Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5054/17 (Š. T.)

Odluka donesena 24. 04. 2019.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršenje
  • Invalidnina
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5054/17

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5054/17, rješavajući apelaciju Ševale Trebinjac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ševale Trebinjac.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 360355 15 Gži od 23. novembra 2017. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ševala Trebinjac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijela je 4. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 360355 15 Gži od 23. novembra 2017. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog pravobranilaštva Sarajevo, kao zakonskog zastupnika Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kanton), zatraženo je 22. marta 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju 2. i 3. aprila 2019. godine, dok Kantonalno pravobranilaštvo Sarajevo nije dostavilo odgovor u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

5. Rješenjem Službe za upravu za rad, socijalna pitanja, zdravstvo, izbjegla i raseljena lica Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) broj 12-41-2502/06 od 1. februara 2007. godine apelantici je priznat status civilne žrtve rata sa 100% invaliditeta - trajno I grupa oštećenja organizma i po tome osnovu pravo na isplatu lične invalidnine u iznosu od 514,00 KM, odnosno 100% od osnovice, ortopedskog dodatka I stepena u iznosu od 149,00 KM i pravo na tuđu njegu i pomoć I stepena u iznosu od 514,00 KM, što ukupno iznosi 1.177,00 KM, počev od 1. septembra 2006. godine pa dok za to postoje zakonom propisani uvjeti. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da apelantica ispunjava uvjete za dalje priznavanje statusa civilne žrtve rata i ostvarivanje prava na ličnu invalidninu civilne žrtve rata, te je predmetno rješenje doneseno u skladu sa odredbama čl. 54, 56, 59, 60, 61. i 77. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom (u daljnjem tekstu: Zakon o osnovama socijalne zaštite), te članom 5. Naredbe o iznosima „po Zakonu, Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo“.

Osporeni postupak

6. Apelantica je 17. juna 2013. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu rješenja Službe od 1. februara 2007. godine protiv Kantona kao izvršenika radi naplate preciziranog novčanog iznosa i troškova izvršnog postupka, pljenidbom novčanog iznosa sa računa izvršenika. U prijedlogu za izvršenje apelantica je navela da joj izvršenik, u određenom vremenskom periodu, nije isplaćivao određeni novčani iznos koji joj je trebalo da isplaćuje po navedenom rješenju Službe.

7. Općinski sud je 5. septembra 2013. godine donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 360355 13 I kojim je odredio predloženo izvršenje, a na koje rješenje je izvršenik podnio prigovor.

8. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 360355 13 I od 25. marta 2015. godine usvojen je prigovor izvršenika, izvršni postupak obustavljen, te je rješenje o izvršenju stavljeno van snage.

9. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da rješenje o izvršenju mora biti saglasno izvršnoj ispravi i u njenim granicama kako u pogledu ličnosti tražioca izvršenja i izvršenika, tako i u pogledu činidbe na koju je obavezan izvršenik. Nadalje je naveo da se rješenjem o izvršenju može odrediti izvršenje samo u granicama izvršne isprave, odnosno u onom obimu koji je obuhvaćen izvršnom ispravom. Općinski sud je istakao da izvršni sud nema ovlaštenja i da ne može preuzimati ovlaštenja parničnog suda ili upravnog organa da odlučuje ko je u konkretnom slučaju obavezan na isplatu predmetnih potraživanja o čemu nije odlučeno izvršnom ispravom, zbog kog razloga je prigovor pasivne legitimacije izvršenika osnovan.

10. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 360355 15 Gži od 23. novembra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.

11. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je odredbom člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. U vezi s tim je ukazao da u rješenju Službe od 1. februara 2007. godine nije označen izvršenik koji ima izvršiti obavezu, odnosno nije utvrđen način isplate apelanticinog potraživanja s obzirom na to da je odredbama člana 83. a u vezi sa članom 27. Zakona o osnovama socijalne zaštite propisano da isplate po tom zakonu vrše nadležni kantonalni organi uprave, a sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog proračuna doznačavaju se nadležnom kantonalnom organu uprave na osnovu zahtjeva tog organa koji se podnosi Federalnom ministarstvu. Kantonalni sud je ocijenio da iz navedenog proizlazi da izvršna isprava dostavljena uz prijedlog nije podobna za izvršenje shodno članu 27. ZIP-a, jer se iz nje ne može utvrditi ko je i u kojem iznosu obveznik isplate utvrđenog novčanog potraživanja.

IV.Apelacija Navodi iz apelacije

12. Apelantica smatra da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica ističe da je Kantonalni sud donio osporeno rješenje proizvoljnom primjenom ZIP-a i materijalnog prava, te da je proizvoljno ocijenio općepoznate činjenice (da je Zakonom o osnovama socijalne zaštite određeno da Kanton vrši isplatu invalidnina civilnim žrtvama rata, te da Kanton o tome obavještava korisnike putem sredstava informiranja, pa da je to općepoznata stvar).

Odgovor na apelaciju

13. Kantonalni sud je ukratko naveo hronologiju izvršnog postupka pred tim sudom, te je naveo da obrazloženje drugostepene odluke sadrži razloge na osnovu kojih je donesena odluka po žalbi.

14. Općinski sud je naveo hronologiju izvršnog postupka, te je istakao šta je naveo u rješenju kojim je usvojio prigovor izvršenika.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom ("Službene novine Federacije BiH" br. 36/99, 54/04, 39/06, 14/09, 45/16 i 40/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Federacije BiH“ br. 36/99, 54/04, 39/06 i 14/09), sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase: Član 1.

Ovim Zakonom uređuje se:

(…)

• finansiranje i druga pitanja od značaja za ostvarivanje osnovnih prava iz socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).

Član 9.

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), vrši nadzor nad provođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona, kao i nad stručnim radom ustanova koje osniva Federacija, izdaje instrukcije i vrši upravni nadzor i kontrolu namjenskog trošenja sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava po ovom zakonu, a koja se obezbjeđuju iz federalnog budžeta.

Nadležni kantonalni organ uprave, vrši nadzor nad provođenjem zakona, drugih propisa i općih akata kantona donesenih saglasno ovom zakonu, kao i nad stručnim radom ustanova koje osniva općina, odnosno kanton, izdaje instrukcije i vrši neposredni upravni nadzor i kontrolu namjenskog trošenja sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava po ovom zakonu, a koja se obezbjeđuju iz kantonalnog budžeta.

Član 10.

U postupku ostvarivanja prava i dužnosti utvrđenih ovim zakonom primjenjuju se odgovarajuće odredbe propisa o upravnom postupku, ako ovim zakonom i propisom kantona nije drugačije određeno.

Član 58. stav 1. tač. 1), 2) i 3) i stav 6.

Civilne žrtve rata imaju, po ovom zakonu, sljedeća prava:

1) ličnu invalidninu ili mjesečno lično novčano primanje, 2) dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica, 3) ortopedski dodatak, […] Kanton može utvrditi i druga prava i proširiti obim prava utvrđenih ovim zakonom, u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama civilnih žrtava rata.

Član 59. st. 1, 2, 4. i 5.

Osnovica za obračun novčanih primanja za lica iz člana 56. ovog Zakona iznosi 70% od osnovice utvrđene u skladu sa federalnim propisima o pravima branitelja i članova njihovih porodica.

Lična invalidnina utvrđuje se u mjesečnom iznosu prema grupi oštećenja organizma iz člana 56. Zakona u procentu od osnovice iz stava 1. ovog člana kako slijedi:

I. grupa - 100% od osnovice […] Sredstva za isplatu novčanih primanja iz ovog člana osiguravaju se u omjeru 70% iz federalnog budžeta i 30% iz budžeta kantona.

Osnovica i mjesečni iznosi novčanih primanja u skladu sa ovim Zakonom usklađuju se na način kako se vrši usklađivanje novčanih primanja za korisnike prava prema propisima o pravima branitelja i članova njihovih porodica.

Član 71.

Novčana primanja utvrđena na osnovu ovog zakona za civilne žrtve rata isplaćuju se u mjesečnim iznosima i to unazad.

Član 83.

Isplate po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave.

Sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog budžeta, doznačit će se nadležnom kantonalnom organu uprave, na osnovu zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvu.

Član 84.

Nadležna općinska služba vodi evidenciju o korisnicima i izvršenim isplatama, prema ovom zakonu, i dostavlja nadležnom kantonalnom organu uprave mjesečne zbirne izvještaje o broju korisnika, iznosu naknada i isplatama.

16. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 269.

Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih potraživanja ili nenovčanih obaveza.

Član 272.

(1) Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a u slučajevima predviđenim ovim zakonom - sudskim putem (sudsko izvršenje).

(2) Administrativno izvršenje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvršenje - nadležni sud po propisima koji važe za sudsko izvršenje.

Član 273.

(1) Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se administrativnim putem.

(2) Izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi se sudskim putem.

[…]

17. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - OUS, 35/12, 35/12-Rješenje USBiH, 46/16 i 55/18-Rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:

Član 2.

Značenje pojedinih izraza Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju ova značenja:

[…] 3) "izvršenik" - predstavlja lice protiv kojeg se potraživanje ostvaruje;

Član 23.

Izvršni dokument (1) Izvršni dokumenti su:

[…] 2) izvršna odluka donešena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drukčije određeno;

[…] (2) Pod izvršnim dokumentom iz stava 1. ovog člana smatra se svaki takav dokument donešen u Bosni i Hercegovini.

Član 27. stav (1) (1) Izvršni dokument povoljan je za izvršenje ako su u njemu naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

Član 30. stav (2) Prijelaz potraživanja ili obaveze (2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnom dokumentu nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnim ili prema zakonu ovjerenim privatnim dokumentom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršnog dokumenta ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju da razriješe u parničnom postupku.

Član 36. stav (1) Prijedlog za izvršenje (1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačen izvršni ili vjerodostojni dokument na osnovu kojeg se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.

VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 360355 15 Gži od 23. novembra 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu da je osporeno rješenje doneseno 23. novembra 2017. godine, a da je apelacija podnesena 4. decembra 2017. godine, Ustavni sud konstatira da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelantica smatra da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

I.Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem je apelantica kao tražilac izvršenja pokrenula postupak izvršenja protiv izvršenika radi namirenja novčanog potraživanja na ime lične invalidnine, te drugih naknada tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 5089/14 od 18. jula 2017. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

26. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje time što je Kantonalni sud u konkretnom predmetu proizvoljno primijenio pozitivnopravne propise. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi razmatrao isto pravno pitanje u predmetu broj AP 4039/17 (Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4039/17 od 23. aprila 2018. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je istakao da se u tom predmetu „pokreću dva pitanja, prvo, da li predmetno rješenje Službe može biti izvršna isprava u konkretnom izvršnom postupku i, drugo, da li je predmetno rješenje podobno za izvršenje ako je apelantica kao izvršenika označila Kanton koji u izvršnoj ispravi nije naveden kao obveznik izvršenja“ (stav 31).

27. U navedenoj odluci Ustavni sud je istakao: „U vezi sa prvim pitanjem, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju izvršnu ispravu predstavlja rješenje Službe od 26. januara 2007. godine kojim je apelantici kao civilnoj žrtvi rata utvrđeno pravo na mjesečne iznose lične invalidnine. Navedeno rješenje je doneseno na osnovu odredaba Zakona o osnovama socijalne zaštite i odredaba Naredbe o iznosima po Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom koju je donio ministar za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo. Nadalje, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nije sporno da se radi o izvršenju 'izvršne odluke' donesene u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obaveze, te u tom smislu predstavlja izvršnu ispravu, shodno članu 23. ZIP-a čije se izvršenje provodi sudskim putem shodno članu 273. stav 2. Zakona o upravnom postupku“ (stav 31).

28. Nadalje, u pogledu drugog pitanja, Ustavni sud je u citiranoj odluci naveo da je „Kantonalni sud […] zaključio da rješenjem Službe kojim je apelantici priznato pravo na invalidninu nije navedeno ko ima izvršiti utvrđenu obavezu, niti je navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje iznos utvrđene lične invalidnine, zbog čega predmetna izvršna isprava nije podobna za izvršenje shodno članu 27. stav 1. ZIP-a…“ Ustavni sud posebno ukazuje da iz odredaba člana 83. Zakona o osnovama socijalne zaštite proizlazi da isplate „po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave“, te da, prema stavu 2. navedenog člana, „sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog budžeta doznačit će se nadležnom kantonalnom organu uprave, na osnovu zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvu“. Iz navedenog, po mišljenju Ustavnog suda, kao nesporno proizlazi obaveza Kantona, odnosno nadležnog kantonalnog organa uprave, da preduzme neophodne korake, odnosno podnese zahtjev za doznačivanje neophodnih sredstava za realizaciju potraživanja koje imaju lica prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite u koju kategoriju, kako to proizlazi iz činjenica predmeta, ulazi i apelantica“. Također, u citiranoj odluci je istaknuto da „Ustavni sud zapaža da je članom 30. stav 2. ZIP-a određeno da se izvršenje može odrediti i protiv lica koje u izvršnoj ispravi nije određeno kao izvršenik ako ono prema zakonu ima obavezu izvršenja. Ustavni sud smatra, podržavajući pri tome praksu u predmetu broj AP 1472/07, da se Kanton, koji pri tome osigurava dio budžetskih sredstava, ne može oglušiti o ishod konkretnog spora ako je njegova intervencija neophodna da bi se zaštitila prava utvrđena u izvršnoj ispravi organa uprave“ (stav 32).

29. Stoga je Ustavni sud u citiranoj odluci zaključio: „Imajući u vidu citirane odredbe Zakona o osnovama socijalne zaštite, te odredbe čl. 27. stav 1. i 30. stav 2. ZIP-a, Ustavni sud smatra apelanticine navode osnovanim, pa zaključuje da je u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo, čime je učinjeno iluzornim izvršenje izvršne odluke organa uprave, koje predstavlja integralni dio 'suđenja' u smislu člana 6. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije“ (stav 33).

30. Imajući u vidu da je o identičnom pravnom pitanju, mutatis mutandis, raspravljano u predmetu broj AP 4039/17, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja merituma konkretne odluke u pogledu apelanticinih navoda, poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci, slijedom čega Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na primjenu prava, jer je Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo kada je zaključio da izvršna isprava, odnosno rješenja Službe od 1. februara 2007. godine, nije podobna za izvršenje u smislu odredbe člana 27. stav 1. ZIP-a.

31. U skladu sa navedenim, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti osporeno rješenje Kantonalnog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje, što predstavlja dovoljnu satisfakciju apelantici za utvrđenu povredu.

II.Ostali navodi

32. S obzirom na zaključak Ustavnog suda da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i apelanticine tvrdnje u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je u izvršnom postupku proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo kada je odbijen prijedlog za izvršenje rješenja kojim je apelantici priznato pravo na ličnu invalidninu civilne žrtve rata i ostala prava protiv Kantona kao izvršenika, odnosno kada je zaključeno da izvršna isprava nije podobna za izvršenje.

34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-5054/17 (Š. T.) | Sudska praksa | Aktio