Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1931/18 (M. P. i Udruga za jednakopravnost i promociju dobre vladavine „IDEM IUS“ Mostar i drugi)
Odluka donesena 24. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1931/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-1931/18, rješavajući apelacije Mladena Prusine i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Mladen Prusina, Udruga za jednakopravnost i promociju dobre vladavine „IDEM IUS“ Mostar, Sašenjka Jurišić, Karlo Jurišić, S.
H., Mirela Nurkić, "LALAX COMPANY" d.o.o. Gradačac, Nedžad Mujezinović, Munevera Isanović, Jakov Tomić, Danica Obradović, Ismet Bešlija, Edin Delalić, Radenko Mikanović, Abdulatif Bulić, Jasmina Kuduzović, Pavle Đurić, Dejan Đurić, Ljubica Đurić Kribl, Pela Đurić, M. Č., Z. T. i Fadil Mukanović zbog kršenja prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke redovnog suda u razumnom roku iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
AP-1931/18
1. Mladen Prusina i Udruga za jednakopravnost i promociju dobre vladavine „IDEM IUS“ Mostar, koju zastupa zakonski zastupnik Milenko Krčum (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelant ili apelanti), podnijeli su 28. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 53 0 Rs 062591 17 Rsž. Prvoapelant je Općinskom sudu u Mostaru 26. avgusta 2014. godine podnio tužbu, protiv tuženih Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti Mostar i Odbora državnih službenika za žalbe Sarajevo, radi isplate. Drugoapelant je putem zakonskog zastupnika u predmetni postupak stupio kao umješač na strani prvoapelanta. Općinski sud u Mostaru je od Kantonalnog suda u Mostaru zatražio delegiranje predmeta, te je nakon delegacije postupak nastavljen pred Općinskim sudom u Čapljini. Iz stanja spisa proizilazi da je Općinski sud u Čapljini donio presudu 6. oktobra 2017. godine kojom je odbio tužbeni zahtjev prvoapelanta. Protiv navedene prvostepene presude apelanti su podnijeli žalbu i predmet je dostavljen Kantonalnom sudu u Mostaru radi postupanja u drugom stepenu, te je postupak u toku.
AP-3187/18
2. Sašenjka Jurišić i Karlo Jurišić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Advokatsko društvo Eterović d.o.o. Sarajevo, podnijeli su 6. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Visokom i to od podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja prvostepene presude u parničnom postupku. Naime, Mikrokreditna fondacija LOK d.o.o. Sarajevo je protiv apelanata 17. avgusta 2009. godine Općinskom sudu u Visokom podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave-mjenice bez protesta. Općinski sud u Visokom je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju od 7. aprila 2010. godine protiv kojeg su apelanti izjavili prigovor. Općinski sud u Visokom je zaključkom od 7. novembra 2013. godine usvojio prigovor apelanata, odgodio izvršenje, te je odredio da će se postupak nastaviti na prijedlog tražioca izvršenja nakon pravosnažnosti odluke parničnog suda ukoliko tražilac izvršenja uspije sa tužbom. Općinski sud u Visokom je odredio da se prijedlog za izvršenje smatra tužbom, te da će se postupak nastaviti po odredbama parničnog postupka. Općinski sud u Visokom je prvostepenu presudu donio 8. februara 2018. godine, a kojom je okončan postupak pred prvostepenim sudom. Iz stanja spisa proizilazi da su apelanti protiv prvostepene presude podnijeli žalbu, da je Kantonalni sud u Zenici odlučujući u drugom stepenu donio presudu 23. aprila 2018. godine, te da je predmetni parnični postupak okončan.
AP-3492/18
3. S. H. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 27. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Mal 256719 10 Mal. Apelant je Općinskom sudu u Sarajevu 30. decembra 2009. godine podnio tužbu protiv tuženog Lido osiguranje d.d. Sarajevo, radi ispunjavanja sporazuma o naknadi štete. Općinski sud u Sarajevu je u predmetnom postupku donio rješenje od 15. juna 2018. godine kojim se smatra da je tužba povučena, a pripremno ročište zakazano za 3. juli 2018. godine je opozvano. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak okončan.
AP-4000/18
4. Mirela Nurkić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Srebrenika, koju zastupa Hajrudin Škahić, advokat iz Srebrenika, podnijela je 19. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Gradačcu. Apelantkinja je Općinskom sudu u Gradačcu 6. oktobra 2016. godine podnijela tužbu po kojoj sud nije postupao, te prema navodimaapelacije proizilazi da je postupak u toku. AP-4583/18
5. "LALAX COMPANY" d.o.o. Gradačac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hajrudin Škahić, advokat iz Srebrenika, podnio je 9. avgusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli. Apelant je Općinskom sudu u Tuzli 3. oktobra 2015. godine podnio tužbu protiv tuženog Sibex d.o.o. Gradačac, radi isplate duga. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Općinskim sudom u Tuzli.
AP-7343/18
6. Nedžad Mujezinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 12. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Rs 350996 13 Rs. Apelant je 15. maja 2013. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnio tužbu protiv tuženog Kanton Sarajevo, Vlada Kantona Sarajevo, Općinskog suda u Sarajevu, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud u Sarajevu je donio presudu 25. avgusta 2014. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. AP-7344/18
7. Munevera Isanović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, podnijela je 12. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Rs 350996 13 Rs. Apelantkinja je 15. maja 2013. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnijela tužbu protiv tuženog Kanton Sarajevo, Vlada Kantona Sarajevo, Općinskog suda u Sarajevu, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud u Sarajevu je donio presudu 25. avgusta 2014. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-598/19
8. Jakov Tomić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, kojeg zastupaju Branislav Kosić i Sanjin Kosić, advokati iz Banjaluke, podnio je 8. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradišci pod brojem 72 0 Pr 021495 12 Pr 2. Apelan je 4. oktobra 2013. godine Osnovnom sudu u Gradišci podio zahtjev za naknadu troškova prekršajnog postupka, o kojem zahtjevu sud nije donio odluku.
AP-603/19
9. Danica Obradović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Nusret Kolašinac, advokat iz Sarajeva, podnijela je 11. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku za povrat stana. Naime, apelantkinja je 28. juna 2002. godine Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo podnijela zahtjev za vraćanje stana u posjed. Iz stanja spisa proizilazi da su organi uprave u predmetnom postupku donosili više odluka koje su poništavane u upravnom sporu od Kantonalnog suda u Sarajevu, te iz apelacionih navoda proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-612/19
10. Ismet Bešlija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, podnio je 8. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u postupku ostvarivanja naknade za izuzete nekretnine, odnosno u postupku u kojem apelant traži od Općinskog suda u Sarajevu da nastavi postupak koji je prekinut na ročištu održanom 15. septembra 2005. godine. Naime, apelant je Općinskom sudu u Sarajevu 27. novembra 1991. godine podnio prijedlog za određivanje naknade za eksproprisane nekretnine detaljno navedene u prijedlogu. Općinski sud u Sarajevu je u vanparničnom postupku broj RS-19/05, na ročištu održanom 15. septembra 2005. godine donio rješenje kojim je odredio da se kompletan spis dostavi Općini Vogošća, Službi za urbanizam, prostorno planiranje, građenje, imovinskopravne i stambene poslove, radi dopune rješenja o eksproprijaciji spornih nekretnina i utvrđivanja površine eksproprisanih nekretnina. Apelant je Općinskom sudu u Sarajevu 3. decembra 2018. godine podnio prijedlog za nastavak sudskog postupka u predmetu broj Rs-19/05, iz razloga što Općina Vogošća nije postupila po rješenju Općinskog suda u Sarajevu od 15. septembra 2005. godine. Općinski sud u Sarajevu je apelanta dopisima od 20. decembra 2018. godine i 30. januara 2019. godine obavijestio da je cio spis dostavljen Općini Vogošća na postupanje, te da sud nema zakonsku mogućnost da postupa u predmetnom postupku. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak pred Općinskim sudom u Sarajevu prekinut na ročištu održanom 15. septembra 2005. godine, te da sud po prijedlogu apelanta nije donio odluku kojom bi odbio ili odbacio apelantov zahtjev za nastavak postupka.
AP-631/19
11. Edin Delalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 11. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u postupku verifikacije stare devizne štednje. Apelant je 16. marta 2010. godine Agenciji za finansijske, informatičke i posredničke usluge d.d. Sarajevo podnio zahtjev za verifikaciju stare devizne štednje kod PBS banke Sarajevo. Iz stanja spisa proizilazi da su organi uprave u predmetnom postupku donosili više odluka, koje su poništene u upravnom sporu od Kantonalnog suda u Sarajevu. Naime, Kantonalni sud u Sarajevu je u upravnom sporu donio Presudu broj 09 0 U 024412 15 U od 29. novembra 2018. godine kojom je apelantovu tužbu uvažio, Rješenje Komisije za verifikaciju računa stare devizne štednje Vlade F BiH broj 08-14-P-629/10-L od 28. maja 2015. godine poništio i predmet vratio na ponovni postupak. Međutim, iz apelacionih navoda proizilazi da je Kantonalni sud u Sarajevu u upravnom sporu presudom od 29. novembra 2018. godine propustio da „raspravi“ o apelantovom pravu na isplatu štednje i donese presudu u razumnom roku. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku.
AP-1188/19
12. Radenko Mikanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 13. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom u Prijedoru pod brojem 77 0 Rs 051572 13 Rs. Apelant je Osnovnom sudu u Prijedoru 15. jula 2013. godine podnio tužbu protiv tuženih ArcelorMittal Prijedor d.o.o. Prijedor, I. Š., S.D., D.D. i I. P., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, rješenja o prestanku radnog odnosa i naknade matarijalne i nematerijalne štete. Osnovni sud u Prijedoru je glavnu raspravu zaključio 28. decembra 2018. godine, ali u postupku nije donio prvostepenu odluku. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Osnovnim sudom u Prijedoru.
AP-1459/19
13. Abdulatif Bulić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Sanela Gorčić, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Rs 313443 15 Rsž. Apelant je 20. decembra 2012. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnio tužbu protiv tuženog DSC d.o.o. Sarajevo, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud u Sarajevu je prvostepenu presudu donio 19. avgusta 2015. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu, te je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. AP-1520/19
14. Jasmina Kuduzović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Lukavca, podnijela je 5. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu pod brojem 126 0 Rs 198222 18 Rs. Apelantkinja je 16. maja 2018. godine Općinskom sudu u Lukavcu podnijela tužbu protiv tuženih, radi poništenja rješenja o raskidu radnog odnosa i naknade štete. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Općinskim sudom u Lukavcu.
15. Apelantkinja je predložila Ustanom sudu da donese privremenu mjeru „kojom bi se apelantkinja vratila na posao do okončanja spora, a nakon odluke nadležnog Suda da se postupi po istoj“.
AP-1552/19
16. Pavle Đurić, Dejan Đurić, Ljubica Đurić Kribl i Pela Đurić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Siniša Mikić, advokat iz Doboja, podnijeli su 4. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom u Doboju pod brojem 85 0 V 039481 13 V. Apelanti su 9. avgusta 2013. godine podnijeli prijedlog za određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti, protiv protivnika predlagača Republike Srpske. U predmetnom postupku Osnovni sud u Doboju je donio rješenje 31. avgusta 2015. godine koje je ukinuto rješenjem Okružnog suda u Doboju od 26. januara 2016. godine i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Osnovim sudom u Doboju.
AP-1574/19
17. M. Č. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Enver Paščanović, advokat iz Kalesije, podnio je 8. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom u Zvorniku pod brojem 83 0 Rs 032876 17 Rs. Apelant je Osnovnom sudu u Zvorniku 1. februara 2017. godine podnio tužbu protiv tuženih MUP RS Banjaluka i G.A., radi zaštite od diskriminacije i ostvarivanja drugih prava iz radnog odnosa. Osnovni sud u Zvorniku je donio presudu 26. januara 2018. godine, protiv koje su apelant i prvotužena podnijeli žalbu. Odlučujući u drugom stepenu Okružni sud u Bijeljini je rješenjem od 13. decembra 2018. godine usvojio žalbe, prvostepenu presudu ukinuo u odnosu na prvotuženog i u tom dijelu predmet je vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Osnovnim sudom u Zvorniku.
AP-1580/19
18. Z. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, podnio je 9. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, radi odlučivanja o reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 102462 18 Gž 3. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant 27. maja 2015. godine Osnovnom sudu u Travniku podnio tužbu protiv tuženih Kanton Središnja Bosna/Srednjobosanski kanton Travnik i UniCredit Bank d.d. Mostar, radi utvrđivanja diskriminacije i naknade štete. Općinski sud u Travniku je rješenjem od 20. februara 2018. godine odbio apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da su tuženi povrijedili njegovo pravo na jednako postupanje pred sudom tako što su nad njim vršili mobing, pa mu zbog takvog diskriminirajućeg ponašanja trebaju nadoknaditi nematerijalnu štetu na način i u iznosu detaljno naveden u stavu I izreke, te je odbacio apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženog kojim je tražio naknadu materijalne štete na način detaljno naveden u stavu II izreke. Općinski sud je obavezao apelanta da tuženim nadoknadi troškove parničnog postupka. Kantonalni sud u Novom Travniku je presudom od 28. juna 2018. godine apelantovu žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Apelant je protiv navedene presude Kantonalnog suda u Novom Travniku izjavio reviziju, te iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
AP 1605/19
19. Fadil Mukanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Velija Sabljić, advokat iz Sarajeva, podnio je 11. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 Rs 444090 14 Rs. Apelant je 25. juna 2014. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnio tužbu protiv tuženog JP Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine d.o.o. Sarajevo, radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa. Općinski sud u Sarajevu je u predmetnom postupku donio presudu 20. oktobra 2015. godine, kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev. Protiv navedene prvostepene presude apelant je podnio žalbu, te iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
Spajanje predmeta
20. S obzirom na to da navedene apelacije odnose na istog apelanta i pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1931/18.
21. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što redovni sudovi nisu donijeli odluke u razumnom roku.
22. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»
23. Ustavni sud prvenstveno konstatuje da sve navedene apelacije pokreću identično pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku od strane redovnih sudova u postupcima koji su pred njima u toku, kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. Ustavni sud podjeća da je u odluci broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (kao i u nizu istvrsnih odluka donesenih nakon 10. maja 2017. godine) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Pored toga, Ustavni sud je zaključio da „zbog toga što nadležna javna vlast još nije pronašla adekvatan način da riješi ovaj očigledan problem na koji Ustavni sud godinama ukazuje, zatim zbog ograničene ustavne mogućnosti Ustavnog suda da odredi konkretne mjere ubrzanja u svakom konkretnom predmetu, ali i zbog stalnog povećanja broja apelacija koje se odnose na pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka, djelotvornost apelacije, kao pravnog lijeka koji je po ovom pitanju jedini dostupan apelantima, ozbiljno je dovedena u pitanje u smislu stvarnog i efikasnog okončanja sudskih postupaka, kako bi se suštinski ispunili zahtjevi suđenja u razumnom roku. Imajući sve ovo u vidu, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije“.
25. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede i određivanje naknade apelantima zbog kršenja ustavnih prava, već je naložio preduzimanje adekvatnih mjera s ciljem izvršenja ove odluke. Tako je zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirao VSTVBiH, nadležnim vladama i predsjedniku suda pred kojim se postupci vode budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa, koji su ove mjere dužni izvršiti bez odlaganja, a najkasnije u roku od šest mjeseci od prijema odluke Ustavnog suda.
26. Dakle, ove odluke Ustavnog suda se trebaju posmatrati i shvatiti na način da su donesene po ugledu na ogledne/pilot presude koje donosi Evropski sud za ljudska prava. Ustavni sud podsjeća na novo Pravilo 61. Poslovnika Evropskog suda za ljudska prava iz 2011. godine, kojim su definisani ciljevi oglednog/pilot postupka: pomoći javnoj vlasti da riješi sistemske probleme, osigurati puno brže pojedincima otklanjanje posljedica kršenja prava i pomoći Evropskom sudu da se djelotvornije i brže nosi sa svojim zaostacima, reducirajući broj sličnih slučajeva koje je potrebno detaljno ispitivati.
27. Navedene odluke Ustavnog suda su bile odgovor na stalan i neprekidan rast broja neriješenih predmeta ali i na rast broja predmeta u kojima se utvrđuju tzv. repetitivne povrede ustavnih prava u istovrsnim slučajevima, uzrokovane navedenim sistemskim problemom.
28. Cilj donošenja navedenih odluka Ustavnog suda je bio da umjesto da se ovakvi predmeti rješavaju na standardan način na individualnoj osnovi, pomoći stvaranju uvjeta u cijeloj Bosni i Hercegovini u svjetlu kojih će svi ti neriješeni ali i potencijalno novi istovrsni zahtjevi biti riješeni.
29. Dakle, u izvršenju navedenih odluka Ustavnog suda odgovorna vlast bi trebala obuhvatiti i sve ostale neriješene istovjetne zahtjeve ali i sve potencijalne buduće. Temeljna ideja je da se Ustavni sud oslobodi rješavanja svih tih istovjetnih neriješenih zahtjeva koji se prebacuju na odgovornu vlast i rješavaju pomoću sredstava koja će biti ustanovljena kao rezultat izvršenja odluka Ustavnog suda.
30. Ustavni sud je, razmatrajući posljednji Izvještaj o izvršenju odluka na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, konstatovao da su nadležni sudovi i organi u većini predmeta poduzeli radnje u skladu sa nalogom iz predmetnih odluka (nadležni sudovi u većini slučajeva okončali predmete, nadležne Vlade isplatile nematerijalnu štetu, poduzete druge radnje u cilju otklanjanja sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku). S tim u vezi, Vlada Federacije BiH je dopisom od 1. decembra 2017. godine obavijestila Ustavni sud o radnjama koje je poduzela u skladu sa nalogom iz predmetne odluke. U dopisu je navedeno da je Vlada FBiH na sjednici od 13. jula 2017. godine razmatrala Informaciju o statusu izvršenja odluka Ustavnog suda i tom prilikom donijela Zaključak kojim je, između ostalog, zadužila federalna ministarstva da, u cilju izvršenja odluka Ustavnog suda iz kojih proizilaze obaveze izmjene zakonodavstva u određenoj oblasti, u okviru svojih nadležnosti hitno predlože izmjene zakona u skladu sa stavovima izraženim u odlukama. Dalje, iz dopisa Federalnog ministarstva pravde proizilazi da se provođenje predmetne odluke može razmatrati samo po pitanju normativnog aspekta uvođenja prava na djelotvorni pravni lijek, kao i da treba zauzeti stav o načinu uvođenja prava na djelotvorni pravni lijek po pitanju dužine trajanja postupka pred sudom. Federalno ministarstvo pravde ističe da, pravo na djelotvoran pravni lijek podrazumijeva i nadoknadu štete koja bi se morala finansirati iz budžeta onog nivoa vlasti iz kojeg se finansira sud na koji se povreda odnosi (uglavnom kantonalni budžet) što za donošenje novog zakonskog rješenja predstavlja veliki problem, te smatra da je neophodno formirati Stručno radno tijelo koje bi zauzelo jedinstven stav u rješavanju ovog pitanja, obzirom na veliki broj subjekata koji su uključeni u izvršenje odluka Ustavnog suda. Također, VSTV BiH je dopisom od 14. decembra 2017. godine obavijestilo Ustavni sud o radnjama koje je poduzelo u skladu sa nalogom iz predmetne odluke. U dopisu je navedeno da je formirana radna grupa za izvršenje odluka Ustavnog suda u vezi sa kršenjem prava na suđenje u razumnom koja ima zadatak da razmatra pitanje izvršenja odluka Ustavnog suda kojima je VSTV BiH naloženo poduzimanje mjera iz svoje nadležnosti, kao i predlaganje mjera Vijeću koje je potrebno poduzeti u cilju izvršenja naloga Ustavnog suda. Osim toga, u dopisu je navedeno da je VSTV BiH, u skladu sa navedenim planom, poslalo dopis predsjednicima sudova da prioritetno poštuju rokove Ustavnog suda u rješavanju predmeta u kojima je podnesena apelacija, te je istaknuto da će VSTV BiH kao i do sada nastaviti da kontinuirano prati rješavanje predmeta u sudovima prema njihovoj starosti, kao i implementaciju Akcionog plana za ubrzavanje sudskih postupaka i sprečavanje daljeg kršenja prava stranaka na rješavanje predmeta u razumnom roku. Prema izvještaju VSTV od 20. jula 2018. godine, u periodu od 01. januara. Do 30. juna 2018. godine sudovi u Bosni i Hercegovini su riješili 98.289 najstarijih predmeta, realizirajući tako, u prvih šest mjeseci ove godine, 60% predmeta predviđenih planom rješavanja za 2018. godinu. U tekućoj godini, planom je predviđeno da se riješi 164.823 najstarijih predmeta. U ovom izvješaju je također navedeno da Stalna komisija za efikasnost i kvalitet sudova VSTV redovno vrši praćenje procesa rješavanja predmeta u okviru planova rješavanja predmeta. Svi sudovi u Bosni i Hercegovni imaju obavezu da sačine plan rješavanja predmeta u skladu sa odredbama Uputstva za izradu planova za rješavanje predmeta, koje je usvojeno na sjednici VSTV održanoj 21. i 22. januara 2015. godine. Zahvaljujući angažmanu VSTV i sudova, te podršci donatora, došlo je do smanjenja broja starih neriješenih predmeta, što je značajno doprinijelo povećanju efikasnosti sudova, a samim tim i pravosuđa u cjelini. Implementacija ove aktivnost je počela 2010. godine u okviru Projekta podrške pravosuđu financiranom iz sredstava IPA 2009 i IPA 2010 Evropske unije, a nastavljena je u okviru Projekta unapređenja efikasnosti pravosuđa kojeg financiraju Kraljevina Norveška i Kraljevina Švedska. Od 2010. godine do danas sudovi su u okviru planova riješili 905.333 najstarija predmeta, što je, u velikoj mjeri, uticalo na smanjenje ukupnog broja neriješenih predmeta u sudovima. U saopćenju VSTV za javnost od 29. augusta 2018. godine, navedeno je da je u Bosni i Hercegovini potrebno 25 posto sudija više nego što ih ima danas, a na osnovu kalkulacije potrebnog broja nosilaca pravosudne funkcije u sudovima radi postupanja u razumnom roku. Kalkulacija je izvedena na temelju Akcionog plana za provedbu odluka Ustavnog suda. Kalkulacija pokazuje da je za ažuran rad sudova, odnosno za rješavanje priliva predmeta potrebno 14 posto više redovnih sudijskih pozicija od ukupnog broja pozicija prema važećoj sistematizaciji, odnosno 25 posto redovnih sudijskih pozicija više od trenutne popunjenosti ovih pozicija u sudovima. Također, za brže smanjenje broja neriješenih predmeta tzv. zaostataka potrebna su i određena povećanja broja dodatnih sudija. Rezultate kalkulacije VSTV je dostavio svim nadležnim ministarstvima pravde u Bosni i Hercegovini, kako bi se poduzele mjere sistemskog karaktera na stvaranju uslova za postupanje sudova u razumnom roku.
31. Ustavni sud podsjeća da je u proteklom periodu, putem svojih odluka donesenih u okviru apelacione nadležnosti, značajno uticao na to da se problem donošenja odluka redovnih sudova u razumnom roku općenito počne efikasnije rješavati i da u tom pravcu postoje relevanti pokazatelji napretka. Također, ekspeditivnije su okončani pojedinačni postupci pred redovnim sudovima u kojima je Ustavni sud razmatrao pitanje donošenja odluke u razumnom roku.
32. Međutim, činjenica je da je i nakon donošenja navedenih odluka i mjera preduzetih od strane navedenih subjekata Ustavni sud i dalje suočen sa izuzetno velikim brojem zahtjeva da ispituje nove konkretne istovrsne slučajeve (u 2018. godini je Ustavni sud primio preko 1700 novih ovakvih predmeta). To jasno ukazuje da poduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate, pogotovo što nije uspostavljen djelotvoran pravni lijek na koji je Ustavni sud ukazao u svojim odlukama, budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima. Ustavni sud ističe da svaka osoba unutar određene skupine u načelu je ovlaštena podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja osnovanih ali istovremeno pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada i Ustavnog suda i redovnih sudova. Naime, i pored donošenja i realizovanja planova rješavanja zaostalih predmeta od strane redovnih sudova, oni ostaju u obavezi prioriteteno rješavati predmete u postupcima u kojima je Ustavni sud utvrdio kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Ovakva situacija redovnim sudovima otežava efikasnu realizaciju donesenih planova i generiše nove predmete pred Ustavnim sudom. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba poduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih osoba, a ne samo podnosilaca zahtjeva.
33. Ustavni sud naglašava kako je svjestan da je u okviru domaćeg pravnog sistema podnošenje apelacije u slučajevima dugotrajnosti sudskih postupaka trenutno jedini djelotvoran pravni lijek. Međutim, pravo na djelotvoran pravni lijek također odražava ključnu ulogu koju domaći pravosudni sistem ima u ustavnom sistemu i sistemu Evropske konvencije kada se preventivne mjere pokažu neadekvatnim. U tom smislu, potrebno je naglasiti da Bosna i Hercegovina, osim obaveze da osigura postojanje djelotvornih pravnih lijekova u svjetlu prakse Ustavnog suda i Evropskog suda, ima i opću obavezu da riješi probleme koji su u osnovi povreda utvrđenih u odlukama Ustavnog suda. Ponovna masovna pojava sličnih predmeta pred Ustavnim sudom, nakon što su odlukama tog suda (posebno navedenim pilot/načelnim odlukama), date indikacije u pogledu općih mjera koje je potrebno poduzeti kako bi se izbjegle buduće povrede, općenito ukazuje na propust da se na domaćem nivou uspostavi djelotvoran pravni lijek. Od ključne je važnosti da Bosna i Hercegovina izvršava odluke Ustavnog suda u cjelosti i u utvrđenom roku. U suprotnom, kada nije osiguran djelotvoran pravni lijek građani su sistematski primorani da se obraćaju Ustavnom sudu zbog pitanja koje bi se moralo prije svega rješavati pred drugim organima u okviru domaćeg pravosudnog sistema. Dakle, na ovaj način se slabi sistem zaštite ljudskih prava uspostavljen apelacionom nadležnosti Ustavnog suda, jer se ovaj sud opterećuje prekomjernim brojem apelacija, podnesenim zbog pitanja koje bi se moralo efikasno rješavati drugim odgovarajućim pravnim lijekom.
34. Ustavni sud je, 25. oktobra 2018. godine, dobio informaciju od Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine o poduzetim koracima u cilju uspostave djelotvornog pravnog lijeka u domaćem pravnom sistemu u pogledu zaštite prava na pravično suđenje u razumnom roku. U ovoj informaciji je, između ostalog, navedeno da je to ministarstvo, cijeneći inicijativu VSTV i zaključak Vijeća ministara BiH, uputilo poziv nadležnim institucijama svih niovoa vlasti (VSTV, entiteska ministarstva pravde, Pravosudna komisija Brčko Distrikta BiH, Sud BiH, entitetski vrhovni sudovi, Apelacioni sud Brčko Distrikta BiH) da imenuju predstavnike za rad u radnoj skupini koja bi trebalo da izradi prijedlog zakonskih odredaba za sprječavanje kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Radna skupina je kompletirana i u oktobru mjesecu 2018. godine je doneseno rješenje o njenoj uspostavi. Ministrasvo je istaklo uvjerenje da će njen rad polučiti jasna i usaglašena zakonska rješenja koja će spriječiti pretjerano duge sudske postupke i nedostatak pravnog lijeka.
35. Za Ustavni sud je nesporno da kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, kod zainteresovanih stranaka u postupku može za posljedicu imati i nastanak jednog vida nematerijalne štete, a time i potrebu kompenzacije takve štete odgovarajućom naknadom. Ustavni sud je u svojim Pravilima utvrdio da može odrediti naknadu nematerijalne štete samo u odlukama kojima usvaja apelacije. Međutim, Ustavni sud smatra da se prije svega, mora imati u vidu činjenica da su relevantni subjekti u svim segmentima javne vlasti napravili korake ka stvaranju uslova za postupanje redovnih sudova u razumnom roku ali da za efektivne rezultate tih mjera treba određeni vremenski period. Zatim, da nadležno tijelo VSTV redovno prati realizaciju planova za rješavanje predmeta od strane redovnih sudova i da redovni sudovi postupaju po tim planovima. Stoga, Ustavni sud zaključuje da bi bilo nesvrsishodno da nastavi odlučivati u novim pojedinim predmetima ove vrste i nalagati redovnim sudovima žurno postupanje u tim predmetima jer bi to stvaralo njihovu obavezu da postupaju mimo navedenih planova rješavanja predmeta, generisalo nove postupke pred Ustavnim sudom i drugim sudovima, te općenito ne bi vodilo ka efektivnoj zaštiti ljudskih prava, odnosno otklanjanju posljedica njihovog kršenja.
36. Imajući sve navedeno u vidu, Ustavni sud smatra da je potrebno ostaviti dodatni rok od jedne godine svim navedenim subjektima za potpuno i efektivno izvršenje mjera sistemskog karaktera koje se preduzimaju i koje je još potrebno preduzeti. Do isteka ovog roka Ustavni sud neće pojedinačno odlučivati o apelacijama koje pokreću pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka koji su u toku u Bosni i Hercegovini.
37. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o pitanju o kojem je već odlučivao, dakle o apelacijama u kojima apelanti pokreću pitanje kršenja prava na donošenje odluka u razumnom roku u predmetima koji u vrijeme podnošenja aplecija nisu bili okončani pred redovnim sudovima, te da nema osnova za ponovno odlučivanje sve do isteka roka ostavljenog navedenim subjektima za preduzimanje naloženih mjera. Nakon isteka ovoga roka Ustavni sud će razmotriti izvršenje naloga iz svojih odluka (vidi odluka Ustavnog suda, broj AP 1356/17 od 6. novembra 2018. godine dostupna na www.ustavnisud.ba i presuda Evropskog suda za ljudska prava Burmych protiv Ukrajine od 12. oktobra 2017. godine).
38. Ustavni sud će na odgovarajući način obavijestiti apelante o svim bitnim promjenama vezanim za ove predmete.
39. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. S obzirom na odluku Ustavnog suda, nije neophodno u predmetu broj AP-1520/19 posebno razmatrati apelantkinjin prijedlog za donošenje privremene mjere.
41. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević