Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5428/17 (M. I.)
Odluka donesena 08. 05. 2019.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 72
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-5428/17
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 05. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. maja 2019. godine, u predmetu broj AP 5428/17, rješavajući apelaciju Majde Izić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Majde Izić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 I 043450 19 Gž.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 32 0 I 043450 19 Gž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
a)Uvod
1. Majda Izić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle podnijela je 20. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 32 0 I 046098 08 I (spojeni predmeti br. 32 0 I 046098 08 I i 32 0 I 043450 08 I).
b)Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda zatraženo je u periodu od 9. januara 2018. godine do 28. marta 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud i Općinski sud dostavili su odgovore na apelaciju u periodu od 12. januara 2018. godine do 2. aprila 2019. godine.
4. Ustavni sud je 16. aprila 2019. godine zatražio informaciju o stanju predmeta od Općinskog suda telefonskim putem.
c)Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. S.C. je 18. novembra 2008. godine podnijela prijedlog za izvršenje protiv apelantice na osnovu izvršne isprave - presude Općinskog suda broj P-813/03 od 24. juna 2005. godine (preinačene Presudom Kantonalnog suda broj Gž-1283/05 od 28. novembra 2007. godine) radi naplate glavnog duga u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima izvršnog postupka, prodajom nekretnine u apelanticinom vlasništvu (u daljnjem tekstu: postupak u kojem je apelantica izvršenik).
7. Apelantica je 19. decembra 2008. godine podnijela prijedlog za izvršenje protiv S. C. na osnovu iste izvršne isprave radi naplate glavnog duga u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima izvršnog postupka, pljenidbom 1/3 plaće S. C. (u daljnjem tekstu: postupak u kojem je apelantica tražilac izvršenja).
8. U postupku u kojem je apelantica izvršenik Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 032- 0-I-08-009854 od 1. decembra 2008. godine odredio predloženo izvršenje. Navedeno rješenje dostavljeno je S.C., apelantici i Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda nakon čega je rješenjem od 15. decembra 2008. godine dozvoljena uknjižba predmetnog rješenja u korist S.C. Protiv navedenog rješenja o izvršenju apelantica je blagovremeno izjavila prigovor.
9. U postupku u kojem je apelantica tražilac izvršenja Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 032-0-I-08-010430 od 23. decembra 2008. godine odredio predloženo izvršenje. Protiv navedenog rješenja S.C. je 29. aprila 2009. godine izjavila prigovor.
10. Apelantica je podneskom od 8. juna 2010. godine predložila spajanje navedenih izvršnih predmeta i vođenje jedinstvenog postupka, te je Općinski sud, radi odlučivanja o apelanticinom prijedlogu, zakazao ročište za 18. oktobar 2012. godine. Navedeno ročište je odgođeno jer je opunomoćenik S.C. podneskom obavijestio sud da otkazuje punomoć za zastupanje sa prijedlogom da se pismena dostavljaju lično S.C., te je novo ročište zakazano za 15. novembar 2012. godine, koje je također odgođeno, jer suprug S.C. (Z.C.) nije podnio potpisanu punomoć za zastupanje.
11. Zaključkom Općinskog suda od 19. decembra 2012. godine S.C. je pozvana da se izjasni na apelanticin prijedlog za spajanje postupka, a na koji se S.C. nije izjasnila.
12. Rješenjem Općinskog suda od 24. aprila 2014. godine odbijen je apelanticin prijedlog za spajanje predmetnih izvršnih postupaka (iz obrazloženja ovog rješenja slijedi da S.C. nije dala saglasnost za spajanje predmetnih izvršnih postupaka).
13. U postupku u kojem je apelantica izvršenik Općinski sud je 24. aprila 2014. godine donio rješenje kojim je odbio kao neosnovan apelanticin prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju. Protiv navedenog rješenja apelantica je izjavila žalbu, koja je Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 I 046098 14 Gži od 13. oktobra 2014. godine usvojena, prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak.
14. Odlučujući o apelanticinom prijedlogu Općinski sud je rješenjem od 11. septembra 2015. godine izvršio spajanje navedenih izvršnih postupaka radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke, te je odlučeno da se postupak vodi pod brojem 32 0 I 046098 08 I. Protiv tog rješenja S. C. je izjavila žalbu 2. oktobra 2015. godine, koja je rješenjem Općinskog suda od 29. oktobra 2015. godine odbačena kao nedozvoljena.
15. Na ročištu održanom 1. oktobra 2015. godine, a u odsustvu S.C., Općinski sud je donio rješenje kojim se u predmetnoj pravnoj stvari određuje vještačenje vještaka ekonomsko-finansijske struke radi utvrđivanja ukupnog duga S.C. i apelantice.
16. Vještak ekonomsko-finansijske struke dostavio je nalaz i mišljenje 4. maja 2016. godine.
17. Na ročištu održanom 9. juna 2016. godine, u odsustvu uredno obaviještene S.C., apelantica nije imala primjedaba na nalaz i mišljenje vještaka.
18. Općinski sud je rješenjem od 18. augusta 2016. godine odbio kao neosnovan prigovor S.C. izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 23. decembra 2008. godine, utvrđena je visina potraživanja S.C. i apelantice na ime glavnog duga, zakonskih zateznih kamata i troškova izvršnog postupka, utvrđeno je prebijanje - kompenzacija potraživanja apelantice i S.C. Osim toga, rješenje o izvršenju od 1. decembra 2008. godine obustavljeno je u cijelosti i ukinute su sve provedene izvršne radnje, dok je rješenje o izvršenju od 23. decembra 2008. godine djelimično ostalo na snazi, te je S.C. obavezana na plaćanje troškova izvršnog postupka.
19. Općinski sud je 18. augusta 2016. godine dopisom naložio poslodavcu S.C. (Javna ustanova Dom zdravlja Živinice) da po rješenju o izvršenju od 18. augusta 2016. godine provede izvršenje na 1/3 plaće S.C.
20. Protiv rješenja od 18. augusta 2016. godine S.C. je izjavila žalbu, koja je usvojena Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 I 046098 16 Gži 2 od 13. aprila 2017. godine, predmetno rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
21. Općinski sud je zakazao ročište za 7. juli 2017. godine na koje S.C. i vještak nisu pristupili, te je novo ročište zakazano za 7. septembar 2017. godine, a koje je, također, odgođeno zbog toga što je opunomoćenik S.C. otkazao punomoć za zastupanje, a S.C. zatražila odgodu zbog mogućnosti postizanja dogovora sa apelanticom, te je novo ročište zakazano za 25. oktobar 2017. godine.
22. Ročište od 25. oktobra 2017. godine je odgođeno na saglasan prijedlog stranaka, jer su trajali pregovori o mirnom rješavanju spora, te je novo ročište zakazano za 30. novembar 2017. godine.
23. Dopisom od 23. novembra 2017. godine Općinski sud je obavijestio poslodavca S.C. da je potrebno izvršiti pljenidbu na računu S.C. po rješenju o izvršenju od 23. decembra 2008. godine.
24. Na ročištu održanom 30. novembra 2017. godine opunomoćenik S.C. izjavio je da predlaže da se u konkretnom predmetu postigne sudska nagodba o čemu se apelanticin opunomoćenik nije mogao izjasniti, te je ročište odgođeno i novo zakazano za 14. decembar 2017. godine. Na navedenom ročištu Općinski sud je obaviješten o tome da apelantica nije prihvatila sudsku nagodbu, te je ročište odgođeno i novo zakazano za 2. februar 2018. godine, a potom za 9. mart i 17. april 2018. godine. Na ročištima od 14. decembra 2017. godine, 9. marta i 17. aprila 2018. godine S.C. je predložila da sud izvrši razdvajanje izvršnih postupaka.
25. Nakon što je obaviješten od poslodavca S.C. da je dio plaće S.C. zaplijenjen u korist Raiffeisen Bank d.d., Općinski sud je 4. januara 2018. godine obavijestio poslodavca da su obavezni postupiti po nalogu od 23. novembra 2017. godine i izvršiti pljenidbu po rješenju o izvršenju od 23. decembra 2008. godine, jer su pljenidba i prijenos na 1/3 plaće naloženi dopisom od 19. marta 2009. godine, zbog čega imaju prioritet u odnosu na svako kasnije opterećenje na plaći S.C.
26. Apelantica je više puta urgirala postupanje Općinskog suda.
27. Općinski sud je rješenjem od 27. aprila 2018. godine odbio kao neosnovan prigovor S.C. izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 23. decembra 2008. godine. Utvrđeni su iznosi potraživanja S.C. i apelantice na ime glavnog duga, zakonskih zateznih kamata i troškova izvršnog postupka. Osim toga, u cijelosti je obustavljeno rješenje o izvršenju od 1. decembra 2008. godine i ukinute su sve provedene izvršne radnje, dok je rješenje o izvršenju od 23. decembra 2008. godine djelomično ostalo na snazi. Također, utvrđeno je prebijanje – kompenzacija potraživanja apelantice i S.C., te je apelantica obavezana na plaćanje troškova postupka.
28. Protiv navedenog rješenja S.C. je izjavila žalbu, koja je Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 I 046098 18 Gži od 13. decembra 2018. godine usvojena, prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
29. Odlučujući o prijedlogu S.C., Općinski sud je donio rješenje od 4. februara 2019. godine kojim je izvršeno razdvajanje predmetnih izvršnih postupaka koji se vode pod brojem 32 0 I 046098 08 I i 32 0 I 043450 08 I i određeno je odvojeno raspravljanje i donošenje odvojenih odluka. U obrazloženju ovog rješenja je navedeno da se vrši razdvajanje postupka budući da S.C. nije dala saglasnost za spajanje postupaka u smislu odredbe člana 83. stav 1. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, koji se na osnovu člana 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine na odgovarajući način primjenjuje u izvršnom postupku.
30. U predmetu u kojem je apelantica tražilac izvršenja Općinski sud je 4. februara 2019. godine donio rješenje kojim je odbio kao neosnovan prigovor S.C. i rješenje o izvršenju od 23. decembra 2008. godine u cijelosti je održano na snazi.
31. Dopisom od 4. februara 2019. godine naloženo je poslodavcu S.C. da provede izvršenje na plaći S.C. po rješenju o izvršenju od 23. decembra 2008. godine.
32. Protiv rješenja Općinskog suda od 4. februara 2019. godine S.C. je izjavila žalbu, te je predmet broj 32 0 I 043450 08 I dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu 19. marta 2019. godine (gdje se vodi kao predmet broj 32 0 I 043450 19 Gž).
d)Apelacija a)Navodi iz apelacije
33. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da, unatoč mnogobrojnim urgencijama, predmetni izvršni postupak nije okončan, te da se vodi više od devet godina. Osim toga, apelantica ističe da, prema stavu VSTV, „u slučajevima kada se nakon završenog parničnog predmeta otvara izvršni postupak, kao stvarni početak izvršnog predmeta se uzima datum kada je podnesen prvi inicijalni dokument, odnosno tužba, a ne kada je podnesen prijedlog za izvršenje“. S tim u vezi, apelantica smatra da, „uzimajući u obzir stav VSTV, navedeni premet traje duže od 21 godinu“.
b)Odgovori na apelaciju
34. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnih izvršnih postupaka koja je detaljno navedena u činjeničnom dijelu ove odluke.
35. Kantonalni sud je ukratko naveo hronologiju predmetnih izvršnih postupaka koja je detaljno navedena u činjeničnom dijelu ove odluke, te istakao da ne stoje apelanticini navodi o povredama prava zagarantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Osim toga, Kantonalni sud je istakao da na građanskom referatu ima veliki broj neriješenih starih predmeta, koji se rješavaju kvartalno po prioritetu, te da će predmet broj 32 0 I 043450 19 Gž biti riješen u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta u II kvartalu 2019. godine, a najkasnije do 30. juna 2019. godine.
c)Relevantni propisi
36. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11- Odluka USBiH, 35/12, 35/12- Rješenje USBiH, 46/16 i 55/18-Rješenje USBiH), čije relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 21.
Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
[...] Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
37. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, čije relevantne odredbe glase:
Član 83.
(1) Ako pred istim sudom teče više parnica između istih osoba ili u kojima je ista osoba protivnik raznih tužilaca ili raznih tuženih, sud može, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti, rješenjem spojiti sve te parnice radi zajedničkog raspravljanja, ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Za sve spojene parnice sud će donijeti zajedničku presudu.
[...] d)Dopustivost
38. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
39. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
40. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao da u Bosni i Hercegovini, konkretno u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. sa daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da su apelacije koje su podnesene u odnosu na izvršne postupke koji nisu djelotvorno okončani dopustive po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
41. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
42. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
e)Meritum
43. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Relevantni principi
44. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
45. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojima niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
46. Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela prijedlog za izvršenje 19. decembra 2008. godine, te da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli (predmet broj 32 0 I 043450 19 Gž). Dakle, Ustavni sud zapaža da relevantan period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste 10 godina i nešto manje od pet mjeseci. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
47. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su apelantica i S.C. jedna protiv druge podnijele prijedloge za izvršenje na osnovu iste izvršne isprave, te da je u toku izvršnog postupka došlo do spajanja, a potom i razdvajanja predmetnih izvršnih postupaka, kao i da je rađeno vještačenje vještaka ekonomsko-finansijske struke, pa Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem postupku. S obzirom na to da se u predmetnom postupku radi o potraživanju na ime duga u većem novčanom iznosu (32.480,00 sa zakonskim zateznim kamatama na glavni dug i troškovima izvršnog postupka), Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od posebnog značaja za apelanticu.
48. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da je apelantica svojim ponašanjem doprinijela dužini trajanja predmetnih postupaka.
49. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud odlučio o prijedlogu za izvršenje S.C. u roku od 13 dana, a o apelanticinom prijedlogu za izvršenje u roku od četiri dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je po apelanticinom prijedlogu za spajanje predmetnih izvršnih postupaka Općinski sud donio odluku nakon tri godine i nešto više od 10 mjeseci, odnosno da je od podnošenja apelanticinog prijedloga tek nakon dvije godine i nešto više od četiri mjeseca zakazao prvo ročište radi odlučivanja o navedenom prijedlogu, a po pozivanju S.C. da se izjasni o navedenom prijedlogu odluku je donio tek nakon jedne godine i nešto više od četiri mjeseca. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je prvobitno odbio apelanticin prijedlog za spajanje predmetnih izvršnih postupaka, na apelanticin prijedlog donio rješenje o spajanju predmetnih izvršnih postupaka. Također, Ustavni sud primjećuje da je, nakon izjavljivanja prigovora, Općinski sud preduzeo više radnji u predmetima (zakazivao ročišta, odredio vještačenje, nalagao poslodavcu da provede izvršenje na 1/3 plaće S.C.), te da je konačno odlučio o apelanticinom prigovoru i prigovoru S.C. u roku od nešto više od pet godina, odnosno nešto više od sedam godina. Ustavni sud dalje zapaža da je, u konačnici, Općinski sud donio odluku kojom je izvršio razdvajanje predmetnih izvršnih postupaka, zatim, da je, u predmetu u kojem je apelantica tražilac izvršenja donio rješenje po prigovoru S.C., a nakon čega je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi 19. marta 2019. godine.
50. Dakle, iz navedenog slijedi da Općinski sud nije djelotvorno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje radi okončanja predmetnog postupka, zbog čega Ustavni sud smatra da je apelantici povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
51. Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
52. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda pred kojim se postupak trenutno vodi, Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu s obzirom na to da predmetni postupak traje ukupno 10 godina i nešto manje od pet mjeseci. Naime, budući da je u predmetnom postupku utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). b)Zaključak
53. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nepoštivanja standarda okončanja izvršnog postupka u razumnom roku pred Općinskim sudom s obzirom na to da je dužini trajanja predmetnog postupka doprinijelo neefikasno postupanje tog suda, koji nije djelotvorno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje radi okončanja predmetnog postupka, kako bi razumno pomogao da apelanticino potraživanje utvrđeno pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom bude namireno.
54. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
55. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević