Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4132/17 (EOS Matrix d.o.o. za poslovne usluge Sarajevo)
Odluka donesena 24. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4132/17
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP 4132/17, rješavajući apelaciju EOS Matrix d.o.o. za poslovne usluge Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija EOS Matrix d.o.o. za poslovne usluge Sarajevo.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Gradačcu kao predmet broj 26 0 I 042092 13 I, a koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom u Modriči kao predmet broj 86 0 I 046954 18 I.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Modriči da u skladu s ovom odlukom odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 86 0 I 046954 18 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Modriči da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. EOS Matrix d.o.o. za poslovne usluge Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Petar Mrkonjić, prokurist, podnio je 4. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 26 0 I 042092 13 I, a nakon podnošenja apelacije predmet je dostavljen Osnovnom sudu u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) na daljnje postupanje i vodi se kao predmet broj 86 0 I 046954 18 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 8. januara 2018. godine i 4. marta 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Osnovnog suda odgovor na apelaciju zatražen je 22. marta 2019. godine.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. januara 2018. i 6. marta 2019. godine, a Osnovni sud 27. marta 2019. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Sberbank BH d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) podnijela je 23. oktobra 2013. godine Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika J. P. na osnovu izvršne isprave – presude radi naplate novčanog potraživanja, s prijedlogom da se izvršenje provede na nekretnini izvršenika.
6. Tražitelj izvršenja je podneskom od 15. januara 2015. godine dostavio podatke o vlasništvu izvršenika na nekretnini, a podneskom od 13. maja 2016. godine je urgirao postupanje Općinskog suda u predmetnoj pravnoj stvari.
7. Apelant je (kao cesionar) podneskom od 5. aprila 2017. godine dostavio Općinskom sudu ugovor o cesiji zaključen s tražiteljem izvršenja (kao cedentom).
8. Apelant je podnescima od 20. aprila, 3. i 12. jula, te 10. i 11. oktobra 2017. godine urgirao postupanje Općinskog suda u predmetnoj pravnoj stvari.
9. Općinski sud je rješenjem o izvršenju od 14. novembra 2017. godine usvojio predloženo izvršenje, te ovo rješenje dostavio Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda radi zabilježbe.
10. Općinski sud je 18. decembra 2017. godine donio Rješenje broj 26 0 I 042092 13 I kojim se proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, a nakon pravosnažnosti ovog rješenja (6. januara 2018. godine) kompletan spis dostavio mjesno nadležnom Osnovnom sudu na daljnje postupanje 25. januara 2018. godine. U obrazloženju rješenja od 18. decembra 2017. godine Općinski sud je naveo da je nekretnina izvršenika samo upisana u Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda (podaci prije formiranja Republike Srpske), te da se ova nekretnina nalazi u Pelagićevu (Republika Srpska), pa je nadležan Osnovni sud.
11. Osnovni sud je zaključkom od 26. februara 2019. godine odredio vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine izvršenika.
12. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je predmet apelacije kršenje prava na suđenje u razumnom roku. Naime, apelant navodi da je 27. marta 2017. godine Općinskom sudu dostavio ugovor o cesiji, predložio promjenu na strani tražioca izvršenja, te urgirao postupanje Općinskog suda, budući da Općinski sud nije postupao od podnošenja prijedloga za izvršenje. Apelant navodi da je i nakon toga dostavljao urgencije Općinskom sudu, ali da se Općinski sud u vrijeme pisanja apelacije nije očitovao o apelantovom prijedlogu. Također, apelant zahtijeva naknadu nematerijalne štete u skladu s praksom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
b) Odgovor na apelaciju
14. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka koja je navedena u činjeničnom dijelu ove odluke i naglasio da je apelacija neosnovana, te predložio da Ustavni sud odbije apelaciju. Također, Općinski sud je naveo da je ovaj predmet bio obuhvaćen planom rješavanja predmeta za 2017. godinu.
15. Osnovni sud je naveo da je u predmetu broj 86 0 I 046954 18 I 26. februara 2019. godine donio zaključak kojim je odredio vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine izvršenika, te naglasio da će Osnovni sud, nakon dostavljanja nalaza i mišljenja vještaka, zakazati ročište za prodaju nekretnine izvršenika.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 – odluka USBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16 i 55/18 – rješenje USBiH).
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 – odluka USBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16), čije relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
17. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) u relevantnom dijelu glasi: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 63.
Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće.
Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23-24. i AP 331/17 od 15. juna 2017. godine, tačka 14. s daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je apelacija koja je podnesena u odnosu na izvršni postupak koji nije djelotvorno okončan dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
21. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...] Relevantni principi
24. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
25. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 23. oktobra 2013. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od pet godina i pet mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
27. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku radi naplate novčanog potraživanja na osnovu izvršne isprave – presude, a taj postupak je po zakonu hitne prirode. Ustavni sud zapaža da predmetni postupak u početku nije bio složen, međutim, u toku postupka došlo je do promjene mjesne nadležnosti suda (spis dostavljen na postupanje Osnovnom sudu), te da je određeno da se vještačenjem utvrdi vrijednost predložene nekretnine. Sve navedeno ukazuje da se predmetni izvršni postupak može smatrati složenim.
28. S obzirom na to da se u predmetnom postupku radi o naplati novčanog potraživanja, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od posebnog značaja za apelanta.
29. Ocjenjujući ponašanje tražitelja izvršenja, odnosno apelanta, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Naprotiv, tražitelj izvršenja i apelant kao njegov pravni sljednik u više navrata su urgirali da Općinski sud poduzme radnje u predmetnom postupku.
30. Nadalje, analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tek nešto duže od četiri godine nakon podnošenja prijedloga za izvršenje donio rješenje o izvršenju. Nakon toga, Ustavni sud ponovo primjećuje neaktivnost u radu Općinskog suda koja je trajala duže od jedne godine, tačnije do 18. decembra 2018. godine kada je Općinski sud donio rješenje kojim se proglasio nenadležnim i predmetni spis dostavio Osnovnom sudu na daljnje postupanje. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je predmetni spis bio u planu rješavanju za 2017. godinu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se navedene okolnosti ne mogu smatrati objektivno prihvatljivim razlozima da bi se opravdalo ovakvo postupanje, odnosno prekomjernu neaktivnost Općinskog suda u postupku koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.
31. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud tek 26. februara 2019. godine, dakle nešto duže od jedne godine nakon dostavljanja predmetnog spisa na postupanje, donio zaključak kojim je odredio vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine izvršenika. Ustavni sud, također, zapaža da se Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije izjašnjavao o navodima o trajanju postupka, odnosno nije ponudio opravdanje za početnu neaktivnost u predmetnom postupku koji se po zakonu smatra hitnim.
32. Posmatrajući postupak u cjelini, u situaciji kada predmetni izvršni postupak traje duže od pet godina i pet mjeseci, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje, s obzirom na to da je dužini trajanja postupka doprinijela činjenica da Općinski sud i Osnovni sud nisu učinkovito postupali, odnosno nisu u razumnim rokovima poduzimali raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, niti su ponudili razloge koji bi se mogli smatrati relevantnim za takvu neaktivnost.
33. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Ostali navodi
34. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati apelantove navode o kršenju prava na pristup sudu kao elementa prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
35. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te, ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
36. Uzimajući u obzir navedeno, te okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantovog prava i izdavanje naloga predsjedniku Osnovnog suda da odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka dovoljna satisfakcija za apelanta. VIII.Zaključak
37. Uprkos činjenici da se radi o složenom postupku, Ustavni sud zaključuje da u situaciji kada je postupak trajao pet godina i pet mjeseci, a u kojem periodu Općinski sud i Osnovni sud nisu učinkovito postupali, odnosno nisu u razumnim rokovima poduzimali raspoložive procesne radnje, niti su ponudili razloge koji bi se mogli smatrati relevantnim za takvu neaktivnost, povrijeđeno je apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pri čemu u odnosu na zahtjev za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantovog prava i izdavanje naloga predsjedniku Osnovnog suda da odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka dovoljna satisfakcija za apelanta.
38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević