Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1089/19 (S. S.)

Odluka donesena 24. 04. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1089/19

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP 1089/19, rješavajući apelaciju Slobodanke Stajić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Slobodanke Stajić podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Doboju u predmetu broj 85 0 I 071914 18 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Slobodanka Stajić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Doboja, koju zastupa Slobodan Stajić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 12. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 85 0 I 071914 18 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 27. marta 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 11. aprila 2019. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelantkinja je 10. maja 2018. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave – pravosnažne presude Osnovnog suda od 9. juna 2016. godine (pravosnažne sa donošenjem presude Okružnog suda u Doboju od 14. decembra 2016. godine) protiv izvršenika M. N. radi naplate duga.

6. Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 85 0 I 071914 18 I od 25. juna 2018. godine.

7. Na predmetno rješenje o izvršenju izvršenik je uložio prigovor (11. jula 2018. godine), koji je dostavljen apelantkinji na odgovor.

8. Apelantkinja je uz prijedlog za izvršenje dostavila i zahtjev za oslobađanje od plaćanja sudske takse na prijedlog za izvršenje i rješenje o izvršenju, koji je Osnovni sud 13. juna 2018. godine odbio kao neosnovan, te je apelantkinja na pomenutu odluku izjavila žalbu, a Okružni sud u Doboju je 2. oktobra 2018. godine potvrdio odluku ovog suda.

9. Osnovni sud je 4. aprila 2019. godine odlučio o izvršenikovom prigovoru, odnosno prigovor je odbio kao neosnovan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, poziva se i na povredu prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja traži da joj se isplati iznos od 2.000,00 KM zbog povrede navedenih prava.

b) Odgovori na apelaciju

11. Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka, kao što je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je i pored navedenih radnji (koje su opisane u činjeničnom dijelu) u proteklih 10 mjeseci, koliko traje izvršni postupak, utvrđivao i da li je apelantkinja platila sudsku taksu. Naime, dalje je navedeno da je apelantkinja umjesto uplatnice kao dokaza o uplati takse dostavila dokaz da je 23. oktobra 2018. godine sudu multilateralnom kompenzacijom kod NLB banke platila naloženi iznos, međutim, da je provjerom kod računovodstva suda utvrđeno da apelantkinja predmetnu taksu nije platila, a takođe da ona do danas nije platila ni taksu na žalbu. Sud je naveo da će sud donijeti i dva rješenja radi prinudne naplate sudskih taksi. Osim toga, Osnovni sud je naveo da je donošenjem odluke po prigovoru rješenje o izvršenju postalo izvršno, te da će rješenje o izvršenju i prijedlog za izvršenje dostaviti izvršenikovom poslodavcu na provođenje, čime je izvršni postupak okončan.

V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase:

Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Rokovi za postupanje Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Dovršenje izvršenja Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka pred Osnovnim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog prekomjerne dužine izvršnog postupka (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23-24 sa daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva.

16. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

18. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na suđenje u razumnom roku

19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.[...]

20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Relevantni principi

21. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

22. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i da obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

23. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 10. maja 2018. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, radi se o periodu nešto kraćem od godinu dana koji će Ustavni sud uzeti u razmatranje prilikom ocjene trajanja predmetnog postupka.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

24. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji se prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu, Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku. Ocjenjujući apelantkinjino ponašanje, Ustavni sud primjećuje da je apelantkinja u predmetnom izvršnom postupku podnijela zahtjev za oslobađanje od plaćanje sudske takse na prijedlog za izvršenje i rješenje o izvršenju. Međutim, iako su navedene radnje u izvjesnoj mjeri doprinijele dužini postupka, jer je sud morao postupati i donositi odluke o podnesenom zahtjevu, budući da je takvo apelantkinjino postupanje bilo u skladu s njenim pravima propisanim relevantnim zakonskim odredbama i nije bilo usmjereno na odugovlačenje postupka, Ustavni sud smatra da apelantkinja svojim ponašanjem nije u značajnoj mjeri uticala na dužinu postupka.

25. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je taj sud, nakon što je apelantkinja podnijela prijedlog za izvršenje (10. maja 2018. godine), donio rješenje o izvršenju 25. juna 2018. godine (u periodu od oko mjesec i po dana) kojim je dozvolio predloženo izvršenje, što predstavlja izvjestan period pasivnosti. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u predmetnom postupku nakon donošenja rješenja o izvršenju ažurno nastavio preduzimati procesne radnje (inter alia odlučio o apelantkinjinom zahtjevu za oslobađanje od plaćanja sudske takse, a koja odluka je potvrđena odlukom Okružnog suda u Doboju 2. oktobra 2018. godine, te je odlučio po izvršenikovom prigovoru 4. aprila 2019. godine).

26. Imajući u vidu da predmetni izvršni postupak traje nešto kraće od jedne godine, te da je u toku postupka Osnovni sud preduzeo određeni broj procesnih radnji radi namirenja apelantkinjinog potraživanja, a da je nakon donošenja odluke o prigovoru rješenje o izvršenju postalo izvršno i biće dostavljeno izvršenikovom poslodavcu na provođenje, Ustavni sud nalazi da u navedenim okolnostima konkretnog slučaja nije povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje.

27. Ustavni sud smatra da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

28. Apelantkinja je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražila naknadu štete. U skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantkinji ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete. Ostali navodi

29. U vezi s apelantkinjinim navodima o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da apelantkinja ove navode nije obrazložila da bi se Ustavni sud mogao upustiti u njihovo ispitivanje, pa budući da se apelantkinja samo paušalno pozvala na kršenje navedenih prava, te da ih suštinski dovodi u kontekst kršenja prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnim kršenjem prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na kršenje navedenih prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.

VIII.Zaključak

30. Imajući u vidu da predmetni izvršni postupak traje nešto kraće od jedne godine, te da je u toku postupka Osnovni sud preduzeo određeni broj procesnih radnji radi namirenja apelantkinjinog potraživanja, a da je nakon donošenja odluke o prigovoru rješenje o izvršenju postalo izvršno i biće dostavljeno izvršenikovom poslodavcu na provođenje, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Osnovnim sudom ipak ne prelazi granice „razumnog roka“ iz tog člana.

31. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1089/19 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio