrijednosti eksproprisane nepokretnosti u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o eksproprijaciji, odnosno u vrijeme sklapanja sporazuma (član 54. stav 1. Zakona o eksproprijaciji), a tržišna vrijednost je izražena u cijeni, koja se za određenu nepokretnost može postići na tržištu, a koja zavisi od odnosa ponude i potražnje u vrijeme njenog utvrđivanja (član 54. stav 2. Zakona o eksproprijaciji). Također, da je odredbom člana 60. Zakona o eksproprijaciji propisano da se ovakvo utvrđenje naknade odnosi i na poljoprivredno i na građevinsko zemljište.

7. Okružni sud je naveo da je među strankama bilo sporno da li eksproprisana nekretnina predstavlja poljoprivredno ili građevinsko zemljište, kao i visina naknade za eksproprisano zemljište i uništene voćne zasade. Pri tome, Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud u cjelosti prihvatio nalaz i dopunu nalaza i mišljenja vještaka M. M., koja je, između ostaloga, pojasnila da se radi o građevinskom zemljištu čija je tržišna vrijednost 60,00 KM/m2. Okružni sud je naveo da se žalbeni navodi apelanata zasnivaju na tome da je eksproprisano zemljište daleko veće vrijednosti i da je za predmetne eksproprisane nekretnine potrebno odrediti naknadu od 85,00 KM/m , te dosuditi im i sve troškove prvostepenog i žalbenog postupka. Okružni sud je istakao da je rješenje prvostepenog suda pravilno i zakonito, te da pravilnost predmetnog rješenja nije dovedena u pitanje žalbom apelanata, kao i da su paušalni i ničim dokazani žalbeni prigovori apelanata da je predmetno zemljište daleko veće vrijednosti. U odnosu na žalbene navode predlagača, Okružni sud je naveo da predlagač osnovano ukazuje na to da je ponudio apelantima naknadu za eksproprisane nekretnine u visini od 60,00 KM/m , te za voćne zasade iznos od 890,00 KM, prema nalazu i mišljenju vještaka poljoprivredne struke, a što apelanti nisu prihvatili nego su tražili vođenje sudskog postupka radi određivanja naknade za predmetne eksproprisane nekretnine i uništene voćne zasade, te da se zbog toga osnovanim ukazuje i žalbeni prigovor predlagača da se odredi da svaka stanka snosi svoje troškove postupka. U konačnici, Okružni sud je istakao da je, zbog toga što apelanti nisu uspjeli sa žalbom, odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe, shodno odredbi člana 397. stav

1. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa odredbom člana 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku i odredbom člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Apelacioni navodi

8. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, između ostaloga, navode da su se nižestepeni sudovi pravilno pozvali na odredbe člana 2., člana 7. stav 1., člana 12. stav 1., člana 54. st. 1. i 2. i člana 60. Zakona o eksproprijaciji, ali da naknadu za eksproprisano zemljište nisu odredili u skladu sa navedenim odredbama. Također, apelanti smatraju da nije pravilno shvatanje drugostepenog suda u odnosu na troškove postupka, te ističu da im je trebalo priznati sve troškove prvostepenog i drugostepenog postupka. Osim toga, apelanti tvrde da drugostepeni sud nije dao nikakav odgovor na njihove žalbene navode.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i na koji su primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7368/18 (Z. M., I. M., I. M., S. M., M… | Sudska praksa | Aktio