Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4867/18 (J. D.)

Odluka donesena 08. 05. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Isplata duga
  • Dokaz
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4867/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. svibnja 2019. godine, u predmetu broj AP-4867/18, rješavajući apelaciju Jovana Devića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Jovan Dević protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 118225 18 Rev od 24. svibnja 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Jovan Dević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Dragan Tolimir, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 27. kolovoza 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 118225 18 Rev od 24. svibnja 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta da mu tuženi („Nutrabolics“ d.o.o. Banjaluka) na ime duga isplati određeni iznos i to na ime isporuke zdravstveno neispravne robe u određenom iznosu i na ime razlike u cjeni robe isporučene po računu – otpremnici u određenom iznosu.

3. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je prvostupanjski sud na prijedlog apelanta odredio vještačenje po vještaku ekonomske struke S.S. sa zadatkom da vještak utvrdi vrstu naručene robe od strane gospodarskog društva („Elite Nutrition“ d.o.o. Beograd) i vrstu isporučene robe od strane tuženog prema dostavljenim predračunima i računima - otpremnicama, da utvrdi kolika je vrijednost robe koja je ostala neocarinjena zbog zdravstvene neispravnosti, da utvrdi kolika je razlika u cijeni isporučene robe po računima itd. Nakon što je sačinjen nalaz, po prijedlogu apelanta, prvostupanjski sud je odredio odredio da se izvrši i dopuna vještačenja (da vještak sravni predračune sa računima i otpremnicama i utvrdi je li tuženi isporučio robu, kao i cjenu robe koja je zadržana na carini itd.). S tim u vezi, Vrhovni sud naveo da je presuda prvostupanjskog suda ukinuta iz razloga što nije obrazložena ocjena nalaza i dopune nalaza vještaka, koji su kontradiktorni, te je dana uputa da prvostupanjski sud zakaže glavnu raspravu i pozove vještaka kako bi se otklonila proturječnosti iz nalaza i dopune nalaza. Unatoč tome što je prvostupanjski pogrešno postupio i u ponovnom postupku zakazao pripremno ročište, a ne ročište za glavnu raspravu, Vrhovni sud je naveo da je prvostupanjski sud pozvao vještaka da otkloni proturječnosti nalaza i dopuni nalaz, ostavljajući pri tome isti opseg vještačenja. Pri tome, Vrhovni sud je naveo da je prvostupanjski sud odbio prijedlog apelanta da se izvrši vještačenje uvidom u poslovne knjige tuženog i transakcijske račune svih banaka u spornom periodu, iz razloga što nakon što je vještak dopunom nalaza i izjašnjenjem na ročištu otklonila nedostatke u svom ranijem nalazu, nisu postojali uvjeti iz člana 155. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu ZPP). Nadalje, Vrhovni sud je naveo da zbog činjenice da apelant ne posjeduje knjigovodstvene isprave svog pravnog prednika o spornom pravnom odnosu, nego samo određene fakture i predračune, na osnovu kojih je izvršen prenos potraživanja na njega, vještak D.J. (koji je financijsko vještačenje sačinio na zahtjev gospodarskog društva („Elite Nutrition“ d.o.o. Beograd)), kao što je potvrdio u svom iskazu, nije vršio vještačenje poslovnog odnosa, nego samo određen broj nabavki koristeći fotokopije predračuna koje mu je dao prednik apelanta, te nije mogao utvrditi kako je vršeno plaćanje. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je apelant bio dužan da za svoje tvrdnje dostavi isprave na koje se poziva u skladu sa odredbom članka 134. stavak 1. ZPP, pa tako i one koje se nalaze u knjigovodstvenoj dokumentaciji njegovog prednika. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da apelant prilikom predlaganja opsega vještačenja nije ni predlagao da se vještačenje izvrši na osnovu isprava koje se nalaze u knjigovodstvenoj dokumentaciji tuženog, niti dokazivao iz kojih razloga i koje knjigovodstvene isprave su zajedničke za stranke i sporne, pa sud nije ni mogao cijeniti jesu li ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 135. ZPP (da se tuženom naloži da omogući da se vještačenje izvrši na osnovu njegove knjigovodstvene dokumentacije). Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je vještak S.S. obrazložila nalaz i dopune nalaza i istakla da se ne mogu povezati predračuni sa računima, jer odstupaju po vremenu, a i zbog toga što u njima nisu navedene šifre robe već samo opisno o kojoj robi se radi, što ne odgovara knjigovodstvenim pravilima, pa je povezivanje sadržaja predračuna i računa izvršeno isključivo po tvrdnji apelanta. Vrhovni sud je naveo da okolnost da se stranka ne slaže sa potpunim i jasnim nalazom i mišljenjem vještaka nije razlog da sud u smislu odredbe članka 155. stavak 3. ZPP odredi drugog vještaka. Naime, Vrhovni sud je ukazao da je apelant prigovarao nalazu i dopuni nalaza smatrajući da je obaveza vještaka bila da nalaz sačini na osnovu uvida u poslovne knjige tuženog i transakcijske račune svih banaka u spornom periodu, te predložio da se naloži vještaku da sačini dopunu nalaza, međutim kako je apelant trebao dostaviti knjigovodstvene isprave svog prednika koji mu je prenio potraživanje, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog apelanta za dopunu nalaza, jer se ne radi o o dopuni vještačenja u smislu odredbe članka 155. ZPP, nego o prijedlogu za novo vještačenje. Konačno,Vrhovni sud je naveo da je pravilno drugostepanjski sud zaključio da se osnovanost tužbenih zahtjeva apelanta ne može temeljiti na sadržaju predračuna i računa na način kako to izlaže apelant u tužbi iz razloga što se pismene isprave cijenjene pojedinačno i u međusobnoj vezi ne mogu prihvatiti kao pouzdani dokazi o postojanju svakog pojedinačnog materijalnog pravnog odnosa u kojem je tuženi povrijedio ugovornu obavezu kako to tvrde činjenični navodi tužbe, slijedom čega je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 126. ZPP, u vezi sa odredbom članaka 481, 482, 488. stavak 2. i članka 262. stavak 2. Zakona o obligacionim odnosima, tužbeni zahtjev apelanta pravilno odbijen. Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, između ostalog, osporava zakonitost nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke S. S., s obzirom da su sudovi nezakonito odbili prijedlog za određivanje novog vještaka ili dopunu postojećeg vještačenja.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud dao detaljno i jasno obrazloženje za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud ukazuje da je Vrhovni sud, odlučujući o identičnim apelantovim navodima (da je sud neosnovano odbio prijedlog za određivanje novog vještaka, odnosno prijedlog da isti vještak dopuni vještačenje uvidom u poslovne knjige ili transakcijske račune tuženog), u obrazloženju osporene odluke dao detaljne i jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelanta ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4867/18 (J. D.) | Sudska praksa | Aktio