Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2423/17 (F. O.)
Odluka donesena 24. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2423/17
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP 2423/17, rješavajući apelaciju Fatime Obhođaš, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Fatime Obhođaš podnesena zbog nepoštovanja standarda okončanja izvršnog postupka u razumnom roku pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 I 498362 15 I, koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 I 498362 18 Gži, kao aspekta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Fatima Obhođaš (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 15. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 I 498362 15 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 10. jula 2017. i 10. januara 2019. godine, a od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 20. februara 2019. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 18. augusta 2017. i 25. januara 2019. godine, a Kantonalni sud 27. februara 2019. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda, te dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Addiko banka d.d. Sarajevo (pravni sljednik Hypo Alpe Adria banke d.d. Mostar) je, kao tražilac izvršenja, na osnovu vjerodostojne isprave – protestirane mjenice podnijela prijedlog za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja zabilježbom, procjenom i prodajom motornih vozila drugoizvršenika (I. B.) i apelantice kao trećeizvršenika, zapljenom i prenosom novčanih sredstava prvoizvršenika (A. M.), drugoizvršenika i apelantice, te zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari svih izvršenika. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem od 26. septembra 2016. godine.
6. Općinski sud je rješenje o izvršenju 30. septembra 2016. godine dostavio Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: MUP) radi zabilježbe izvršenja i zabrane otuđenja motornog vozila drugoizvršenika i apelanticinog motornog vozila.
7. Apelantica je 10. oktobra 2016. godine podnijela prigovor protiv rješenja o izvršenju.
8. Tražilac izvršenja je prijedlogom od 2. decembra 2016. godine zatražio da se izvršenje odloži na period do 1. oktobra 2017. godine iz razloga postizanja sporazuma o načinu izmirenja duga. Općinski sud je rješenjem od 26. januara 2017. godine odložio izvršenje do 2. oktobra 2017. godine.
9. Općinski sud je dopisom od 18. maja 2017. godine obavijestio apelanticu da ne može postupiti po njenom podnesku od 10. maja 2017. godine u dijelu brisanja zabilježbe izvršenja i zabrane otuđenja na njenom motornom vozilu jer je izvršni postupak odložen, te da će o njenom prigovoru odlučiti ukoliko postupak bude nastavljen. Uslijed administrativne greške prilikom otpreme navedeni dopis nije dostavljen apelantici po naredbi od 18. maja 2017. godine, te je 14. jula 2017. godine navedeni dopis ponovo upućen apelantici.
10. Općinski sud je rješenjem od 22. novembra 2017. godine obustavio postupak s obzirom na to da tražilac izvršenja nije predložio nastavak izvršnog postupka u zakonskom roku nakon što je istekao period na koji je izvršenje bilo odloženo i sud je naložio MUP-u brisanje zabilježbe izvršenja i zabrane otuđenja na motornim vozilima izvršenika.
11. MUP je 27. novembra 2017. godine obavijestio sud da je brisao zabilježbu izvršenja na apelanticinom motornom vozilu.
12. Općinski sud je povodom žalbe tražioca izvršenja na rješenje od 22. novembra 2017. godine kojim je izvršni postupak obustavljen, predmet dostavio Kantonalnom sudu 21. juna 2018. godine na postupanje.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
13. Apelantica smatra da joj je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencija i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica navodi da Općinski sud nije odlučio o njenom prigovoru, te da joj je zbog nepostupanja suda onemogućeno raspolaganje njenom imovinom. Apelantica traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
14. Općinski sud je u odgovorima na apelaciju naveo detaljnu hronologiju predmetnog izvršnog postupka koja je navedena u činjeničnom dijelu odluke i istakao da u predmetnom postupku nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva.
15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da se predmet nalazi na postupanju po žalbi tražioca izvršenja pred tim sudom, te je istakao da su navodi apelacije neosnovani. V.Relevantni propisi
16. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se, u suštini, odnosi na dužinu izvršnog postupka u kojem apelantica ima procesni položaj izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno stranka protiv koje se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelantica u predmetnoj apelaciji prigovara dužini postupka u kojem osporava svoju obavezu iz mjenice kojom je jamčila za ispunjenje obaveza korisnika kredita. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koja je primjenjiva u konkretnom slučaju, u predmetu u kojem je aplikant također osporavao dužinu trajanja izvršnog postupka u kojem je imao procesni položaj izvršenika, a koji je pokrenut na osnovu vjerodostojne isprave, u kojoj se navodi da budući da postoji spor koji se odnosi na način ostvarivanja građanskih prava i obaveza podnosioca aplikacije, te da s obzirom na to da rezultat tog spora ima posljedice za aplikantova imovinska prava, Evropski sud smatra da se garancije člana 6. Evropske konvencije odnose na konkretni postupak (vidi Evropski sud, Jedamski protiv Poljske, presuda od 29. juna 2000. godine, aplikacija broj 29691/96). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja apelantica u predmetnom izvršnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da je predmetna apelacija koja je podnesena u odnosu na dužinu izvršnog postupaka koji nije djelotvorno okončan dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
20. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. a)Pravo na suđenje u razumnom roku
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
25. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti konkretnog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Period koji treba uzeti u obzir
26. Uvažavajući specifičnost izvršnog postupka Ustavni sud nalazi da dan donošenja rješenja o izvršenju predstavlja trenutak kada je izvršni postupak počeo teći za apelanticu kao izvršenika, te se taj period i treba cijeniti u kontekstu dužine trajanja postupka. Dakle, od donošenja rješenja o izvršenju 26. septembra 2016. godine do odluke Ustavnog suda protekao je period od oko dvije i po godine.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
27. Ustavni sud nalazi da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je pokrenut na osnovu vjerodostojne isprave na imovini više izvršenika, pa se može smatrati složenijim postupkom.
28. Analizirajući apelanticino ponašanje u konkretnom slučaju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji ukazuju da je apelantica doprinijela predmetnoj dužini postupka. S druge strane, ocjenjujući ponašanje sudova u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud nakon donošenja rješenja o izvršenju 26. septembra 2016. godine do donošenja rješenja o obustavljanju postupka (22. novembra 2017. godine), dakle u roku od oko godinu dana preduzeo više procesnih radnji u predmetu, u kom periodu je postupak bio odložen oko devet mjeseci po zahtjevu tražioca izvršenja. Nadalje, Ustavni sud uočava da je povodom žalbe tražioca izvršenja na rješenje o obustavljanju postupka Općinski sud predmet dostavio Kantonalnom sudu 21. juna 2018. godine na postupanje. Dakle predmet se pred tim sudom nalazi oko deset mjeseci. Proizlazi da nema elemenata koji ukazuju da su sudovi bezrazložno odugovlačili predmetni postupak.
29. Analizirajući sve prethodno navedeno, Ustavni sud nalazi da u predmetnom postupku koji u relevantnom periodu traje oko dvije i po godine, a u kojem nema elemenata koji ukazuju da su sudovi bezrazložno odugovlačili predmetni postupak, nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b)Ostali navodi
30. U pogledu apelanticinih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da ove navode apelantica, u suštini, dovodi u kontekst prava na pravično suđenje u razumnom roku, pa s obzirom na zaključak u vezi s pravom na pravično suđenje i ovo pozivanje na povredu navedenih prava, Ustavni sud smatra neosnovanim. VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da zbog dužine trajanja izvršnog postupka nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije jer nema elemenata koji ukazuju da su sudovi bezrazložno odugovlačili predmetni postupak koji u relevantnom periodu traje oko dvije i po godine.
32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević