Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1716/19 (D. P., R. P., D. P., D. P., R. K. i D. V.)
Odluka donesena 08. 05. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Građanski postupak
- Zastara
- Pravično suđenje - nepristrasan sud
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Nematerijalna šteta
- Naknada štete
- Materijalna šteta
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1716/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 05. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-1716/19, rješavajući apelaciju Drage Petrovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Drago Petrović, Ružica Petrović, Dušanka Petrović, Dragana Petrović, Ružica Kojić i Draženka Vračar protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 242305 18 Gž od 8. februara 2019.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Drago Petrović, Ružica Petrović, Dušanka Petrović, Dragana Petrović, Ružica Kojić i Draženka Vračar (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Radmila Plavšić advokat iz Banjaluke, podnijeli su 17. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 242305 18 Gž od 8. februara 2019. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže tužena (Republika Srpska) da im na ime naknade nematerijalne i materijalne štete za pretrpljene duševne patnje i bolove zbog smrti sina, supruga, oca, odnosno brata, isplati određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je u postupku pred prvostepenim sudom utvrđeno da je M.P. bio pripadnik Vojske Republike Srpske, da je poginuo u saobraćajnoj nezgodi 1994. godine za vrijeme dok je bio na bolovanju, da su apelanti, kao roditelji, supruga, kćerke i sestra poginulog, trpjeli i trpe duševne bolove zbog njegove smrti kao njegovi najbliži srodnici, te da su snosili troškove vjerskog obreda prilikom sahrane i troškove „crnine“. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da nije sporno da su apelanti pretrpjeli nematerijalnu štetu u vidu duševnih bolova zbog smrti bliskog lica, u smislu odredbe člana 155. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) i da istima, shodno odredbi člana 201. st. 1. i 2. ZOO, pripada pravo na naknadu nematerijalne i materijalne štete. Na osnovu izvedenih dokaza, naveo je Okružni sud, prvostepeni sud je utvrdio da se štetni događaj desio u saobraćajnom udesu, pa s obzirom da apelanti, na kojima je bio teret dokazivanja te činjenice, nisu dokazali da šteta potiče od vozila tužene kao opasne stvari, niti od opasne djelatnosti tužene, ukazao da zaključak prvostepenog suda o objektivnoj odgovornosti tužene nije pravilan. Slijedom navedenog, Okružni sud je zaključio da ne postoji odgovornost tužene u smislu člana 173. i člana 174. ZOO, niti je postojala obaveze tužene da izvodi dokaze da ne postoji osnov za oslobađanje od odgovornosti iz člana 177. ZOO. S obzirom da ne postoji odgovornost tužene za štetu koju su apelanti pretrpjeli, odnosno kako tužena nije u materijalno pravnom odnosu sa apelantima povodom nastanka predmetnog štetnog događaja i štete, Okružni sud je zaključio da je prvostepena presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. U vezi navoda apelanata koji se tiču odluke o prigovoru zastarjelosti i pravilnosti dosuđene visine naknade nematerijalne i materijalne štete, Okružni sud je istakao da isti nisu od uticaja na pravilnost prvostepene presude, iz razloga što apelanti nisu dokazali da postoji odgovornost tužene za naknadu štete koju su pretrpjeli.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da je u predmetnom postupku proizvoljno primjenjeno materijalno i procesno pravo, te da je povrijeđen princip nepristrasnosti suda i obrazložene sudske odluke. Apelanti smatraju da je poginuli u trenutku smrti „na neki način“ vršio vojnu službu, kada je vozio brata na ratište, te da sud nije „na adekvatan način“ cijenio dokaze koji im idu u prilog, niti je u vezi s tim dao obrazloženje.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnom postupku primjenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju svoje odluke dao jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. U vezi sa navodima apelanata da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje pred nepristrasnim sudom, Ustavni sud ističe da se prema utvrđenoj praksi Evropskog i Ustavnog suda postojanje nepristrasnosti u svrhu člana 6. stav 1. Evropske konvencije mora ocjenjivati prema subjektivnom i objektivnom testu. Subjektivna ili lična nepristrasnost se pretpostavlja, odnosno smatra se da je u ličnom smislu sud uvijek nepristrasan u odnosu na stranke, osim ukoliko se to ne ospori uvjerljivim dokazima. S druge strane, Ustavni sud ukazuje na to da se objektivna nepristranost ne pretpostavlja, već se utvrđuje na osnovu objektivnih činjenica koje se nalaze u samom predmetu, tj. utvrđuje se da li u spisu postoje objektivni dokazi na osnovu kojih se može razumno sumnjati da sud nije bio nepristrasan. U konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi da navodi apelanta sami po sebi, bez dodatnih argumenata i dokaza, dovode u pitanje princip nepristrasnosti suda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević