Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3447/18 (Mikrokreditna fondacija Melaha, Sarajevo)
Odluka donesena 24. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Nekretnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3447/18
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP 3447/18, rješavajući apelaciju Mikrokreditne fondacije Melaha Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnijela Mikrokreditna fondacija Melaha Sarajevo zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 369032 14 Gži od 31. decembra 2018. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mikrokreditna fondacija Melaha Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Adina Buzurović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 25. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 369032 14 Gži od 31. decembra 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i od Kantonalnog suda zatraženo je 25. septembra 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju. Ustavni sud je 25. marta 2019. godine od Kantonalnog suda zatražio informaciju o statusu predmetnog postupka, te je 26. marta 2019. godine od Kantonalnog suda zatražio dostavljanje rješenja od 31. decembra 2018. godine.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 8. oktobra 2018. godine. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 16. oktobra 2018. godine, te je rješenje od 31. decembra 2018. godine dostavio 28. marta 2019. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je posredstvom punomoćnika 13. augusta 2013. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu Ugovora o zasnivanju hipoteke broj OPU 1903/08 od 28. novembra 2008. godine protiv izvršenika F. T. Kao sredstvo izvršenja je predložila prodaju nekretnine detaljno navedene u prijedlogu za izvršenje. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju od 30. septembra 2013. godine, protiv kojeg je izvršenik 18. oktobra 2013. godine izjavio prigovor.
6. Općinski sud je rješenjem od 2. septembra 2014. godine usvojio izvršenikov prigovor i rješenje o izvršenju od 30. septembra 2013. godine stavio van snage, ukinuo sve provedene radnje i izvršni postupak obustavio. U obrazloženju navedenog rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da je rješenje o izvršenju doneseno na osnovu ugovora koji je zaključen između Jevrejskog kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva La Benevolencija kao založnog povjerioca, Dž. K. kao zajmoprimca i F. T. kao založnog dužnika (izvršenika u predmetnom postupku), a predmetno potraživanje je osigurano zasnivanjem hipoteke u korist založnog povjerioca na nekretnini koja je u vlasništvu založnog dužnika (izvršenika). Naime, Općinski sud je naveo da je uvidom u odgovor Federalnog ministarstva pravde od 11. jula 2014. godine utvrdio da je Mikrokreditna fondacija Melaha pravni sljednik Mikrokreditne organizacije Melaha, a ne pravni sljednik Jevrejskog kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva La Benevolencija, kao što je označeno u samom prijedlogu za izvršenje, te da se Jevrejsko kulturno-prosvjetno i humanitarno društvo La Benevolencija pojavljuje samo kao osnivač Fondacije. Općinski sud je također naveo da apelanticina punomoćnica nije dokazala da je apelantica pravni sljednik Jevrejskog kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva La Benevolencija u čiju korist je upisano založno pravo, a što je razlog koji sprečava izvršenje. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da apelantica, kao tražilac izvršenja, nije pravni sljednik založnog povjerioca, te da nije ni aktivno legitimirana podnositi prijedlog za izvršenje.
7. Protiv navedenog izvršenja apelantica je 2. septembra 2014. godine podnijela žalbu, te je predmet 11. decembra 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu. Odlučujući u drugom stepenu, Kantonalni sud je rješenjem od 31. decembra 2018. godine apelanticinu žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrdio.
8. Apelantica je Kantonalnom sudu 30. decembra 2015. godine, te 28. aprila 2016. i 6. septembra 2017. godine podnosila urgencije s ciljem donošenja drugostepene odluke.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak okončan nakon pet godina i četiri mjeseca. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantica je u apelaciji navela tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je navela da joj je zbog dužine trajanja postupka, a naročito zbog nepostupanja Kantonalnog suda u žalbenom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelantica je zbog dužine trajanja postupka tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke i istakao da u postupku nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva jer je sud u ovom predmetu postupao u razumnim rokovima.
12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da u predmetnom postupku po žalbi još uvijek nije odlučeno jer je svaki sudija u okviru Gž odjeljenja zadužen sa oko 1000 predmeta, od kojih su većina hitni po zakonu, te posebno napominje da je sud vezan u pogledu izrade predmeta Planom rješavanja predmeta po inicijalnom aktu (Odluka VSTV-a), zbog čega smatra da je pojam postupanja u razumnom roku potrebno posmatrati u kontekstu prilika u kojima radi Kantonalni sud.
V. Relevantni propisi
13. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku sačinjen u Ustavnom sudu koji glasi:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 47.
Razlozi za prigovor [...] 6) tražilac izvršenja nije ovlašten tražiti izvršenje na osnovu izvršne isprave odnosno ako nije ovlašten tražiti izvršenje protiv izvršenika. [...] Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
14. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva, iako je Kantonalni sud nakon podnošenja apelacije i davanja odgovora na apelaciju donio rješenje od 31. decembra 2018. godine kojim je okončao predmetni izvršni postupak, budući da apelantica ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
18. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
23. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji treba uzeti u obzir
25. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 13. augusta 2013. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do okončanja predmetnog postupka, tj. do donošenja rješenja Kantonalnog suda od 31. decembra 2018. godine. Dakle, period od pet godina i četiri mjeseca.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.
27. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka, te da je Kantonalnom sudu tri puta podnosila urgencije s ciljem donošenja odluke u drugom stepenu.
28. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio jedan i po mjesec nakon podnošenja prijedloga za izvršenje (30. septembra 2013. godine) nakon čega Ustavni sud zapaža pasivnost Općinskog suda u trajanju od godinu dana, u kom periodu sud nije preduzimao procesne radnje. Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu bio potreban vremenski period od godinu dana da bi donio odluku o prigovoru izjavljenom protiv navedenog rješenja o izvršenju (prigovor izjavljen 18. oktobra 2013. godine, a sud je o prigovoru odlučio 2. septembra 2014. godine). Međutim, posmatrajući postupak pred Općinskim sudom, Ustavni sud zapaža da je nakon donošenja odluke o prigovoru Općinski sud predmet blagovremeno dostavio Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom trajao godinu i četiri mjeseca, što u okolnostima konkretnog slučaja i pored navedene pasivnosti ne predstavlja nerazumno dug period.
29. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u predmetnom postupku donio drugostepenu odluku četiri godine nakon prijema predmeta na postupanje (predmet je na postupanje po žalbi zaprimio 11. decembra 2014. godine, a drugostepenu odluku je donio 31. decembra 2018. godine), što predstavlja neprimjereno dug period.
30. Međutim, imajući u vidu predmetni postupak u cjelini, te činjenicu da je apelantica izvršni postupak pokrenula bez aktivne legitimacije, to se u konkretnom slučaju nije ni moglo očekivati da će odluka Kantonalnog suda bitnije utjecati na sam tok izvršnog postupka. Naime, apelantica je Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje, a da nije dokazala da je pravni sljednik založnog povjerioca, a samim tim u konkretnom slučaju nije aktivno legitimirana da podnosi prijedlog za izvršenje. Predmetni postupak je pred Općinskim sudom trajao godinu i četiri mjeseca, što u okolnostima konkretnog slučaja nije nerazumno dug period. Dakle, samo čekanje na drugostepenu odluku bez dokazivanja aktivne legitimacije u okolnostima konkretnog slučaja pokazuje se bespotrebnim, a apelantica je tokom cijelog postupka imala punomoćnika kao stručno lice da je zastupa i savjetuje i da u predmetnom postupku dokaže pravno sljedništvo.
31. Dakle, Ustavni sud zapaža da apelantica u okolnostima konkretnog slučaja u izvršnom postupku nije ni mogla s uspjehom tražiti prinudno izvršenje na nekretnini izvršenika, a da prethodno nije dokazala da je pravni sljednik založnog povjerioca i da ima pravo prinudnim putem potraživati dug od izvršenika. Na osnovu navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku i pored veće pasivnosti Kantonalnog suda nije povrijeđeno apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi
33. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu, također, odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na način da ih je ocijenio neosnovanim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.
a)Pitanje naknade nematerijalne štete
34. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može u izuzetnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku to apelantici ne pripada pravo na isplatu naknade nematerijalne štete. VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer apelantica u okolnostima konkretnog slučaja u izvršnom postupku nije ni mogla s uspjehom tražiti prinudno izvršenje na nekretnini izvršenika, a da prethodno nije dokazala da je pravni sljednik založnog povjerioca i da ima pravo prinudnim putem potraživati dug od izvršenika. Na osnovu navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, i pored veće pasivnosti Kantonalnog suda, nije povrijeđeno apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
36. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević