Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2016/17 (E. T.)
Odluka donesena 24. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2016/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-2016/17, rješavajući apelaciju Elvidane Tukulj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Elvidane Tukulj podnesene protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku br. 25 0 Rs 040972 17 Rsži 2 od 28. aprila 2017. godine i 25 0 Rs 040972 17 Rsži 3 od 23. maja 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Elvidana Tukulj (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Orašja, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija Gorana Jezdić i Vlade Matuzović, iz Tuzle, podnijela je 23. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 Rs 040972 17 Rsži 2 od 28. aprila 2017. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP-2016/17.
2. Apelantica je podnijela 8. juna 2017. godine apelacije Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040972 17 Rsži 3 od 23. maja 2017. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP-2336/17.
3. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu s članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji predmete br. AP-2016/17 i AP- 2336/17, vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP-2016/17.
4. Rješenjima Općinskog suda br. 25 0 Rs 040972 16 I 2 od 10. aprila 2017. godine i 25 0 Rs 040972 16 I od 8. maja 2017. godine usvojen je prigovor izvršenika Doma zdravlja Orašje (u daljnjem tekstu: izvršenik) i u cijelosti obustavljeni izvršni postupci određeni rješenjima od 8. juna 2016. godine. Predmetnim rješenjima je naloženo apelantici da izvršeniku naknadi troškove izvršnog postupka.
5. Općinski sud je u obrazloženjima rješenja naveo da je na apelantičin prijedlog, kao tražiteljice izvršenja, a na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda broj 25 0 Rs 040972 15 Rs od 24. februara 2016. godine, dozvoljeno izvršenje protiv izvršenika rješenjima Općinskog suda od 8. juna 2016. godine. Navedenim rješenjima o izvršenju naloženo je izvršeniku da, radi naplate novčanog potraživanja na ime neisplaćenih plaća i radi uplate doprinosa za PIO/MIO, isplati apelantici određene novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Općinski sud je naveo da je protiv navedenih rješenja izvršenik izjavio prigovore, navodeći da je izvršna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o izvršenju izgubila svoju djelotvornost.
6. Općinski sud je naveo da je izvršnom presudom od 24. februara 2016. godine izvršenik obvezan da apelantici isplati novčane iznose na ime plaća i doprinosa, a da je osnov za donošenje navedene izvršne presude, što proizilazi iz njenog obrazloženja, presuda Općinskog suda broj 25 0 Rs 036250 14 Rs 2 od 22. januara 2015. godine kojom je poništeno rješenje direktorice izvršenika od 7. januara 2014. godine o otkazu ugovora o radu apelantici.
7. Nadalje, Općinski sud je u obrazloženju naveo da iz presude tog suda od 30. decembra 2015. godine proizlazi da je predmet tog parničnog postupka bilo poništenje rješenja disciplinske komisije izvršenika od 30. septembra 2013. godine kojim je apelantici otkazan ugovor o radu kod izvršenika. Navedena presuda je bila predmet žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom koji je presudom od 14. aprila 2016 godine preinačio navedenu presudu Općinskog suda tako što je odbio apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila poništenje rješenja disciplinske komisije izvršenika od 30. septembra 2013. godine o otkazu ugovora o radu. Slijedom navedenog, Općinski sud je zaključio da je rješenje disciplinske komisije od 30. septembra 2013. godine, kojim je apelantici otkazan ugovor o radu, pravilno i zakonito i da je tim rješenjem apelantici prestao radni odnos kod izvršenika 30. septembra 2013. godine.
8. Općinski sud je imao u vidu odredbu člana 47. stav 1. točka 8. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) koju je citirao, naglasivši da presuda Kantonalnog suda od 14. aprila 2016. godine, predstavlja činjenicu iz navedene odredbe. Naime, prema podacima iz CMS, izvršna isprava
- presuda od 24. februara 2016. godine je izvršeniku dostavljena 3. marta 2016. godine, koji je 18. marta 2016. godine podnio žalbu protiv navedene presude. Kako je Kantonalni sud presudu, u postupku poništenja rješenje disciplinske komisije izvršenika od 30. septembra 2013. godine donio 14. aprila 2016. godine, proizilazi da izvršenik činjenicu donošenja te presude nije mogla isticati u parničnom postupku, pa ni u žalbi, u kojem je donesena izvršna isprava, odnosno presuda Općinskog suda od 24. februara 2016. godine. S obzirom na sadržaj navedene presude Kantonalnog suda od 14. aprila 2016. godine - da je apelantici 30. septembra 2013. godine prestao radni odnos donošenjem rješenja disciplinske komisije izvršenika od 30. septembra 2013. godine, Općinski sud je zaključio da ta presuda predstavlja činjenicu na temelju koje je prestalo apelantičino potraživanje utvrđeno izvršnom ispravom – presudom tog suda od 24. februara 2016. godine.
9. Odlučujući o apelantičinim žalbama, Kantonalni sud je donio Rješenja br. 25 0 Rs 040972 17 Rsži 2 od 28. aprila 2017. godine i 25 0 Rs 040972 17 Rsži 3 od 23. maja 2017. godine kojima je žalbe odbio kao neosnovne i potvrdio prvostepena rješenja od 10. aprila i 8. maja 2017. godine kojima su obustavljeni izvršni postupci određeni rješenjima tog suda od 8. juna 2016. godine. Kantonalni sud je ispitujući apelantičine žalbene navode u cijelosti prihvatio zaključke prvostepenog suda, ocijenivši da presuda Kantonalnog suda od 14. aprila 2016. godine predstavlja činjenicu, iz člana 47. stav 1. točka 8. ZIP-a, na osnovu koje je prestalo apelantičino potraživanje utvrđeno presudom Općinskog suda od 24. februara 2016. godine.
Apelacioni navodi
10. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica smatra da je Kantonalni sud pogrešno primijenio ZIP. S tim u vezi ističe da presuda na osnovu koje je određeno izvršenje nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena van snage, tako da je proizvoljan zaključak drugostepenog suda da je potraživanje po toj presudi prestalo. Relevantni propisi
11. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06,39/09, 74/11, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16), sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 47. stav 1. točka 8.
Razlozi za prigovor Prigovor protiv rješenja o izvršenju može se podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a naročito ako:
8) je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastala u vrijeme kad je izvršenik nije više mogao istaći u postupku iz kojeg potiče odluka, odnosno ako je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja;
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
15. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, uz pozivanje na relevantne odredbe ZIP-a, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Po mišljenju Ustavnog suda, suština ovog predmeta je da se apelacijom osporava zakonitost rješenja Općinskog suda kojima su obustavljeni predmetni izvršni postupci, a koja su potvrđena osporenim rješenjima Kantonalnog suda. Postupci su obustavljeni iz razloga što je apelantičino potraživanje iz radnog odnosa prestalo na osnovu činjenice (presude Kantonalnog suda od 14. aprila 2016. godine kojom je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev da se poništi rješenje disciplinske komisije o otkazu ugovora o radu od 30. septembra 2013. godine) koja je nastala u vrijeme kada je izvršenik nije više mogao istaći u postupku iz kojeg potiče odluka, u smislu člana 47. stav 1. tačka 8. ZIP-a. Redovni sudovi su saglasno obrazložili da presuda Kantonalnog suda od 14. aprila 2016. godine predstavlja činjenicu na temelju koje je prestalo apelantičino potraživanje utvrđeno izvršnom ispravom – presudom Općinskog suda od 24. februara 2016. godine. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantičinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud ocjenjuje ove apelantičine navode očigledno (prima facie) neosnovanim.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević