Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7710/18 ("LD" d.o.o. Bijeljina)

Odluka donesena 22. 05. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Isplata duga
  • Kamata
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-7710/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-7710/18, rješavajući apelaciju "LD" d.o.o. Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "LD" d.o.o. Bijeljina protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 084923 18 Rev od 7. novembra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "LD" d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Predrag Ješurić advokat iz Bijeljine, podnio je 26. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 P 084923 18 Rev od 7. novembra 2018. godine.

2. Osporenom odlukom Vrhovnog suda odbijena je apelantova revizija izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 084923 18 Gž od 28. avgusta 2018. godine kojom su usvojene žalbe apelanta i tuženih/protivtužitelja (P.V. i G.V.) te je prvostepena presuda u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu apelanta i troškovima postupka ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, dok je potvrđena prvostepena presuda u dijelu kojim je odlučeno o protivtužbenom zahtjevu tuženih/protivtužitelja. Navedenom prvostepenom presudom obavezani su tuženi/protivtužitelji da apelantu solidarno isplate određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, dok je apelant odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva. Također, obavezan je apelant da tuženim/protivtužiteljima isplati određeni novčani iznos po osnovu zatezne kamate na isplaćenu glavnicu, te odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je nesporno da su parnične stranke, apelant (prodavac) i tuženi (kupci) bile u ugovornom odnosu povodom ugovora o kupoprodaji stana u Ugljeviku (9. decembra 2008. godine zaključili predugovor o kupovini stana, a 3. juna 2015. godine kod notara zaključili kupoprodajni ugovor o kupovini istog stana po cijeni od 69.721,00 KM). Dalje je Vrhovni sud naveo da je nesporno da je ugovor o kupoprodaji izvršen u pretežnom dijelu kako od strane apelanta (tuženi 9. decembra 2008. godine ušli u posjed stana i u njemu su stanovali do 10. marta 2017. godine, kada su stan predali apelantu) tako i od tuženih (do zaključenja ugovora platili 60.000,00 KM, a preostali iznos se obavezali platiti do uknjižbe predmetnog stana u zemljišnu knjigu). Također, Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio da je članom 6. kupoprodajnog ugovora predviđeno neposredno prinudno izvršenje iz cjelokupne imovine apelanta u pogledu vraćanja uplaćene kupoprodajne cijene i troškova zaključenja kupoprodajnog ugovora u slučaju da apelant ne otkloni razloge (hipoteka i pravo preće kupovine u korist Općine Ugljevik) koji onemogućavaju tužene da se uknjiže kao vlasnici i posjednici. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da nije ostvarena svrha ugovora s obzirom da se tuženi nisu uknjižili kao vlasnici i posjednici stana zbog postojanja hipoteke koja opterećuje stan. Vrhovni sud je naveo da je nesporno da je ugovor raskinut i da je svaka strana vratila primljeno (tuženi predali stan, a apelant vratio tuženim isplaćeni iznos cijene od 60.000,00 KM). S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da su pravilno nižestepeni sudovi našli da tuženima pripada pravo na zateznu kamatu počev od dana isplate shodno odredbama člana 132. stav 5. Zakona o obligacionim odnosima, te naglasio da je neosnovan apelantov navod da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno i da je pravo na zateznu kamatu i rokove njenog računanja trebalo cijeniti po odredbi člana 214. Zakona o obligacionim odnosima. Vrhovni sud je ukazao da u konkretnom slučaju nije otpao pravni osnov (zbog ništavosti ugovora), već je došlo do raskida ugovora u skladu s odredbom člana 124. u vezi sa članom 127. Zakona o obligacionim odnosima, prije svega saglasnom voljom parničnih stranaka. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, detaljno i jasno obrazložio svoju odluku, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apalanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7710/18 ("LD" d.o.o. Bijeljina) | Sudska praksa | Aktio