Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1239/19 (R. Z.)

Odluka donesena 22. 05. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1239/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-1239/19, rješavajući apelaciju Rizvana Zjakića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Rizvan Zjakić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 17 0 P 039211 16 Rev od 6. decembra 2018. godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 039211 15 Gž od 21. decembra 2015.

godine i Presude Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 039211 12 P od 30. decembra 2014. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Rizvan Zjakić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 18. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 17 0 P 039211 16 Rev od 6. decembra 2018. godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 039211 15 Gž od 21. decembra 2015. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 039211 12 P od 30. decembra 2014. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, odbijen je u cijelosti apelantov tužbeni zahtjev da mu tuženi (Triglav osiguranje d.d. Sarajevo) na ime naknade štete isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka sa zakonskom zateznom kamatom, te je apelant obavezan da tuženom naknadi troškove postupka.

3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je, pored ostalog, naveo da su nižestepeni sudovi utvrdili da su parnične stranke 6. januara 2011. godine zaključile policu osiguranja za putničko vozilo kojom je ugovoreno potpuno kasko osiguranje vozila na period od 8. januara 2011. do 8. januara 2012. godine (suma osiguranja 70.000,00KM), da su sastavni dio ugovora o osiguranju Uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila (uručeni ugovaraču), te da je 19. avgusta 2011. godine predmetno vozilo ukradeno. Zatim, da su nižestepeni sudovi na osnovu nalaza i mišljenja vještaka mašinske struke utvrdili da vrijednost vozila na dan krađe iznosi 28.910,00 KM (nabavna cijena vozila od 70.000,00 KM navedena u polici osiguranja umanjena za 58,7% amortizacije po starosti i pređenim kilometrima). Vrhovni sud je dalje naveo da su nižestepeni sudovi utvrdili da je tuženi apelantu temeljem nagodbe od 21. aprila 2014. godine isplatio nesporni dio od 37.258,60 KM (28.910,00 KM naknade za vozilo i 8.348,60 KM zateznih kamata). S tim u vezi, Vrhovni sud je prihvatio stanovište nižestepenih sudova da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti Uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila kod utvrđivanja visine štete u slučaju krađe vozila koje nije vlasniku vraćeno u roku od 30 dana (koje je apelant prihvatio potpisivanjem ugovora), te da je tuženi isplatom iznosa od 37.258,60 KM isplatio dužni iznos na ime naknade štete za ukradeno vozilo, kao i da apelant nema osnova zahtijevati da se amortizacija obračuna samo za vrijeme od zaključenja ogovora o kasko osiguranju pa do krađe vozila. Vrhovni sud je naveo da su pravilno nižestepeni sudovi zaključili da je neosnovan apelantov zahtjev za isplatu razlike između iznosa koji potražuje i isplaćenog iznosa, te da su pravilnom primjenom čl. 23. stav 1. i 24. stav .1 Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila odbili apelantov zahtjev. Vrhovni sud je naveo da nije obrazlagao ostale apelantove navode jer nisu od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari (član 231. u vezi sa članom 253. Zakona o parničnom postupku). Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imnovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise. Također, apelant navodi da redovni sudovi nisu obrazložili ugovor o osiguranju. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na procesnu ravnopravnost itd.) ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentovao, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi, te da nije udovoljeno standardu „obrazložene odluke“. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud detaljno i jasno obrazložio svoju odluku, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. U odnosu na navode apelanata da redovni sudovi nisu odgovorili na sve apelantove navode, Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, redovni sudovi nisu bili obavezni da iznesu sve detalje i da odgovore na sve iznesene navode, nego su bili dužni da odgovore na relevantne navode, te svoju odluku obrazlože tako što će navesti jasne i razumljive razloge, a što je Vrhovni sud u konkretnom slučaju i učinio. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1239/19 (R. Z.) | Sudska praksa | Aktio