Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1415/17 (J. K.)
Odluka donesena 08. 05. 2019.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Član 2. Protokola 4 uz EK i član II/3.m) Ustava BiH (Sloboda kretanja)
- Član 3. EK i član II/3.b) Ustava BiH (Zabrana mučenja)
- Zakonito hapšenje po presudi suda
- Član 5. EK – pravo na slobodu i sigurnost - obim zaštite
- Član 3. EK – zabrana mučenja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja
- Član 2. P broj 4 uz EK – sloboda kretanja
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Krivični postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Kazna
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-1415/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 05. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-1415/17, rješavajući apelaciju Joze Kovačevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Joze Kovačevića podnesena zbog neblagovremenog izvršenja presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 K 010547 16 Kv od 2. februara 2017. godine u odnosu na član II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Joze Kovačevića podnesena zbog neblagovremenog izvršenja presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 K 010547 16 Kv od 2. februara 2017. godine u odnosu na čl. II/3.b), d) i m) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3. i 5.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda te član 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Jozo Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Sela, općina Odžak, kojeg zastupa Sanela Hidanović advokat kancelarije „Hidanović i partneri“ d.o.o. Orašje, podnio je 8. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neblagovremenog izvršenja presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 K 010547 16 Kv od 2. februara 2017. godine.
2. Apelant je prema pravosnažnoj presudi Kantonalnog suda broj 03 0 K 010547 14 K od 23. septembra 2014. godine oglašen krivim zbog krivičnog djela ubistva u pokušaju, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u ekstradicionom pritvoru od 1. oktobra do 30. decembra 2016. godine, a od tog datuma je prebačen na izdržavanje kazne u KPZ Zenica. Apelant je u svojstvu osuđenog lica podnio zahtjev da se preostali neizdržani dio kazne zatvora zamijeni novčanom kaznom.
3. Kantonalni sud je povodom apelantovog prijedloga zakazao sjednicu vijeća i donio presudu broj 03 0 K 010547 16 Kv od 2. februara 2017. godine kojom je preostali dio kazne zatvora zamijenjen novčanom kaznom na način što je neizdržani dio kazne zatvora u trajanju od 214 dana zamijenjen novčanom kaznom i to tako što je svaki dan izrečene kazne zatvora izjednačen sa 100,00 KM pa je apelant obavezan jednokratno platiti iznos od 21.400,00 KM u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude. Izrekom presude su osim toga utvrđene posljedice neplaćanja navedenog iznosa u zakonskom roku. Kantonalni sud je u obrazloženju istakao da je pri donošenju navedene presude imao u vidu da je Tužilaštvo saglasno s apelantovim prijedlogom i da je Zakonom o izmjenama i dopunama KZ FBiH iz 2014. godine odredba člana 43. a) (koja je dodata prethodnim izmjenama Zakona iz 2010. godine) izmijenjena na način što je riječ „može“ zamijenjena sa „će“ tako da u konačnici sadržaj navedene odredbe glasi da će sud na zahtjev osuđenika izrečenu kaznu zatvora zamijeniti novčanom kaznom koja se plaća u jednokratnom iznosu u roku od 30 dana. S obzirom na navedenu zakonsku odredbu, Kantonalni sud je udovoljio apelantovom zahtjevu. Navedena presuda je postala pravosnažna 7. februara 2017. godine i isti dan je faksom, a zatim i redovnim putem dostavljena Općinskom sudu u Orašju, Kantonalnom tužilaštvu Posavskog kantona i apelantu u KPZ Zenica.
4. Općinski sud u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je postupajući po službenoj dužnosti na temelju člana 3. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u FBiH donio rješenje broj 25 0 K 042682 16 Iks od 8. februara 2017. godine kojim je obustavljen postupak izvršenja kazne zatvora protiv apelanta kao osuđenog lica, jer je kazna zatvora zamijenjena novčanom kaznom u potpunosti plaćena. U obrazloženju rješenja Općinski sud je hronološki opisao slijed postupanja povodom pravosnažne presude Kantonalnog suda i upućivanja apelanta na izdržavanje kazne zatvora, a zatim navode iz podneska Kantonalnog suda povodom presude kojom je kazna zatvora zamijenjena novčanom kaznom. U tom pravcu je naveden sadržaj odredbe člana 3. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija FBiH kojom je propisano da se izvršenju krivične sankcije pristupa kad odluka kojom je kazna izrečena postane pravosnažna i ako za izvršenje nema zakonskih smetnji. S obzirom da je pravosnažnom presudom Kantonalnog suda zatvorska kazna zamijenjena novčanom i da zatvorska kazna više ne postoji, obustavljeno je daljnje izvršenje zatvorske kazne prema apelantu.
5. Kantonalni sud je postupajući po službenoj dužnosti donio rješenje broj 03 0 K 010547 16 Kv od 14. aprila 2017. godine kojim je na ime preostalog neizdržanog dijela kazne zatvora u trajanju od 214 dana utvrđeno pravo na povrat viška uplaćenih sredstava apelantu kao osuđenom licu u iznosu od 700,00 KM. U obrazloženju rješenja su ponovljene činjenice koje se tiču prethodne pravosnažne osuđujuće presude protiv apelanta i odluka koje su donesene povodom njegovog zahtjeva za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom, te je ukazano na rješenje Općinskog suda od 8. februara 2017. godine kojim je obustavljen postupak izvršenja kazne zatvora protiv apelanta kao osuđenog lica po pravosnažnoj presudi Kantonalnog suda (pravosnažna 7. februara 2017. godine). Kantonalni sud je potom naveo da se 23. februara 2017. godine apelant obratio zahtjevom za povrat sredstava u iznosu od 800,00 KM, s obzirom da je presuda o zamjeni kazne donesena 2. februara 2017. godine postala pravosnažna 7. februara 2017. godine a naredba za njegovo puštanje na slobodu od strane suda donesena 9. februara 2017. godine. Nakon uvida u spis i potvrdu o obustavi izvršenja kazne zatvora KPZ Zenica, Kantonalni sud je ocijenio da je zahtjev djelomično osnovan i da se od dana donošenja presuda apelant nalazio na izdržavanju kazne još sedam a ne osam dana, budući da 2. februar 2017. godine kao dan donošenja presude nije uračunat u iznos zamijenjene kazne zatvora novčanom kaznom. Iz navedenog je proizašao zaključak da je apelant neosnovano uplatio 700,00 KM po pravosnažnoj presudi i da je taj iznos neophodno vratiti na račun apelantovog punomoćnika.
6. Apelant smatra da su u konkretnom slučaju zbog neblagovremenog izvršenja pravosnažne presude kojom je kazna zatvora zamijenjena novčanom kaznom povrijeđena njegova prava iz čl. II/3. b), d), e) i m) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno čl. 3, 5 i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. U tom kontekstu, apelant suštinski ukazuje da nakon izvršenog plaćanja novčanog iznosa kojim je kazna zatvora zamijenjena novčanom kaznom nije bilo zakonskog osnova za zatvor i ograničavanje slobode kretanja odnosno njegovog boravka u KPZ Zenica u trajanju od dva dana. U tom kontekstu je ukazano da je presuda kojom je preostali dio kazne zatvora zamijenjen novčanim iznosom postala je pravosnažna 7. februara a da je apelant pušten na slobodu 9. februara 2017. godine, iz čega proizilazi da je nakon pravosnažnosti presude u zatvoru neosnovano zadržan još dva dana.
7. Kantonalni sud je u odgovoru predložio da se apelacija odbije cijeneći da nisu povrijeđena apelantova prava na koja se poziva, jer je apelant na izdržavanje kazne stupio 30. decembra 2016. godine a o njegovom zahtjevu za zamjenu izrečene kazne zatvora je odlučeno presudom 2. februara 2017. godine. Navedena presuda kojom je preostali neizdržani dio kazne zatvora zamijenjen novčanom kaznom je, kako je dalje navedeno, postala pravosnažna 7. februara 2017. godine i isti dan je dostavljena Općinskom sudu, Tužilaštvu i apelantu u KPZ Zenica. Općinski sud je 8. februara 2019. godine donio rješenje o obustavi postupka izvršenja kazne zatvora jer je kazna zatvora zamijenjena novčanom kaznom u potpunosti plaćena a rješenjem Kantonalnog suda od 14. aprila 2017. godine, pravosnažno 4. maja 2017. godine, je utvrđeno pravo na povrat viška uplaćenih sredstava apelantu u iznosu od 700,00 KM.
Relevantni propisi
8. U Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 59/14, 96/14, 46/16 i 75/17) relevantna odredba glasi: Član 43a.
Zamjena kazne zatvora (1) Izrečena kazna zatvora u trajanju do jedne godine “će” se, na zahtjev osuđenika, zamijeniti novčanom kaznom koja se plaća u jednokratnom iznosu u roku do 30 dana.
(2) Kazna zatvora zamjenjuje se novčanom kaznom tako što se svaki dan izrečene kazne zatvora izjednačuje sa 100 KM ako se novčana kazna utvrđuje u određenom iznosu.
(3) Ako se novčana kazna ne plati u roku iz stava (1) ovog člana, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora. Ako se novčana kazna plati samo djelimično, izvršit će se kazna zatvora srazmjerno iznosu koji nije plaćen.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
I.Dopustivost ratione materiae
10. Apelant smatra da mu je zbog neblagovremenog izvršenja presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, jer je neosnovano zadržan u zatvoru dva dana nakon pravosnažne presude Kantonalnog suda kojom je neizdržani dio kazne zatvora zamijenjen novčanom kaznom.
11. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom zamjene kazne zatvora novčanom kaznom predstavljao postupak u kojem je «utvrđivana osnovanost krivične optužbe» protiv apelanta, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
12. U konkretnom slučaju, u krivičnom postupku koji je okončan pravosnažnom presudom Kantonalnog suda broj 03 0 K 010547 14 K od 23. septembra 2014. godine kojom je apelant oglašen krivim zbog krivičnog djela ubistva u pokušaju, utvrđena je osnovanost krivične optužbe protiv apelanta te je utvrđena njegova krivičnopravna odgovornost za počinjeno djelo i izrečena mu je krivična sankcija, dok je presudom istog suda broj 03 0 K 010547 16 Kv od 2. februara 2017. godine preostali dio neizdržane kazne zatvora zamijenjen novčanom kaznom.
13. U tom kontekstu, Ustavni sud podsjeća da je u predmetu broj AP 2855/16 razmatrao apelaciju kojom je apelant osporavao odluke u postupku u kom je utvrđivano da li je apelant postupio po nalogu za plaćanje pravosnažno utvrđene novčane kazne, kojom je zamijenjena izrečena kazna zatvora, odnosno da li su se stekli uslovi da se apelantu ponovo zamijeni novčana kazna izrečenom kaznom zatvora, te donio odluku broj AP 2855/16 od 15. septembra 2016. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je u tački 13. naveo: „(...) da se predmetni postupak odlučivanja o ispunjenosti zakonskih uslova za ponovnu zamjenu novčane kazne izrečene po zahtjevu osuđenog apelanta za zamjenu izrečene kazne zatvora novčanom kaznom ne tiče odlučivanja o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, već se tiče isključivo izvršenja pravosnažno izrečene krivične sankcije, odnosno odlučivanja o ispunjenosti zakonskih uslova za ponovnu zamjenu novčane kazne za izrečenu kaznu zatvora. Institut zamjene izrečene kazne zatvora novčanom kaznom predstavlja modalitet izvršenja pravosnažno izrečene krivične sankcije.“ „Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku u kojem se odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uslova za zamjenu pravosnažno osuđenom apelantu izrečene novčane kazne kaznom zatvora kao jednim od modaliteta izvršenja krivične sankcije, nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite.“ (tačka15).
14. Imajući u vidu navedenu praksu, Ustavni sud podsjeća da se u okolnostima konkretnog slučaja ne radi o utvrđivanju krivične odgovornosti i krivične sankcije protiv apelanta već o izvršenju sankcije protiv apelanta koja je utvrđena u prethodnom krivičnom postupku, pa član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv.
15. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u ovom dijelu, moraju odbaciti kao inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h). Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
II.Dopustivost prima facie
17. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Zabrana mučenja ili nehumanog i ponižavajućeg postupka ili kažnjavanja
18. Apelant ukazuje da mu je zbog neblagovremenog izvršenja pravosnažne presude kojom je neizdržani dio kazne zatvora zamijenjen novčanom kaznom povrijeđeno pravo iz člana II/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća da je smisao zaštite koju pruža pravo da neko lice ne bude podvrgnuto mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni jeste da se spriječe, onemoguće i sankcioniraju postupci koji izazivaju mučenje i nehuman ili ponižavajući tretman ili kaznu koju državni organi ili pojedinci u njihovo ime sprovode nad nekim osobama. Pri tom intenzitet i trajanje mora biti takav da u suštini dovodi do povrede navedenih ustavnih prava.
19. U okolnostima konkretnog slučaja apelant nije naveo u čemu se sastoji povreda ovog prava niti je u tom kontekstu dostavio bilo kakav dokaz na okolnost da je povreda navedenog prava moguća, osim što je paušalno istakao da je navedeno pravo povrijeđeno u postupku u kojem mu je neizdržani dio kazne zatvora zamijenjen novčanom kaznom i da je u zatvoru zadržan dva dana duže nego je trebao. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio činjenice i dokaze koji bi mogli opravdati tvrdnju da postoji povreda ovog ustavnog prava, zbog čega nema elemenata koji prima facie ukazuju na kršenje prava da neko lice ne bude podvrgnuto mučenju ili nehumanom i ponižavajućem tretmanu.
20. Na osnovu navedenog, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u vezi sa navodima o kršenju prava zabrane mučenja ili nehumanog i ponižavajućeg postupka ili kazne iz člana II/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, očigledno (prima facie) neosnovana. Pravo na ličnu slobodu i sigurnost u vezi s pravom na slobodu kretanja
21. Apelant također smatra da mu je zbog neblagovremenog izvršenja pravosnažne presude kojom je neizdržani dio kazne zatvora zamijenjen novčanom kaznom povrijeđeno pravo iz čl. II/3.d) i m) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 5. stav 1. Evropske konvencije i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Ove navode temelji na činjenici da je o njegovom zahtjevu da se preostali dio kazne zatvora zamijeni novčanom kaznom pravosnažno odlučeno 7. februara 2017. godine (presudom Kantonalnog suda) a da je na slobodu pušten 9. februara 2017. godine iz čega po apelantovom mišljenju proizilazi da je u zatvoru neosnovano zadržan dva dana duže nego je trebao.
22. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da pitanje tumačenja pravne norme zamjene kazne zatvora novčanom kaznom bila predmet raspravljanja i odlučivanja pred Ustavnim sudom (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2809/12 od 24. maja 2013. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba) i to prije izmjena i dopuna koje su u krivičnom zakonodavstvu uslijedile 2014. godine na način da je otklonjena „nepreciznost“ odredbe o zamjeni kazne zatvora novčanom kaznom prema KZ FBiH iz 2010. godine („će“ umjesto „može“) koju su redovni sudovi na području Bosne i Hercegovine tumačili na dijametralno suprotan način.
23. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud zapaža da je apelant u svojstvu osuđenog lica na izdržavanju kazne zatvora (prema pravosnažnoj presudi) podnio zahtjev Kantonalnom sudu da se neizdržani (preostali) dio kazne zatvora zamijeni novčanom kaznom. Postupajući po tom zahtjevu, Kantonalni sud je imajući u vidu sadržaj odredbe člana 43. a) KZ FBiH udovoljio zahtjevu apelanta i preostali neizdržani dio kazne zatvora zamijenjen je novčanom kaznom, a nadležni Općinski sud je po pravosnažnosti te presude (7. februar 2017. godine), obustavio postupak izvršenja kazne zatvora (8. februar 2017. godine) i apelant je pušten na slobodu 9. februara 2017. godine . Apelant u suštini problematizira zadržavanje u zatvoru u trajanju od dva dana (7. i 8. februar) jer je, kako smatra, pravosnažnom presudom kojom je kazna zatvora zamijenjena novčanom kaznom prestao pravni osnov za ograničenje prava na slobodu.
24. S tim u vezi, Ustavni sud prije svega podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u okviru razmatranja aspkata garancija koje pruža pravo na slobodu i sigurnost naglašavao da ovo pravo spada u jedno od najznačajnijih ljudskih prava ali da ono isto tako može biti ograničeno pod određenim uvjetima. Naime, ključna svrha člana 5. Evropske konvencije je zaštita od proizvoljnog, nezakonitog ili neopravdanog lišenja slobode koje može biti ograničeno u određenim okolnostima (izuzeci ograničenja slobode taksativno navedeni u tač. a. do f. člana 5. stav 1. Evropske konvencije). To praktično znači da je lišenje slobode opravdano ukoliko je zakonito u materijalno-pravnom i procesno pravnom smislu.
25. Dovodeći u vezu apelacione navode kojim je problematizirana blagovremenost izvršenja presude o zamjeni kazne zatvora novčanom kaznom sa činjenicama konkretnog predmeta, proizilazi da je apelant lišen slobode temeljem pravosnažne presude Kantonalnog suda broj 03 0 K 010547 14 K od 23. septembra 2014. godine (pravosnažna 18. februara 2016. godine) zbog krivičnog djela ubistva u pokušaju, za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, dakle zakonito u smislu člana 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije. U postupku izvršenja sankcije zakonitog lišenja slobode, kazne zatvora u trajanju od godine dana, apelantu je kao osuđenom licu omogućeno da izrečenu kaznu izvrši na drugi način odnosno da se ta kazna zamijeni novčanom kaznom. To međutim istovremeno ne predstavlja prestanak pravnog osnova povodom kog je apelant bio zakonito lišen slobode, kako apelant tumači, već predstavlja modalitet izvršenja pravosnažne presude kojom je nakon utvrđivanja krivičnopravne odgovornosti apelantu bila izrečena kazna zatvora (pod određenim uslovima koje je ocijenio Kantonalni sud). U tom kontekstu, Ustavni sud zapaža da je nadležni Kantonalni sud pri odlučivanju o apelantovom zahtjevu i ocjeni ispunjenosti uslova za zamjenu kazne, postupao brzo i efikasno te da je 7. februara 2017. godine kada je presuda kojom je apelantu neizdržani dio kazne zatvora zamijenjen novčanom kaznom faksom i redovnim putem dostavljena nadležnom Općinskom sudu koji je 8. februara 2017. godine obustavio postupak izvršenja kazne zatvora i o tome obavijestio KPZ Zenica nakon čega je apelant 9. februara 2017. godine pušten na slobodu. Osim toga, kako proizilazi iz odgovora Kantonalnog suda, apelantu je utvrđeno pravo na povrat viška uplaćenih sredstava (rješenje pravosnažno 4. maja 2017. godine) koje obuhvata period od donošenja presude o zamjeni kazne 2. februara 2017. godine do puštanja na slobodu 9. februara 2017. godine.
26. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju navodi apelacije kojima je ukazano na neblagovremenost izvršenja presude o zamjeni kazne zatvora novčanom kaznom nema elemenata koji prima facie ukazuju da postoji kršenje ustavnog prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije odnosno prava na slobodu kretanja iz člana II/3. m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju.
27. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio činjenice i dokaze koji bi mogli opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnih prava na koje se poziva, odnosno da ništa ne ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, zbog čega nema elemenata koji prima facie ukazuju da postoje kršenja ustavnih prava iz čl. II/3.d) i m) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 5. Evropske konvencije i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju da bi bilo potrebno meritorno ispitivanje. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta u ovom dijelu očigledno (prima facie) neosnovani.
28. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević