Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6691/18 ("EZ" d.o.o. Busovača)

Odluka donesena 08. 05. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-6691/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-6691/18, rješavajući apelaciju "EZ" d.o.o. Busovača, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "EZ" d.o.o. Busovača protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 51 0 Ps 068172 16 Rev od 27. avgusta 2018.godine, Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Ps 068172 16 Pž od 8.

juna 2016.godine i Presude Općinskog suda u Travniku broj 51 0 Ps 068172 12 Ps od 10. novembra 2015. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "EZ" d.o.o. Busovača (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ragib Hadžić, advokat iz Zenice, podnio je 16. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 Ps 068172 16 Rev od 27. avgusta 2018.godine, Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Ps 068172 16 Pž od 8. juna 2016.godine i Presude Općinskog suda u Travniku broj 51 0 Ps 068172 12 Ps od 10. novembra 2015. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, utvrđeno je da je apelant povrijedio pravo na žig tužitelja (Omnia d.o.o. Široko Brijeg) pod imenom ,,CRIST"L izdato od Instituta za intelektualno vlasništvo BiH na način da je na tržištu u istoj djelatnosti prodavao proizvod pod imenom „Glanz", te je zabranjeno apelantu daljnje vršenje počinjene povrede i budućih sličnih povreda prestankom ili suzdržavanjem od radnji koje to pravo povrjeđuje. Istom presudom je naloženo apelantu da ukloni stanje nastalo povredom prava, da potpuno ukloni predmete povrede iz privrednih tokova maloprodajnih i veleprodajnih objekata i skladišta, da uništi predmete kojima je počinjena povreda prava, da tužitelju naknadi imovinsku štetu u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom, te da objavi presudu o svom trošku.

3. U obrazloženju drugostepene odluke, drugostepeni sud je naveo da je apelant, bez obzira na sadržaj podneska od 25. juna 2013. godine, bio dužan na glavnoj raspravi (nije imao pitanja za vještaka niti primjedbi na nalaz, te ostao kod navedenog podneska) da vještaku za intelektualno vlasništvo i kibernetički kriminal konkretno postavlja pitanja i stavlja eventualne primjedbe (čl. 152. stav 1., 154. i 155. Zakona o parničnom postupku). S tim u vezi, drugostepeni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno prihvatio nalaz navedenog vještaka kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s pravilima struke, te da činjenice važne za presuđenje utvrđuje sud a ne vještak, zbog čega su neprihvatljivi apelantovi navodi koji se odnose na vještačenje po navedenom vještaku.

4. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je u postupku pred nižestepenim sudovima utvrđeno da je tužitelj zaštitio individualni trodimenzionalni žig „CRIST“L za tablete za mašinu za suđe, te da apelant proizvodi i prodaje tablete za mašinu za suđe pod nazivom „Glanz“ a da nije imao zaštićen i priznat znak, te da je to naknado učinio tokom sudskog postupka pod nazivom „Glanz Glanz“. Utvrđeno je da iz nalaza i mišljenja vještaka za intelektualno vlasništvo i kibernetički kriminal proizlazi da navedeni apelantovi proizvodi podržavaju i oponašaju zaštićeni žig tužitelja u dijelu koji se odnosi na vanjski izgled ambalaže proizvoda i boje (oblika ambalaže) koje prevladavaju na istom (a predmet su zaštite) u mjeri da prilikom razlikovanja robe na tržištu mogu dovesti javnost u zabludu te da prosječan kupac ne može uočiti razliku osim ako obrati naročitu pažnju. Također je utvrđeno da je prvostepeni sud, neposrednim uvidom u proizvode koje apelant stavlja u promet te u iste proizvode koje tužitelj stavlja u promet, te slike tih proizvoda, našao da prosječan kupac sasvim sigurno bez obraćanja posebne pažnje ne može primijetiti razliku između etiketa i pakovanja na proizvodima apelanta i tužitelja. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je naveo da su pravilno nižestepeni sudovi usvojili tužbeni zahtjev tužitelja (čl. 80. st. 1. i 2., 81. i 82. Zakona o žigu). Vrhovni sud je naveo da nižestepene presude sadrže jasne razloge o odlučnim činjenicama, pa i o tome u čemu se sastoje sličnosti odnosno razlike između registriranog žiga tužitelja za proizvode koje čine tablete za mašine za suđe i apelntovog žiga za iste proizvode, koje sličnosti su ocijenili prema pravilima ukupnog dojma prosječnog kupca i koje su kao takve dovele do povrede prava žiga tužitelja. Također, Vrhovni sud je prihvatio razloge koje je dao drugostepeni sud kada je odbio apelantove prigovore vezano za dopuštenost zadataka vještaku i nepotpunost nalaza. Vrhovni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud odbio izvođenje dokaza rješenja Instituta za intelektualno vlasništvo od 17. jula 2013. godine s obzirom da je izvođenje ovog dokaza predloženo na glavnoj raspravi od 15. septembra 2015. godine, a apelant nije učinio vjerovatnim da ga bez svoje krivice nije mogao iznijeti odnosno predložiti na pripremnom ročištu. Također, Vrhovni sud je ukazao da apelant slobodnoj ocjeni izvedenih dokaza od strane suda ne može sa uspjehom suprotstaviti svoju ocjenu izvedenih dokaza, a pogotovo što ta ocjena sadrži isključivo prigovore činjenične prirode (član 240. stav 2. Zakona o parničnom postupku) a što apelant čini kada u reviziji iz svoje ocjene izvedenih dokaza izvodi zaključak o prekoračenju tužbenog zahtjeva tužitelja.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da prvostepena presuda zabranjuje apelantu da proizvodi i prodaje proizvode pod imenom „Glanz“ što „predstavlja prekoračenje tužbenog zahtjeva“. Također, apelant navodi da redovni sudovi „nisu rješili dio tužbenog zahtjeva“, a to je „da li prosječan kupac može biti doveden u zabludu samo oblikom pakovanja da kupuje tužiteljev proizvod a u stvari kupuje apelantov proizvod“, te da su zasnovali odluke na nalazu i mišljenju vještaka koji je donosio zaključke „koji su u domenu sudske nadležnosti“. Nadalje, apelant navodi da prvostepeni sud na glavnoj raspravi nije pozvao vještaka da se izjasni na primjedbe apelanta iz podneska kojim je prigovorio nalazu i mišljenju u cjelosti, te da je na glavnoj raspravi odbio primiti apelantov dokaz (rješenja Instituta za intelektualno vlasništvo).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi detaljno i jasno obrazložili svoje odluke, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredaba, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tih sudova. Ovo naročito imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi i reviziji, a koje navode su razmotrili redovni sudovi prilikom donošenja osporenih odluka, te jasno i detaljno objasnili zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apalanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6691/18 ("EZ" d.o.o. Busovača) | Sudska praksa | Aktio