Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1158/18 (G. Š.)
Odluka donesena 08. 05. 2019.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1158/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 05. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-1158/18, rješavajući apelaciju Gorana Šešića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Šešića podnesena „zbog nedonošenja meritorne odluke o pravnoj sudbini privremeno oduzetog putničkog automobila“ po Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske – Centar javne bezbjednosti Banjaluka broj 08-02/4- 7/14 od 23. januara 2014. godine, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Goran Šešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Dane Končar, advokat iz Banjaluke, podnio je 23. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) „zbog nedonošenja meritorne odluke o pravnoj sudbini privremeno oduzetog putničkog automobila“ po Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske – Centar javne bezbjednosti Banjaluka (u daljnjem tekstu: MUP RS – CJB Banjaluka) broj 08-02/4-7/14 od 23. januara 2014. godine
2. Apelant je prije podnošenja predmetne apelacije, 7. decembra 2016. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 K 184250 16 Kž od 30. avgusta 2016. godine. Ustavni sud je na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP-2358/16 u okviru koje je apelaciju broj AP-4650/16 od 7. decembra 2016. godine podnesenu protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 K 184250 16 Kž od 30. avgusta 2016. godine odbacio kao nedopuštenu, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
3. Odlučujući po zahtjevu „Euroherc“ d.d. Podružnica Livno, Osnovni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio Rješenje broj 71 0 K 184250 14 Kpp 3 23. oktobra 2015. godine kojim je odredio da se Osiguranju „Euroherc“ d.d. Podružnica Livno vraća putničko motorno vozilo (pobliže opisano u izreci navedenog rješenja), a koje je oduzeto od apelanta na osnovu Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta MUP RS – CJB Banjaluka od 23. januara 2014. godine i koje je deponovano u depozitu CJB Banjaluka na osnovu potvrde o predaji privremeno oduzetih predmeta CJB Banjaluka od 24. januara 2014. godine i naredbe o deponovanju i čuvanju Osnovnog suda od 24. januara 2014. godine.
4. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 K 184250 15 Kv 2 od 23. maja 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja istog suda od 23. oktobra 2015. godine, te je apelantu dozvoljeno da izvrši skidanje „Zeder“ brave sa predmetnog vozila uz pomoć stručnog lica, a pod nadzorom policijskih službenika CJB Banjaluka.
5. Protiv navedenog rješenja apelant i njegov branilac izjavili su žalbe koje su odbačene kao nedozvoljene rješenjem Okružnog suda od 30. avgusta 2016. godine.
6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, ali te navode nije posebno obrazlagao. Apelant, između ostaloga, navodi da nije donesena meritorna odluka nadležnog suda o oduzimanju predmeta u krivičnom, a ni u parničnom postupku, nakon što je Okružno tužilaštvo u Banjaluci naredbom od 15. oktobra 2014. godine obustavilo istragu protiv apelanta, kao osumnjičenog. Takođe, apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;
8. Ustavni sud zapaža da je u ranije podnesenoj apelaciji apelant naveo da osporava Rješenje Okružnog suda broj 71 0 K 184250 16 Kž od 30. avgusta 2016. godine, Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 K 184250 15 Kv 2 od 23. maja 2016. godine i Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 K 184250 14 Kpp 3 od 23. oktobra 2015. godine, dok u predmetnoj apelaciji nije naveo koje odluke osporava, već je istakao da nije donesena „meritorna odluka o pravnoj sudbini privremeno oduzetog putničnog automobila“. Međutim, Ustavni sud nalazi da se predmetna apelacija zasniva na istim činjenicama i tvrdnjama kao i ranije podnesena apelacija. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant u predmetnoj apelaciji pokreće ista pitanja koja su bila predmet njegove ranije podnesene apelacije, o kojoj je Ustavni sud već donio odluku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević