Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1629/17 (Ć. A.)

Odluka donesena 08. 05. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Nekretnina
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1629/17

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1629/17, rješavajući apelacije Ćazima Aljića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 8. maja 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Ćazima Aljića podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Kiseljaku u predmetu broj 49 0 I 022021 12 I.

Odbija se kao neosnovana apelacija Ćazima Aljića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 49 0 I 022021 17 Gž 2 od 29. augusta 2017. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ćazim Aljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, podnio je 28. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Kiseljaku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 49 0 I 022021 12 I. Apelacija je zavedena pod brojem AP 1692/17.

2. Apelant, kojeg zastupa Zlatan Bektić, advokat iz Živinica, podnio je 24. novembra 2017. godine još jednu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 49 0 I 022021 17 Gž 2 od 29. augusta 2017. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 4932/17.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da se apelacije registrirane pod br. AP 1629/17 i AP 4932/17 odnose na isti predmet koji se vodi pred redovnim sudovima, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1629/17.

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Ž. D. (u daljnjem tekstu: tuženi ili izvršenik) zatraženo je u periodu od 22. maja 2017. do 10. aprila 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.

5. Kantonalni sud, Općinski sud i izvršenik su odgovor na apelaciju dostavili u periodu od 26. maja 2017. do 15. aprila 2019. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

7. Apelant je 2005. godine podnio tužbu protiv tuženog zbog duga. Presudom Općinskog suda broj 49 0 P 000828 05 P od 30. decembra 2011. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 49 0 P 000828 12 Gž od 12. oktobra 2012. godine, obavezan je tuženi da apelantu isplati iznos od 3.400,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da naknadi apelantu troškove postupka u iznosu od 337,70 KM.

Izvršni postupak

8. Apelant je 7. decembra 2012. godine, na osnovu pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda od 30. decembra 2011. godine, podnio protiv tuženog – izvršenika prijedlog za izvršenje u kojem je tražio da sud odredi predmetno izvršenje na način da se izvrši popis, procjena i prodaja pokretnih stvari izvršenika radi namirenja glavnog duga i sporednih potraživanja apelanta.

9. Rješenjem Općinskog suda broj 49 0 I 022021 12 I od 12. decembra 2012. godine određeno je predloženo izvršenje.

10. Rješenjem Općinskog suda od 18. februara 2013. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 24. maja 2013. godine, odbijen je kao neosnovan prigovor izvršenika i rješenje o izvršenju je u cijelosti održano na snazi.

11. U nastavku postupka Općinski sud je posredstvom sudskog izvršioca (23. septembra 2013. godine, odnosno 30. januara 2014. godine) izvršio zapljenu, popis i procjenu pokretnih stvari izvršenika, nakon čega je održao dva ročišta za prodaju pokretnih stvari (12. marta i 22. aprila 2014. godine) koja su bila neuspješna. Nakon toga, Općinski sud je postupio po apelantovom zahtjevu za utvrđivanje imovine izvršenika (izjava izvršenika data 5. augusta 2014. godine u prostorijama suda), te je nakon apelantovog prijedloga od 28. augusta 2014. godine odredio ponovnu zapljenu i procjenu pokretnih stvari izvršenika (16. oktobra 2014. godine), nakon čega je konstatirano da na adresi nema pokretnih stvari koje su bile predmet popisa, pljenidbe i prodaje i zatražio od apelanta da se očituje o daljnjem postupanju.

12. Nakon apelantovog podneska od 4. novembra 2014. godine (kojim je odredio sredstvo izvršenja na nepokretnim stvarima izvršenika), Općinski sud otvara novu fazu postupka i rješenjem od 26. novembra 2014. godine mijenja rješenje o izvršenju i određuje izvršenje na nekretninama izvršenika, dok je rješenjem od 12. juna 2015. godine odbio kao neosnovan prigovor izvršenika. Nakon provedenog vještačenja predmetne nekretnine sud je odredio ročište za prodaju nekretnine za 5. maj 2016. godine, međutim izvršenik je u međuvremenu uplatio glavni dug (3.400,00 KM) na račun apelantovog punomoćnika (6. aprila 2016. godine), o čemu je obaviješten apelant, nakon čega je sud na apelantov prijedlog, rješenjem od 4. maja 2016. godine, odložio predmetno izvršenje do 16. maja 2016. godine. Rješenjem Općinskog suda od 24. maja 2016. godine odbijen je prigovor izvršenika izjavljen na rješenje o odgodi.

13. U nastavku postupka Općinski sud je preduzeo niz procesnih radnji u predmetnom izvršnom postupku (tražio od apelanta specifikaciju potraživanja, zakazivao i održavao ročišta za prodaju predmetne nekretnine, tražio od Porezne uprave saglasnost za predloženu cijenu na trećem ročištu), nakon čega je 24. marta 2017. godine donio zaključak kojim je pozvao apelanta da predloži druga sredstva ili predmete izvršenja jer se izvršenje ne može provesti na nekretninama izvršenika. Sud je istog dana (24. marta 2017. godine) donio i rješenje kojim je obustavio izvršenje na predmetnim nekretninama izvršenika zbog neuspješne prodaje na trećem ročištu. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo odredbu člana 89. stav 5. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) i generalni stav Porezne uprave FBiH (da se na trećem ročištu nekretnina koja je predmet izvršenja ne može prodati za iznos manji od 1/3 vrijednosti koju je utvrdio sudski vještak), te je u skladu s odredbom člana 95. stav 1. ZIP-a obustavio predmetni postupak zbog neuspješne prodaje na trećem ročištu.

14. Rješenjem Općinskog suda broj 49 0 I 022021 16 I 3 od 8. maja 2017. godine usvojen je apelantov prigovor i stavljeno je van snage rješenje o obustavljanju postupka od 24. marta 2017. godine i postupak je vraćen u fazu zakazivanja trećeg ročišta za prodaju nekretnina. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je osporeno rješenje (o obustavljanju postupka) doneseno na osnovu odredbi ZIP-a za koje je Ustavni sud u svojoj odluci konstatirao da su neustavne (član 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a, odnosno član 89. stav 5. ZIP-a), pa je smatrao da je potrebno usvojiti prigovor tako što će postupak vratiti u fazu prije donošenja osporenog rješenja i zakazanog ročišta koje je provedeno po neustavnim odredbama ZIP-a.

15. Rješenjem Kantonalnog suda broj 49 0 I 022021 17 Gž 2 od 29. augusta 2017. godine djelimično je uvažena žalba izvršenika i ukinuto je rješenje Općinskog suda od 8. maja 2017. godine u dijelu kojim je odlučeno da se postupak vraća u fazu zakazivanja trećeg ročišta za prodaju nekretnina, dok je u preostalom dijelu odbijena žalba izvršenika i potvrđeno prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je ponovio hronološki tok predmetnog izvršnog postupka istaknuvši da je Općinski sud, nakon dostavljanja odgovora Porezne uprave u vezi s dopisom suda kojim je tražena saglasnost za predloženu cijenu na trećem ročištu (da se nekretnina koja je predmet izvršenja može prodati za iznos koji ne može biti manji od 1/3 vrijednosti koju je utvrdio sudski vještak), donio zaključak od 24. marta 2017. godine kojim je pozvao apelanta da u roku od 15 dana predloži druga sredstva ili predmete izvršenja jer se izvršenje ne može provesti na predloženom sredstvu, uz upozorenje da će se postupak obustaviti ako apelant ne postupi u datom roku po zaključku. Također, suprotno navedenom zaključku, Općinski sud je istog dana (24. marta 2017. godine) donio rješenje kojim je obustavio predmetni izvršni postupak zbog neuspješne prodaje na trećem ročištu. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud donio pravilnu odluku kada je usvojio apelantov prigovor i rješenje o obustavljanju izvršenja stavio van snage. Ovo iz razloga što iz odredbe člana 63. st. 3. i 4. ZIP-a proizlazi da će se izvršenje obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti, te da će prije donošenja rješenja o obustavljanju izvršenja sud pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ZIP-a u roku od 15 dana. Dakle, rješenje o obustavljanju sud donosi ako prijedlog ne bude podnesen u roku ili ako je prijedlog neosnovan. Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud, suprotno navedenim odredbama ZIP-a, istog dana (24. marta 2017. godine) donio zaključak kojim je pozvao apelanta da u roku od 15 dana predloži druga sredstva ili predmete izvršenja, odnosno donosi rješenje o obustavljanju izvršenja, dostavlja navedeni zaključak i rješenje apelantu i na taj način ga onemogućava da u roku od 15 dana od dana dostavljanja zaključka predloži druga sredstva ili predmete izvršenja. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je zaključio da prvostepeni sud nije imao zakonsko uporište da donese odluku kojom se postupak vraća u fazu zakazivanja trećeg ročišta za prodaju nekretnina, odnosno da je nezakonito osporeno prvostepeno rješenje u tom dijelu, zbog čega je Kantonalni sud odlučio kao u izreci rješenja.

16. Prema podacima kojima raspolaže Ustavni sud, predmetni izvršni postupak je u toku, odnosno rješenjem Općinskog suda od 7. februara 2019. godine promijenjeno je sredstvo izvršenja tako da se izvršenje provodi na penziji izvršenika.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant je ukazao na dužinu predmetnog izvršnog postupka, kao i parničnog postupka koji je prethodio izvršnom, te je naveo da je parnični postupak pokrenuo 2005. godine, dok je izvršni postupak pokrenuo 2012. godine i zatražio naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku i povrede navedenih prava osporenim rješenjem. Apelant je naveo hronologiju predmetnih postupaka i analizirao osporeno rješenje kojim je ukinuto prvostepeno rješenje u dijelu u kojem je postupak vraćen u fazu zakazivanja trećeg ročišta za prodaju nekretnina. Apelant je naveo da je odluka o neuspjelom trećem ročištu zasnovana na odredbi člana 1. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku (član 85. stav 5. ZIP-a), za koju je Ustavni sud svojom odlukom utvrdio da nije u skladu sa članom II/3.e) Ustava BiH i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te da sudovi nisu trebali u konkretnom slučaju primijeniti navedenu odredbu ZIP-a. Osim toga, apelant navodi da je osporenom odlukom onemogućen da zaštiti svoje pravo na imovinu provođenjem izvršenja na imovini izvršenika, te je istakao da izvršni postupak traje od 2012. godine i da su svi pokušaji na drugim predmetima i sredstvima izvršenja bili bezuspješni. Apelant je u obje apelacije, pored naknade nematerijalne štete, zatražio i naknadu troškova na ime sastavljanja predmetnih apelacija.

II.Odgovor na apelaciju

18. Kantonalni sud je u svom odgovoru naveo da ostaje pri razlozima datim u obrazloženju odluke koja je donesena u skladu sa zakonom i Ustavom BiH, te je istakao da nisu povrijeđena prava na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji.

19. Općinski sud je u svojim odgovorima vrlo opširno naveo hronološki tok predmetnog izvršnog postupka (navodeći svaku procesnu radnju koju je preduzeo u predmetnom izvršnom postupku), te je istakao da su neosnovani apelantovi navodi koji se odnose na dužinu trajanja izvršnog postupka. Općinski sud je naveo da je nakon podnošenja apelacija (AP 1629/17 i AP 4932/17) preduzeo niz procesnih radnji u predmetnom izvršnom postupku (pozivao apelanta da predloži drugo sredstvo izvršenja, da dostavi specifikaciju potraživanja, zatim postupao po apelantovom zahtjevu da se utvrdi imovina izvršenika, posredstvom sudskih izvršilaca utvrđivao pokretne stvari izvršenika na licu mjesta, donio rješenje o obustavljanju postupka 1. oktobra 2018. godine (zbog nepostupanja apelanta po zaključku suda), koje je svojim rješenjem od 2. novembra 2018. godine stavio van snage, odlučio o zahtjevu izvršenika za izuzeće postupajućeg sudije, pribavio izjavu izvršenika o njegovoj imovini), te je nakon neuspješne zapljene pokretnih stvari izvršenika (u dva navrata tokom 2018. godine) na apelantov prijedlog 7. februara 2019. godine donio rješenje kojim je izvršio promjenu sredstva izvršenja da se umjesto zabilježbom i procjenom nekretnina odredi izvršenje na penziji izvršenika kod Federalnog zavoda PIO. Rješenjem Općinskog suda od 19. marta 2019. godine odbijen je kao neosnovan prigovor izvršenika izjavljen na rješenje o izvršenju od 7. februara 2019. godine, te je sud navedena rješenja dostavio Federalnom zavodu PIO na provođenje. Osim toga, izvršenik je na rješenje od 7. februara 2019. godine podnio žalbu koja je dostavljena na odgovor apelantu, te će nakon isteka roka za dostavljanje odgovora Općinski sud spis predmeta dostaviti Kantonalnom sudu na nadležni postupak. Općinski sud je istakao da je u konkretnom postupku postupao u kratkim rokovima i da predmet ni u jednoj fazi postupka nije mirovao, kao i da sud nije mogao utjecati na bolest, a kasnije i na smrt stalnog sudskog vještaka, kao i na apelantov nedolazak na ročišta za prodaju nekretnina, zbog čega je sud više puta zakazivao ročišta za prodaju nekretnina. Sud je istakao da apelant nigdje u apelaciji nije naveo da mu je glavni dio duga u toku postupka isplaćen, da mu je tokom postupka napravljena ponuda oko isplate potraživanja, da je tražio odlaganje izvršnog postupka, kao i da mu je omogućen pristupni kod tako da je mogao pratiti sve promjene u konkretnom predmetu. Osim toga, apelant do podnošenja apelacije nikada nije zatražio da sud po službenoj dužnosti kod nadležnih organa izvrši provjeru imovine izvršenika, što bi vjerovatno ubrzalo postupak jer je sud na apelantov zahtjev u više navrata tražio od izvršenika da dostavi podatke o imovini. Općinski sud je također istakao da nije njegova krivica što se apelant nije u cijelosti namirio, te je naveo da je po apelantovom prijedlogu u dva navrata odredio izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika, zatim je pristupio postupku utvrđivanja imovine izvršenika i nakon toga proveo postupak na nekretninama izvršenika, odnosno, opet na apelantov prijedlog, utvrđivao da li je izvršenik u međuvremenu stekao neke nove pokretne stvari, da bi na kraju odredio izvršenje na penziji izvršenika. Općinski sud je istakao da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku, odnosno da je u konkretnom postupku postupao u skladu sa zakonom i u zakonom predviđenim rokovima i da ne može odgovarati zbog toga što apelant, uslijed nepostojanja sredstava, nije u cijelosti namirio svoja potraživanja.

20. Izvršenik je u svom odgovoru naveo da su apelantovi navodi neosnovani i predložio je da se apelacija odbaci kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

21. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16 i 55/18 – rješenje USBiH).

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16 i 55/18 – rješenje USBiH), sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 8.

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (1)Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i nad onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

(2)Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.

(3)Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 63.

Obustava izvršenja [...] (3)Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

(4)Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnešen ili ako je prijedlog neosnovan.

[...] Član 95.

Obustava izvršenja (1)Sud će da obustavi izvršenje ako se nekretnina nije mogla prodati ni na trećem ročištu.

[...] VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. Ustavni sud prvenstveno zapaža da je apelant prvobitno (u predmetu broj AP 1629/17) osporio i dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka u kojem je, nakon podnošenja te apelacije, donesena osporena odluka, a koji, kako to proizlazi iz činjeničnog dijela ove odluke, još uvijek nije okončan. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija kojom je apelant osporio dužinu predmetnog izvršnog postupka, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva i u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

25. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je apelant apelacijom broj AP 4932/17 osporio Rješenje Kantonalnog suda broj 49 0 I 022021 17 Gž 2 od 29. augusta 2017. godine, koje je nakon podnošenja prvobitne apelacije doneseno u istom izvršnom postupku, a protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu odluku apelant je primio 25. septembra 2017. godine, a apelacija je podnesena 24. novembra 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

27. Apelant pobija rješenje Kantonalnog suda, tvrdeći da su tim rješenjem prekršena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je također ukazao i na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka u kojem je donesena osporena odluka.

Pravo na pravično suđenje

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem je apelant kao tražilac izvršenja pokrenuo postupak izvršenja protiv izvršenika radi namirenja svog potraživanja utvrđenog pravomoćnom presudom, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju.

a)U odnosu na osporeno rješenje Kantonalnog suda

31. Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje zasnivaju se na tvrdnjama da Općinski sud nije mogao svoju odluku o neuspjelom trećem ročištu za prodaju nekretnina donijeti na osnovu odredbe koja je proglašena neustavnom, odnosno da je Kantonalni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo prvostepeno rješenje kojim je postupak vraćen u fazu zakazivanja trećeg ročišta za prodaju nekretnina.

32. U vezi s apelantovim navodima, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

33. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se predmetnom apelacijom pokreću, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.

34. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u konkretnom izvršnom postupku, nakon neuspješno održanih ročišta za prodaju predmetne nekretnine, obustavio izvršni postupak, odnosno postupajući po apelantovom prigovoru isti usvojio, stavio van snage rješenje o obustavljanju postupka i predmet vratio u fazu zakazivanja trećeg ročišta za prodaju nekretnina. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda djelimično je usvojena žalba izvršenika i ukinuto je prvostepeno rješenje u dijelu kojim je odlučeno da se postupak vraća u fazu zakazivanja trećeg ročišta za prodaju predmetnih nekretnina zato što prvostepeni sud nije imao zakonsko uporište za svoju odluku, dok je potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je rješenje o obustavljanju postupka stavljeno van snage. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud u osporenom rješenju pozvao na odredbe člana 63. st. 3. i 4 ZIP-a kojima je propisano kada se izvršenje obustavlja i pod kojim uvjetima. Kantonalni sud je također zaključio da je prvostepeni sud, suprotno navedenim odredbama, istog dana (24. marta 2017. godine) donio zaključak kojim je pozvao apelanta da u određenom roku predloži druga sredstva ili predmete izvršenja jer se izvršenje ne može provesti na nekretninama izvršenika, te istog dana donio rješenje o obustavljanju izvršenja. Dakle, na taj način prvostepeni sud je onemogućio apelanta da, u skladu sa zaključkom tog suda, predloži druga sredstva ili predmete izvršenja, odnosno prvostepeni sud nije imao zakonsko uporište da donese odluku kojom se postupak vraća u fazu zakazivanja trećeg ročišta za prodaju nekretnina. U vezi s tim, Ustavni sud ne vidi proizvoljnost u osporenoj odluci Kantonalnog suda kojom je potvrđeno prvostepeno rješenje u dijelu kojim je stavljeno van snage rješenje o obustavljanju postupka, odnosno ukinuto prvostepeno rješenje u dijelu kojim je odlučeno da se postupak vraća u fazu zakazivanja trećeg ročišta za prodaju predmetnih nekretnina.

35. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju osporenom odlukom Kantonalnog suda nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b)U odnosu na dužinu izvršnog postupka Relevantna načela

36. Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

37. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

38. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka kontinuirano isticao da član 6. stav 1. Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke. Period koji treba uzeti u obzir

39. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak započeo 7. decembra 2012. godine, te prema stanju konkretnog predmeta još uvijek nije okončan. Dakle, predmetni izvršni postupak traje šest godina i pet mjeseci i još uvijek nije okončan.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

40. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravomoćne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (namirenje glavnog duga i sporednih potraživanja na pokretnim stvarima i nekretninama izvršenika), Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku. Ustavni sud, također, smatra da je predmetni postupak od značaja za apelanta jer se radi o novčanim potraživanjima radi naplate duga.

41. Cijeneći apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka više puta tražio da se utvrdi imovina izvršenika, odnosno do podnošenja apelacije nije zatražio da sud po službenoj dužnosti izvrši provjeru imovine izvršenika kod nadležnih organa (apelant je tek nakon podnošenja apelacije zatražio da sud po službenoj dužnosti kod nadležnih organa izvrši provjeru imovine izvršenika), kao i da je tokom postupka apelant tražio njegovo odlaganje. Osim toga, apelant je tokom postupka predlagao nova sredstva izvršenja (dva puta na pokretnim stvarima, jednom na nekretnini izvršenika, te na penziji) i tražio da sud utvrdi da li je izvršenik u međuvremenu stekao neke nove pokretne stvari, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje njegovog potraživanja, ali je s druge strane objektivno utjecalo na dužinu trajanja postupka jer je redovni sud postupao po apelantovim prijedlozima i navedeno je rezultiralo da se predmetno izvršenje trenutno provodi na penziji izvršenika. Ustavni sud, također, primjećuje da je izvršenik tokom postupka (prije održavanja prvog ročišta za prodaju nekretnina izvršenika) isplatio apelantu glavni dio duga i napravio ponudu oko isplate potraživanja, kao i da je apelant putem pristupnog koda mogao pratiti sve promjene u konkretnom predmetu.

42. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

43. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud, nakon što je apelant podnio prijedlog za izvršenje, u roku od 11 dana donio rješenje o izvršenju kojim je dozvolio predloženo izvršenje, te je u kratkom periodu (mjesec dana) odlučio o prigovoru izvršenika, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda. U nastavku postupka Općinski sud je preduzimao procesne radnje u primjerenim rokovima (zaplijenio pokretne stvari i održao ročišta za prodaju pokretnih stvari izvršenika), te postupao po apelantovim prijedlozima (ponovna zapljena pokretnih stvari, utvrđivanje imovine izvršenika, promjena sredstva izvršenja) i prigovoru na rješenje o promjeni sredstva izvršenja. Nakon procjene predmetnih nekretnina, Općinski sud je proveo postupak prodaje predmetnih nekretnina koji je u konačnici rezultirao donošenjem rješenja o obustavljanju izvršenja, koje je u nastavku postupka ukinuto. Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja predmetnih apelacija Općinski sud preduzeo niz procesnih radnji i donio nekoliko rješenja (ponovo je na apelantov prijedlog pokušana zapljena pokretnih stvari izvršenika, utvrđena imovina izvršenika), doneseno je rješenje o promjeni sredstva izvršenja (na penziji izvršenika) i rješenje kojim je odbijen prigovor izvršenika, nakon čega su rješenja dostavljena Federalnom zavodu PIO na provođenje.

44. Cijeneći postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da postupak pred Općinskim sudom traje nešto duže od uobičajenog, ali je dijelom odgovornost i na apelantovoj strani koji je tokom postupka više puta mijenjao predmet i sredstvo izvršenja, tražio utvrđivanje imovine izvršenika, odlagao izvršenje, što predstavlja apelantovo pravo koje je objektivno utjecalo na dužinu trajanja postupka. S druge strane, Općinski sud je brzo i efikasno provodio procesne radnje s ciljem okončanja postupka, ali iz predloženih predmeta i sredstava izvršenja apelant se nije mogao u potpunosti namiriti, što je objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret redovnom sudu. Međutim, u toku je provođenje izvršenja na penziji izvršenika, pa je sasvim izvjesno da će apelant naplatiti preostalo potraživanje od izvršenika. Kako je Ustavni sud istakao u prethodnom tekstu ove odluke, u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ (u predmetnom izvršnom postupku obje stranke su fizička lica) uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.

45. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Pravo na imovinu

46. Apelant smatra da je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o kršenju ovog prava, u suštini, veže za proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a ti su navodi već razmotreni u okviru navoda o povredi prava na pravično suđenje u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani. Pitanje naknade nematerijalne štete

47. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

48. S obzirom na odluku Ustavnog suda, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je apelacijama zatražio zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka i povrede navedenih prava osporenim rješenjem.

49. Apelant je zatražio i naknadu troškova za sastavljanje apelacije. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije, koji troškovi padaju na teret apelanata.

VIII.Zaključak

50. Ustavni sud, zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u predmetnom izvršnom postupku Općinski sud postupao u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i zakonskim odredbama i u tom smislu provodio procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, pri čemu nije odgovoran za nemogućnost potpunog namirenja apelanta na predloženim sredstvima izvršenja.

51. Ustavni sud, također, zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje kada u obrazloženju osporene odluke nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na apelantovu štetu, te kada je redovni sud u svojoj odluci naveo razloge zašto je zaključio da je pravilna odluka prvostepenog suda kojim je stavljeno van snage rješenje o obustavljanju postupka, odnosno ukinuo prvostepeno rješenje u dijelu kojim je odlučeno da se postupak vraća u fazu zakazivanja trećeg ročišta za prodaju predmetnih nekretnina.

52. Osim toga, Ustavni sud smatra da nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelant kršenje navedenog prava dovodi u vezu s proizvoljnom primjenom materijalnog prava u osporenoj odluci, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

53. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

54. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1629/17 (Ć. A.) | Sudska praksa | Aktio