Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1465/19 (N. H., A. G., R. Č., S. K., E. A., D. Č. i drugi)
Odluka donesena 24. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Prava iz radnog odnosa
- Član 14. EK – zabrana diskriminacije
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Radni spor
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1465/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-1465/19, rješavajući apelaciju Nedžada Hajdarevića i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Nedžad Hajdarević protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 307451 14 Rsž od 11. februara 2019. godine, Adem Golubić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 129240 18 Rsž 2 od 7. januara 2019. godine, Ramiz Čalija protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 224237 14 Rsž od 9. januara 2019. godine, Sifeta Katkić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 312222 14 Rsž od 11. decembara 2018. godine, Eldin Ahmić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 187224 18 Rsž 2 od 9. januara 2019. godine, Dženeta Čekić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 115875 18 Rsž 2 od 11. januara 2019. godine, Ejub Katica protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 231127 13 Rsž od 22. januara 2019. godine, Jusuf Duraković protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 242695 12 Rs od 17. januara 2019. godine, Irfan Lihovac protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 208288 13 Rsž od 12. decembara 2018. godine, Mesud Nogo protiv Presude Kantonalni sud u Sarajevu broj 65 0 Rs 303309 13 Rsž od 7. januara 2019. godine, Huso Bašalija protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 162123 18 Rsž 2 od 26. decembra 2018. godine, Fehim Mujkić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 191190 18 Rsž 2 od 27. decembra 2018. godine, Rasim Sušić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 302268 14 Rsž od 10. decembra 2018. godine, Mosadik Muminović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 158295 18 Rsž 2 od 27. decembra 2018. godine, Mario Baštinac protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 293840 13 Rsž od 10. decembra 2018. godine, Nijaz Katica protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 231125 13 Rsž od 11. januara 2019. godine, Muhamed Čanković protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 115844 18 Rsž 2 od 11. januara 2019. godine, Hamdija Vuković protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 315504 13 Rsž od 23. januara 2019. godine, Ibrahim Ahmetović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 137612 18 Rsž 2 od 27. decembra 2018. godine, Eniz Svraka protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 335941 14 Rsž od 11. februara 2019. godine i Mirsad Mujković protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 218896 17 Rev od 10. januara 2019. godine, Enisa Nuhanović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 214779 17 Rev od 10. januara 2019. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Nedžad Hajdarević, Adem Golubić, Ramiz Čalija, Sifeta Katkić, Eldin Ahmić, Dženeta Čekić, Ejub Katica, Jusuf Duraković, Irfan Lihovac, Mesud Nogo, Huso Bašalija, Fehim Mujkić, Rasim Sušić, Mosadik Muminović, Mario Baštinac, Nijaz Katica, Muhamed Čanković, Hamdija Vuković, Ibrahim Ahmetović, Eniz Svraka, Mirsad Mujković, Enisa Nuhanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijeli su u periodu od 3. do 9. aprila 2019. godine, apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda/odluka navedenih u izreci ove odluke.
2. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju apelacija broj AP-1465/19, AP-1485/19, AP-1486/19, AP-1488/19, AP-1489/19, AP- 1490/19, AP-1491/19, AP-1492/19, AP-1493/19, AP-1494/19, AP-1495/19, AP-1498/19, AP- 1503/19, AP-1504/19, AP-1505/19, AP-1533/19, AP-1534/19, AP-1537/19, AP-1538/19, AP- 1559/19, AP-1563/19 i AP-1566/19 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1465/19. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
4. U konkretnim slučajevima, obavezan je KJKP „Gradski saobraćaj“ Sarajevo da isplati apelantima određene novčane iznose na ime potraživanja iz radnog odnosa (predmetne naknade i dosuđeni iznosi preciznije navedeni za svakog apelanta u izrekama odluka redovnih sudova) za određene vremenske periode, dok su preko dosuđenih iznosa i/ili u preostalom dijelu tužbeni zahtjevi pojedinih apelanata odbijeni.
5. U svim se apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije. Povredu ovih prava apelanti obrazlažu tako što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se pozivaju apelanti u predmetnim apelacijama odnose isključivo na način na koji je u konkretnim predmetima utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su Vrhovni sud i Kantonalni sud u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne i jasne razloge za svoja odlučenja, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična činjenična i pravna pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-563/16 od 10. oktobra 2016. godine, AP-726/17 od 15. juna 2017. godine, AP-399/18 od 10. aprila 2018. godine i AP-2309/18 od 6. juna 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovan.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević