Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1661/19 (V. Č.)

Odluka donesena 22. 05. 2019.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1661/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-1661/19, rješavajući apelaciju Vlatko Čolić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vlatka Čolića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 2 P 005224 17 Rev od 5. marta 2019. godine, presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 P 005224 15 Gž od 13. marta 2017. godine i presude Općinskog suda u Livnu Odjeljenja suda u Tomislavgradu broj 68 2 P 005224 12 P od 30. septembra 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Vlatko Čolić iz Kupresa (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mladen Marinčić advokat iz Livna, podnio je 11. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 2 P 005224 17 Rev od 5. marta 2019. godine, presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 P 005224 15 Gž od 13. marta 2017. godine i presude Općinskog suda u Livnu Odjeljenja suda u Tomislavgradu broj 68 2 P 005224 12 P od 30. septembra 2015. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Livnu Odjeljenja suda u Tomislavgradu broj 68 2 P 005224 12 P od 30. septembra 2015. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim bi se utvrdilo da je apelant temeljem građenja vlasnik i posjednik nekretnine, pobliže opisane u izreci presude, pa bi tuženi Ljupko Čolić bio dužan pristati da se izvrši brisanje njegovog vlasničkog upisanog dijela u korist apelanta, kao i da naknadi troškove spora u iznosu od 3.760,00 KM. Istovremeno usvojen je protivtužbeni zahtjev protiv apelanta kojim je tuženi Ljupko Čolić, temeljem pravnog posla, postao suvlasnik i suposjednik predmente nekretnine, što je apelant dužan pristati da se u katastarskim knjigama on upiše kao posjednik sa dijelom ½ uz istovremeno brisanje apelanta sa tog dijela. Apelant je obavezan na snošenje troškova parničnog postupka u iznosu od 1.404,00 KM, sve u roku od 30 dana i pod prijetnjom ovrhe. Presudom Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 P 005224 15 Gž od 13. marta 2017. godine, žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.

3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena. Nakon što je ispitao pobijanu presudu u granicama propisanim članom 241. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06 - dalje: ZPP), koji se u konkretnom postupku primjenjuje na osnovu odredbe člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 98/15), ovaj sud je odlučio da revizija nije dopuštena, jer prema odredbi člana 237. stav 2. ZPP-a revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Kad uz tužbeni zahtjev postoji i protivtužbeni zahtjev, dopsutivost revizije se procjenjuje po vrijednosti svakih od tih zahtjeva, a ne po njihovom ukupnom zbiru (član 318. stav 2. ZPP). U konkretnom predmetu vrijednost pobiajnog dijela pravomoćne presude o tužbi apelanta iznosi 1.000,00 KM, a tuženi u svojoj protutužbi nije označio vrijednost predmeta spora. Kako dakle, vrijednost spora o tužbi i protivtužbi ne prelazi limitirajući iznos preko 10.000,00 KM, to revizija sa stanovišta odredbe člana 237. stav 2. ZPP-a nije dopuštena.

4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 P 005224 15 Gž od 13. marta 2017. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 68 2 P 005224 17 Rev od 5. marta 2019. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka

c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 P 005224 15 Gž od 13. marta 2017. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je iz obrasca apelacije vidljivo da je apelantu 17. marta 2017. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 P 005224 15 Gž od 13. marta 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 11. aprila 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 P 005224 15 Gž od 13. marta 2017. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1661/19 (V. Č.) | Sudska praksa | Aktio