Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5222/18 (Cirko d.o.o. Travnik)

Odluka donesena 22. 05. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Propisano zakonom
  • Upravni spor
  • Porez
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5222/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. svibnja 2019. godine, u predmetu broj AP-5222/18, rješavajući apelacije Cirko d.o.o. Travnik na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Cirko d.o.o. Travnik protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 024758 17 U od 10. srpnja 2018. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 024746 17 U od 5. rujna 2018. godine, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga što su ratione materiae inkopatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Cirko d.o.o. Travnik protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 024758 17 U od 10. srpnja 2018. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 024746 17 U od 5. rujna 2018. godine, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-5222/18

1. Cirko d.o.o. Travnik (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vesna Rujević odvjetnica iz Banjaluke, podnio je 11. rujna 2018 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 024758 17 U od 10. srpnja 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Suda BiH, izmijenjeni su podaci u apelantovoj carinskoj prijavi i obavezan je apelant da na ime manje plaćenih indirektnih poreza plati iznos od 739,13 KM.

3. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da je u tijeku postupka pred upravnim organima utvrđeno da je apelant podnio carinsku prijavu za stavljanje u slobodan promet putničkog motornog vozila pošiljatelja iz Italije, u kojoj je označeno da se radi o robi sa povlasticom EUP, odnosno da je roba podrijetlom iz Europske Unije (u daljnjem tekstu: EU), na osnovu izjave pošiljatelja na računu za predmetno vozilo, te je obračun indirektnih poreza izvršen uz primjenu preferencijalnih mjera. Nadalje je utvrđeno da je carinski organ Bosne i Hercegovine zatražio naknadnu provjeru točnosti podataka iz apelantove carinske prijave, pa je nadležni carinski organ Italije obavijestio tuženu (Upravu za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine) da su izvršili kontrolu spornog računa kod pošiljatelja, te da je talijanski izvoznik izjavio da nije stavio pečat sa izjavom na računu. Sud BiH je nadalje naveo da su carinski organi pravilno zaključili da su se u konkretnom slučaju ispunili uvijeti za izmjenu podataka u carinskoj prijavi i naknadnu naplatu uvoznih davanja na osnovu odredbe članka 75. Zakona o carinskoj politici BiH prema kojoj carinski organi mogu, na svoju inicjativu ili na zahtjev deklaranta, izvršiti izmjenu prijave nakon puštanja robe u promet, kada je robu još uvijek moguće prikazati. Pri tome, Sud BiH je naveo da je odredbom članka 16. Protokola 2. Sporazuma o trgovini i trgovinskim pitanjima između Europske zajednice i Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sporazum) propisano da će proizvodi s podrijetlom iz Zajednice kod uvoza u Bosnu i Hercegovinu imati povlastice iz Sporazuma uz predočenje bilo Potvrde o kretanju robe (EUR.1) ili Izjave zvoznika na računu. Također je naveo da je odredbom članka 33. Protokola 2. Sporazuma između ostalog propisana mogućnost naknadne provjere dokaza o podrijetlu, na način da carinske vlasti zemije uvoznice zahtjevaju od carinskih vlasti zemlje izvoznice da obave provjeru i obavjeste ih o rezultatima te provjere, odnosno da li su dokumenti o podrijetlu robe koja se uvozi autentični, te da li se predmetni proizvodi mogu smatrati proizvodima podrijetlu iz EU. U vezi s tim, Sud BiH je naveo da su apelantovi navodi o pogrešnom i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju neosnovani, s obzirom da je postupak provjere dokaza o podrijetlu izvršen u svemu u skladu sa odredbama čl. 17. i 33. Protokola 2. Sporazuma, te da iz dostavljenog odgovora nadležnog carinskog organa zemlje izvoznice jasno proizlazi da se izjava na računu ne može prihvatiti kao vjerodostojan dokaz o podrijetlu uvezene robe.

2. AP-6428/18

4. Apelant, kojeg zastupa Vesna Rujević odvjetnica iz Banjaluke, podnio je 9. studenog 2018 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda BiH broj S1 3 U 024746 17 U od 5. rujna 2018. godine.

5. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Suda BiH, izmijenjeni su podaci u apelantovoj carinskoj prijavi i obavezan je apelant da na ime manje plaćenih indirektnih poreza plati iznos od 1.060,46 KM.

6. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da je u tijeku postupka pred upravnim organima utvrđeno da je apelant podnio carinsku prijavu za stavljanje u slobodan promet putničkog motornog vozila pošiljatelja iz Italije, u kojoj je označeno da se radi o robi sa povlasticom EUP, odnosno da je roba podrijetlom iz Europske Unije (u daljnjem tekstu: EU), na osnovu izjave pošiljatelja na računu za predmetno vozilo, te je obračun indirektnih poreza izvršen uz primjenu preferencijalnih mjera. Nadalje je utvrđeno da je carinski organ Bosne i Hercegovine zatražio naknadnu provjeru točnosti podataka iz apelantove carinske prijave, pa je nadležni carinski organ Italije obavijestio tuženu (Upravu za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine) da su izvršili kontrolu sporne fakture kod pošiljatelja, te utvrdili da je faktura krivotvorena zbog čega je transakcijska vrijednost robe iskazane po fakturi dovedena u pitanje. S obzirom na navedeno carinski organi su izvršili pretragu u bazama, primjenom odredbe članka 27. stavak 2. Zakona o carinskoj politici BiH, te izmijenili podatke u predmetnoj carinskoj prijavi. Sud BiH je nadalje naveo da su carinski organi pravilno zaključili da su se u konkretnom slučaju ispunili uvijeti za izmjenu podataka u carinskoj prijavi i naknadnu naplatu uvoznih davanja na osnovu odredbe članka

75. Zakona o carinskoj politici BiH prema kojoj carinski organi mogu, na svoju inicjativu ili na zahtjev deklaranta, izvršiti izmjenu prijave nakon puštanja robe u promet, kada je robu još uvijek moguće prikazati. S tim u vezi, Sud BiH je naveo da je odredbom članka 16. Protokola 2. Sporazuma propisano da će proizvodi s podrijetlom iz Zajednice kod uvoza u Bosnu i Hercegovinu imati povlastice iz Sporazuma uz predočenje bilo Potvrde o kretanju robe (EUR.1) ili Izjave zvoznika na računu. Također je naveo da je odredbom članka 33. Protokola 2. Sporazuma između ostalog propisana mogućnost naknadne provjere dokaza o podrijetlu, na način da carinske vlasti zemije uvoznice zahtjevaju od carinskih vlasti zemlje izvoznice da obave provjeru i obavjeste ih o rezultatima te provjere, odnosno da li su dokumenti o podrijetlu robe koja se uvozi autentični, te da li se predmetni proizvodi mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz EU. U vezi s tim, Sud BiH je naveo da su apelantovi navodi o pogrešnom i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju neosnovani, s obzirom da je postupak provjere dokaza o podrijetlu izvršen u svemu u skladu sa odredbama čl. 17. i 33. Protokola 2. Sporazuma, te da je iz dostavljenog odgovora nadležnog carinskog organa zemlje izvoznice jasno proizlazi da se izjava na računu ne može prihvatiti kao dokaz o podrijetlu. Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da se navedene apelacije podnesene od istog apelanta, te se zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-5222/18.

Apelacioni navodi

8. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su upravni organi i Sud BiH pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primjenili materijalno i procesno pravo. Naime, apelant navodi da se na odgovorima zemlje izvoznice nisu mogli zasnovati odluke, odnosno da je apelantu uskraćeno pravo da raspravlja o bitnim dokazima za ocjenu je li račun krivotvoren.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

I.U odnose na navode o povredi prava na pravično suđenje

10. U vezi sa apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Europske komisije za ljudska prava i Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. ožujka 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba, Europska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. svibnja 1983. godine; i Europski sud, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. prosinca 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog, carinskog, odnosno javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. II.U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu u osporenoj odluci odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

13. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju odluka osporenih predmetnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju Suda BiH (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-6525/18 od 10. aprila 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5222/18 (Cirko d.o.o. Travnik) | Sudska praksa | Aktio