Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1137/19 (M. H., D. H., D. H., H. K., A. M., E. M., J. M., M. M., E. S., B. I. i drugi)
Odluka donesena 24. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Zastara
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Nematerijalna šteta
- Građanski postupak
- Ratna šteta
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
- Materijalna šteta
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1137/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-1137/19, rješavajući apelaciju Mejra Halilović i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Mejra Halilović, Dalija Halilović, Dahmo Halilović, Hasiba Kadrić, Almija Muminović, Elvir Muminović, Jasmina Muminović, Merka Muminović, Elvira Selimović, Begaeta Ibišević, Belvedin Ibišević, Sabedin Ibišević, Mustafa Hadžić, Enver Hadžić, Naza Hadžić, Berisa Hodžić, Irnes Hodžić, Kadira Husejnović, Hivzija Husejnović, Azra Ibrahimović, Rahima Halilović, Đemka Karić, Vladimir Bošković, Jovo Pilipović, Sanja Lazar, Gordana Muhić, Idriz Musić, Enisa Musić i Belma Zulić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 183405 17 Rev od 8. januara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 183405 15 Gž od 18. februara 2016. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 183405 11 P od 30. juna 2014.
godine, Ajša Kešmer, Senida Karović, Jasmin Mašić, Šeća Prašević, Esma Krilašević, Edin Sablja, Jasmina Džano, Milena Marčinko, Sana Džubo, Alen Đulić, Havka Ramić, Ibro Panjeta, Adnan Tabaković, Habiba Zubčević, Halid Aliti, Hana Čamdžić, Sanja Mahmuzić, Ramiza Šahović, Hatema Hubanić, Nevzeta Fejzić, Bernisa Muhić, Ruža Ćenan, Zahida Kundo, Zijada Pavlović, Ćamil Bašić, Hajra Pojata, Safeta Muharemagić, Valentina Mešević, Sadeta Ćemo i Omer Džindo protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 183388 16 Rev od 8.
januara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 183388 15 Gž od 16. maja 2016. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 183388 11 P od 24. oktobra 2014. godine.
Vejsil Jamaković, Mensud Jamaković i Mensuda Balović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 308693 17 Rev od 28. februara 2019. godine, Izeta Džaferović, Nusreta Kusumović, Sabina Kusumović, Hikmeta Jahijaefendić, Rukija Hasanović, Esad Hasanović, Amra Hasanović, Fatima Ćurevac, Nermina Hodžić, Harisa Hodžić, Nina Hodžić, Muška Kušundžija, Samira Kušundžija, Amira Kušundžija i Amira Lušundžija protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 216207 18 Rev od 8. januara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 216207 14 Gž od 31. maja 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 216207 13 P 2 od 4. marta 2014. godine, Almir Zec, Adis Avdić, Ramiza Bećirović, Đula Rogo, Suvada Kršo, Ramiz Gaši, Amra Hasanović, Sabrina Kunalić, Aldin Ahmetović, Murat Gibanica, Alen Šukić, Semka Kozadra, Muradif Duraković, Aiša Džaltur, Hilmo Korjenić, Firdeusa Hadžifejzović, Asija Kamber i Remzija Spahović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 183315 18 Rev od 17.
januara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 183315 14 Gž od 6. aprila 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 183315 11 P od 2. decembra 2013. godine, Mehmed Šarić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 53 0 P 046455 17 Rev od 17. januara 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 046455 13 Gž od 26.
septembra 2017. godine, Fetija Mašić, Sevlida Mašić i Sevlid Mašić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 33 0 P 039949 17 Rev od 18.
decembra 2018. godine, Fetija Mašić i Sevlida Mašić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 33 0 P 039948 17 Rev od 10. januara 2019.
godine, Remza Tihić, Jasmina Sadiković i Elvedin Tihić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 33 0 P 038891 17 Rev od 25. decembra 2018. godine, Nijaz Poturak, Zijad Suljović, Amira Mršo, Hasija Dudić, Marija Livančić, Kemal Dervišević, Nedžad Kozica, Sehija Spahović, Malka Bukarić, Admir Ahmethodžić, Mihajlo Šeremet, Samra Graho, Ediba Bektić-Viteškić, Masija Rađo, Aida Pita, Belma Karkelja, Nada Čelik, Berisa Hodžić, Fazila Bahtanović, Arnesa Poturković, Irma Kršo, Zurijeta Hubanić, Branislava Švarc, Rahima Mušanović, Ljiljana Đekić, Zorica Sekulić, Alma Koso i Muhiba Kočić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 183372 16 Rev od 10. januara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 183372 16 Gž 2 od 27.
aprila 2016. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu 65 0 P 183372 11 P od 2. septembra 2014. godine i Marija Piknjač, Maida Kamenica, Hasib Hubijar, Ahmet Hubijar, Begija Džano, Hasema Demir, Devlija Palavra, Zlatka Demir, Džemail Bezdrob, Fehima Bezdrob, Edhem Bezdrob, Enver Bezdrob, Senija Helać, Jasmin Helać, Vejsil Helać, Jasmina Helać, Fata Parla, Sabina Hamza, Emina Bećirević i Aida Imamović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 217489 17 Rev od 10. januara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 217489 14 Gž od 26. oktobra 2016.
godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 217489 11 P od 27. decembra 2013. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Mejra Halilović, Dalija Halilović, Dahmo Halilović, Hasiba Kadrić, Almija Muminović, Elvir Muminović, Jasmina Muminović, Merka Muminović, Elvira Selimović, Begaeta Ibišević, Belvedin Ibišević, Sabedin Ibišević, Mustafa Hadžić, Enver Hadžić, Naza Hadžić, Berisa Hodžić, Irnes Hodžić, Kadira Husejnović, Hivzija Husejnović, Azra Ibrahimović, Rahima Halilović, Đemka Karić, Vladimir Bošković, Jovo Pilipović, Sanja Lazar, Gordana Muhić, Idriz Musić, Enisa Musić i Belma Zulić koje zastupa Galiba Hrvačić-Karačić advokat iz Sarajeva, Ajša Kešmer, Senida Karović, Jasmin Mašić, Šeća Prašević, Esma Krilašević, Edin Sablja, Jasmina Džano, Milena Marčinko, Sana Džubo, Alen Đulić, Havka Ramić, Ibro Panjeta, Adnan Tabaković, Habiba Zubčević, Halid Aliti, Hana Čamdžić, Sanja Mahmuzić, Ramiza Šahović, Hatema Hubanić, Nevzeta Fejzić, Bernisa Muhić, Ruža Ćenan, Zahida Kundo, Zijada Pavlović, Ćamil Bašić, Hajra Pojata, Safeta Muharemagić, Valentina Mešević, Sadeta Ćemo i Omer Džindo koje zastupa Galiba Hrvačić-Karačić advokat iz Sarajeva, Vejsil Jamaković, Mensud Jamaković i Mensuda Balović koje zastupa Senija Porpat advokat iz Vogošće, Izeta Džaferović, Nusreta Kusumović, Sabina Kusumović, Hikmeta Jahijaefendić, Rukija Hasanović, Esad Hasanović, Amra Hasanović, Fatima Ćurevac, Nermina Hodžić, Harisa Hodžić, Nina Hodžić, Muška Kušundžija, Samira Kušundžija, Amira Kušundžija i Amira Kušundžija koje zastupa Galiba Hrvačić-Karačić advokat iz Sarajeva, Almir Zec, Adis Avdić, Ramiza Bećirović, Đula Rogo, Suvada Kršo, Ramiz Gaši, Amra Hasanović, Sabrina Kunalić, Aldin Ahmetović, Murat Gibanica, Alen Šukić, Semka Kozadra, Muradif Duraković, Aiša Džaltur, Hilmo Korjenić, Firdeusa Hadžifejzović, Asija Kamber i Remzija Spahović koje zastupa Galiba Hrvačić-Karačić advokat iz Sarajeva, Mehmed Šarić kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured „Josip Krešić i Bojan Krešić“ advokati iz Čapljine, Fetija Mašić, Sevlida Mašić i Sevlid Mašić koje zastupa Suad Kumrić advokat iz Tuzle, Fetija Mašić i Sevlida Mašić koje zastupa Suad Kumrić advokat iz Tuzle, Remza Tihić, Jasmina Sadiković i Elvedin Tihić koje zastupa Suad Kumrić advokat iz Tuzle, Nijaz Poturak, Zijad Suljović, Amira Mršo, Hasija Dudić, Marija Livančić, Kemal Dervišević, Nedžad Kozica, Sehija Spahović, Malka Bukarić, Admir Ahmethodžić, Mihajlo Šeremet, Samra Graho, Ediba Bektić-Viteškić, Masija Rađo, Aida Pita, Belma Karkelja, Nada Čelik, Berisa Hodžić, Fazila Bahtanović, Arnesa Poturković, Irma Kršo, Zurijeta Hubanić, Branislava Švarc, Rahima Mušanović, Ljiljana Đekić, Zorica Sekulić, Alma Koso i Muhiba Kočić koje zastupa Galiba Hrvačić-Karačić advokat iz Sarajeva, Marija Piknjač, Maida Kamenica, Hasib Hubijar, Ahmet Hubijar, Begija Džano, Hasema Demir, Devlija Palavra, Zlatka Demir, Džemail Bezdrob, Fehima Bezdrob, Edhem Bezdrob, Enver Bezdrob, Senija Helać, Jasmin Helać, Vejsil Helać, Jasmina Helać, Fata Parla, Sabina Hamza, Emina Bećirević i Aida Imamović koje zastupa Galiba Hrvačić-Karačić advokat iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su u periodu 14. marta do 11. aprila 2019. godine, apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda/odluka navedenih u izreci ove odluke.
2. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju apelacija br. AP-1137/19, AP-1280/19, AP-1351/19, AP-1396/19, AP-1397/19, AP- 1415/19, AP-1427/19, AP-1545/19, AP-1609/19, AP-1612/19 i AP-1614/19 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1137/19. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
4. U konkretnim slučajevima, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojima su tražili da se obavežu tužene (Republika Srpska (Vlada RS) ili Federacija Bosne i Hercegovine (Vlada FBiH)) da im isplate određene novčane iznose na ime naknade nematerijalne štete (po osnovu pretrpljenih duševnih bolova, zbog povrede slobode i prava ličnosti, zbog smrti bliskog srodnika, zbog umanjenja životne sposobnosti, fizičkih bolova, pretrpljenog straha, naruženosti, zbog duševnih i fizičkih bolova usljed zarobljavanja i ranjavanja, povrede ugleda, časti, sloboda i prava ličnosti, zbog ranjavanja i boravka u logoru, protivpravnim lišenjem slobode, zatvaranjem), odnosno u nekim slučajevima i na ime naknade materijalne štete. Osporenim odlukama odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata zbog zastarjelosti potraživanja, uz obrazloženje da se na konkretne slučajeve primjenjuju odredbe člana 376. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), koje propisuju opšte rokove zastare za potraživanje naknade štete, a ne odredbe člana 377. ZOO, koje se primjenjuju ukoliko je šteta pričinjena krivičnim djelom.
5. U obrazloženju pojedinih osporenih odluka Vrhovnog suda ili u pojedinim prvostepenim i drugostepenim odlukama je ukazano, između ostalog, da su određene osobe (npr. Novak Đukić, Stanislav Galić, Dragomir Milošević, Mario Matić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Radislav Krstić, Vujadin Popović i drugi, Milorad Trbić i Momir Nikolić itd) pravosnažno osuđene za krivična djela ratnih zločina protiv civilnog stanovništva, krivično djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, krivična djela kršenja zakona i običaja rata i zločina protiv čovječnosti. U vezi s tim ukazano je na odredbe člana 377. ZOO kojima je propisano da kad je šteta prouzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen duži rok zastarjelosti, zahtjev za naknadu štete prema odgovornom licu zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastarjelost krivičnog gonjenja. Međutim, istaknuto je da se citirana zakonska odredba primjenjuje kada jepravosnažnom presudom u krivičnom postupku utvrđeno da je šteta uzrokovana krivičnim djelom i to prema izvršiocu krivičnog djela koji je pravosnažno oglašen krivim za krivično djelo čija je posljedica bila nastanak štete. Dakle, zastarjelost potraživanja naknade štete pričinjene krivičnim djelom odnosi samo na izvršioca krivičnog djela, a ne i na državni organ, državu ili pravno lice koje odgovara za štetu umjesto štetnika koji odgovara po osnovu krivice. Budući da navedeni uvjeti u konkretnim slučajevima nisu ispunjeni u obrazloženjima osporenih odluka je zaključeno da nema mjesta za primjenu člana 377. ZOO-a.
6. U svim se apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih prava (pravo na život, zabrana mučenja, zabrana ropstva i prinudnog rada, pravo na ličnu slobodu i sigurnost, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku, djelotvoran pravni lijek, zabrana diskriminacije itd.), kao da je došlo do povrede Ženevskih konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima i civilima u ratnim uslovima, Konvencije o nezastarjevanju ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, itd., ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, ikazuju nezadovoljstvo osporenim odlukama i stavom redovnih sudova da su predmetna potraživanja zastarjela. Suštinski, apelanti ukazuju na proizvoljnu primjenu materijalnog prava, konkretno odredbe člana 376. ZOO koja prema njihovoj ocjeni nije primjenjiva. Pored toga, u predmetu broj AP-1351/19 apelanti smatraju da je došlo i do povrede prava na suđenje u razumnom roku, te traže naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupaka. Takođe, u predmetu broj AP-1415/19 apelant traži nadoknadu troškova sastava apelacije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud zapaža da kršenje navedenih prava, na koja su se pozvali u predmetnim apelacijama, u suštini, apelanti vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, konkretno odredaba člana 376. ZOO, koje propisuju opšte rokove zastare za potraživanje naknade štete, jer smatraju da je u konkretnim slučajevima trebalo primijeniti odredbe člana 377. ZOO, koja propisuje posebne rokove zastare ukoliko je šteta prouzrokovana krivičnim djelom.
10. U vezi sa spornim pitanjima koja se postavljaju predmetnim apelacijama, Ustavni sud zapaža da je o sličnom činjeničnom i pravnom pitanju u sličnim činjeničnim i pravnim okolnostima sa aspekta primjene materijalnog prava raspravljao u predmetu broj AP 4288/11 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4288/11 od 9. decembra 2014. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci, tačka 29., Ustavni sud je ukazao U vezi sa odredbama člana 377. ZOO na kojima je apelant tokom postupka insistirao, redovni sudovi su ocijenili da nisu primjenjive. Naime, redovni sudovi su u vezi s tim pojasnili da se rok zastarjelosti potraživanja naknade štete, propisan članom 377. ZOO, može primijeniti ako je krivično djelo utvrđeno u krivičnom postupku, a izuzetno i u parničnom postupku, pod određenim okolnostima, koje u konkretnom slučaju nisu nastupile. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud iz datih obrazloženja redovnih sudova ne vidi proizvoljnost u primjeni materijalnog prava, jer dato obrazloženje u cijelosti korespondira sa obrazloženjem datim u citiranoj odluci (op. cit., AP 4264/11) u kojoj Ustavni sud nije ustanovio proizvoljnost redovnih sudova u primjeni materijalnog prava. Ustavni sud posebno naglašava da u citiranoj odluci Ustavni sud nije ustanovio proizvoljnost redovnih sudova u stavu da se odredba člana 377. ZOO može primijeniti samo prema učinitelju krivičnog djela, a ne i prema trećem licu koje, inače, odgovora za štetu umjesto faktičkog učinitelja krivičnog djela, pa se, stoga, na to treće lice mogu primijeniti samo odredbe člana 376. ZOO. Iz navedenog proizlazi da su rokovi iz odredaba člana 377. ZOO primjenjivi samo prema učinitelju krivičnog djela, koji za štetu odgovora po principu subjektivne odgovornosti, a ne i prema trećoj osobi koja za štetu odgovora umjesto stvarnog učinitelja krivičnog djela, po principu pretpostavljene odgovornosti, što je upravo stav identičan onom koji je u tom pravcu iznio Okružni sud u konkretnom slučaju. Slijedom toga, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da osporenim presudama nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada su redovni sudovi odbili apelantov tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog zastarjelosti potraživanja, shodno odredbama člana 376. ZOO, uz jasno obrazloženje zašto u konkretnom slučaju nije bilo moguće primijeniti odredbe člana 377. ZOO.
11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP 4288/11 u cjelosti odnose i na ovu odluku, te da se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu navoda apelanata poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. U odnosu na navode apelanata o dužini trajanja postupaka u predmetu broj AP-1351/19, Ustavni sud zapaža da apelanti, osim što su naveli da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, te zatražili naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka, nisu posebno obrazlagali te navode, dakle, nisu ponudili argumente i dokaze kojima bi potkrijepili te svoje navode, tako da Ustavni sud, u okolnostima konkretnog slučaja, smatra da su navodi apelanata izneseni u tom pravcu očigledno (prima facie) neosnovani. S obzirom na navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U odnosu na zahtjeve apelanta u predmetu broj AP-1415/19 za naknadu troškova sastavljanja apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije, iz čega proizlazi da troškovi sastavljanja apelacije padaju isključivao na teret apelanata.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević