Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6911/18 (Z. O. i drugi)

Odluka donesena 08. 05. 2019.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-6911/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-6911/18, rješavajući apelacije Zorana Opačića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Zoran Opačić protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 017302 17 Uvp od 18. oktobra 2018. godine;

Klas d.d. Sarajevo protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 125699 18 Pž od 14. novembra 2018.

godine;

Sberbank a.d. Banjaluka protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 487654 16 Pž od 9. januara 2019. godine i Sberbank a.d. Banjaluka protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 480194 16 Pž od 28. novembra 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP-6911/18

1. Zoran Opačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 29. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 11 0 U 017302 17 Uvp od 18. oktobra 2018. godine.

2. U konkretnom slučaju, osporenom presudom Vrhovnog suda RS odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 017302 15 U od 11. oktobra 2016. godine kojim je odbačena kao neuredna apelantova tužba podnesena protiv tužene Advokatske komore Republike Srpske, radi ustanovljenja da je prilikom donošenja rješenja o brisanju apelanta iz Imenika advokata Republike Srpske povrijeđen propisani postupak. U obrazloženju osporene presude, Vrhovni sud RS je naveo da je pravilno pobijanim rješenjem odbačena tužba apelanta, budući da ista ne sadrži neophodne elemente propisane odredbom člana

18. Zakona o upravnim sporovima da bi sud po istoj mogao postupiti. U tom pravcu, Vrhovni sud je naveo da apelant kao tužilac nesporno nije postupio po nalogu suda u ostavljenom roku, a ni kasnije, sa čim su bili ispunjeni uslovi da se ova tužba odbaci kao neuredna pozivom na odredbu člana 21. stav 2. navedenog Zakona.

3. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 21. u vezi sa članom 18. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 109/05 i 63/11), u propisanom roku dostavi urednu tužbu nadležnom sudu.

AP-381/19

4. Klas d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Edina Jahić, Sanja Bećirović

- Zijadić i Svjetlana Kuić advokati iz Sarajeva, podnio je 25. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Mals 125699 18 Pž od 14. novembra 2018. godine.

5. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Višeg privrednog suda odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 125699 18 Mals od 4. jula 2018. godine kojim je odlučeno da se u predmetnom postupku tužba smatra povučenom. U obrazloženju rješenja, Viši privredni sud je naveo da iz stanja predmetnog spisa proizilazi da je apelant 4. aprila 2018. godine podnio tužbu protiv tuženog radi duga, te da je prvostepeni sud rješenjem od 23. maja 2018. godine vratio apelantu tužbu da je ispravi i dopuni u smislu odredbe člana 53. Zakon o parničnom postupku u roku od osam dana od dana prijema rješenja, uz upozorenje da će se tužba smatrati povučenom ako ne bude vraćena sudu u ostavljenom roku. Također je navedeno da je apelant rješenje primio 25. maja 2018. godine, a po istom nije postupio u ostavljenom roku, pa je prvostepeni sud je na osnovu odredaba člana 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci pobijanog rješenja. Osim toga, istaknuto je da je tačno da je apelant u ostavljenom roku tražio produženje roka, ali i da apelant nije postupio po rješenju suda ni do donošenja pobijanog rješenja gdje je proteklo više od dva mjeseca, pa je prvostepeni sud pravilno postupio kada je tužbu smatrao povučenom.

6. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 336. stav 1. u vezi sa članom 53. Zakona o parničnom postupku. ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), dostavi uređenu tužbu.

AP-954/19

7. Sberbank a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Aleksandar Popović advokat iz Banjaluke, podnio je 4. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 487654 16 Pž od 9. januara 2019. godine.

8. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena ja apelantova žalba i potvrđeno je Rješenje Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 lp 487654 15 lp od 4. februara 2016. godine kojim je odbačen kao neuredan prijedlog za izvršenje apelanta kao tražioca izvršenja. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je prema stanju spisa apelant podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave - potvrde registracije od 17. oktobra 2014. godine, te da je Zaključkom suda od 19. februara 2015. godine prvostepeni sud pozvao apelanta da u roku od 15 dana, između ostalog, dostavi valjanu izvršnu ispravu - potvrdu registracije sa produženim vremenom trajanja registracije, jer će u protivnom sud prijedlog za izvršenje odbaciti kao neuredan. Budući da apelant nije postupio po pozivu suda, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud na osnovu člana 39. stav 6. Zakona o izvršnom postupku u vezi sa članom 20. stav 1. tačka a. Okvirnog zakona o zalozima, prijedlog odbacio kao neuredan.

9. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da po nalogu suda, u skladu sa odredbama člana 36. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16), uredi podneseni prijedlog za izvršenje.

AP-961/19

10. Sberbank a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Aleksandar Popović advokat iz Banjaluke, podnio je 4. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 480194 16 Pž od 28. novembra 2018. godine.

11. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem odbijena je apelantova žalba i potvrđeno je Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 lp 480194 15 Ip od 10. marta 2016. godine kojim je odbačen kao neuredan prijedlog za izvršenje apelanta kao tražioca izvršenja. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je, prema stanju spisa, apelant podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne ispravepotvrde registracije od 19. februara 2010. godine, te da je Zaključkom suda od 12. januara 2015. godine u smislu člana 36. Zakona o izvršnom postupku naloženo apelantu da u ostavljenom roku dostavi valjanu izvršnu ispravupotvrdu registracije Registra zaloga sa važećim datumom trajanja registracije, budući da je priložena potvrda registracije istekla. Kantonalni sud je, također, naveo da budući da apelant nije postupio po pozivu suda odnosno nije dostavio valjanu izvršnu ispravu prvostepeni sud je donio zakonitu odluku i primjenom odredaba člana 39. stav 6. Zakona o izvršnom postupku u vezi sa članom 20. stav 1. tačka a. Okvirnog zakona o zalozima, prijedlog odbacio kao neuredan.

12. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da po nalogu suda, u skladu sa odredbama člana 36. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16) uredi podneseni prijedlog za izvršenje.

Spajanje predmeta

13. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-6911/18. Apelacioni navodi

14. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na život, pristup sudu).

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

16. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

17. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6911/18 (Z. O. i drugi) | Sudska praksa | Aktio