Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1734/19 (D. T., J. T. i D. T.)

Odluka donesena 22. 05. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1734/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-1734/19, rješavajući apelacije Drage Tomića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Drago Tomić, Janja Tomić i Dragan Tomić protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 87 0 P 021515 18 Gž od 11. februara 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 P 021515 16 P od 30. avgusta 2018. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1734/19

1. Drago Tomić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je 13. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 P 021515 18 Gž od 11. februara 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 P 021515 16 P od 30. avgusta 2018. godine.

2. AP-1735/19

2. Janja Tomić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Teslića, podnijela je 15. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 87 0 P 021515 18 Gž od 11. februara 2019. godine i Presude Osnovnog suda broj 87 0 P 021515 16 P od 30. avgusta 2018. godine.

3. AP-1739/19

3. Dragan Tomić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je 15. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 87 0 P 021515 18 Gž od 11. februara 2019. godine i Presude Osnovnog suda broj 87 0 P 021515 16 P od 30. avgusta 2018. godine. Spajanje predmeta

4. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na iste osporene odluke i zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1734/19. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

5. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, obavezan je apelant Dragan Tomić da tužitelju (D.M.) isplati dug po osnovu obavljenih građevinskih radova u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom, dok su apelanti Drago Tomić i Janja Tomić obavezani da tužitelju predaju u posjed i raspolaganje pokretne stvari pobliže navedene u izreci presude. Osim toga, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se obavežu apelanti Drago Tomić i Janja Tomić da tužitelju solidarno nadoknade štetu u vidu izmakle koristi zbog nekorištenja pokretnih stvari pobliže navedenih u izreci presude, te su obavezani apelanti da tužitelju naknade troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

6. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud sud je, pored ostalog, naveo da je prvostepeni sud utvrdio da je tužitelj svojim mašinama i od svog materijala izveo niz građevinskih radova na kući apelanata (vrijednosti od 8.656,14 KM), da je tužitelju za izvršene radove isplaćen iznos od 5.482,00 KM, te da je apelant Dragan Tomić ostao dužan isplatiti tužitelju iznos od 3.175,14 KM. Zatim, da je prvostepeni sud utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o građenju i da je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu duga i za povrat stvari koje se nalaze kod apelanata Drage Tomića i Janje Tomić, te da je neosnovan zahtjev za naknadu izgubljene koristi jer tužitelj nije dokazao ispunjenje uslova (čl. 155. i 189. Zakona o obligacionim odnosima). S tim u vezi, Okružni sud je naveo da navodima apelanata nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost prvostepene presude u čijem su obrazloženju dati jasni činjenični i pravni razlozi za njeno donošenje, te da su neosnovani navodi apelanata da je sud u izreci presude naveo kao pravni osnov dug, a da se u obrazloženju presude poziva na odredbe o naknadi štete, zato što je prvostepeni sud odlučio o zahtjevima tužitelja za isplatu duga, povrat pokretnih stvari i naknadi štete. Okružni sud je naveo da je tužitelj dokazao („specifikacijom radova“, te iskazima apelanata Drage Tomića i Janje Tomić) da je s apelantima postigao dogovor o izvođenju građevinskih radova i ukupnoj vrijednosti svih radova, te iznos naknade (5.482,00 KM) koju je apelant Dragan Tomić isplatio tužitelju. Nadalje, Okružni sud je naveo da preostali iznos duga od 3.175,14 KM (nesporno nije isplaćen) predstavlja dug apelanta Dragana Tomića prema tužitelju koji je dužan isplatiti u skladu s članom 262. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (tužitelj smanjio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka za 324,86 KM). Okružni sud je naveo da nisu osnovani navodi apelanata da je punomoćniku apelanata uskraćen pristup sudu budući da sud nije odložio ročište za glavnu raspravu od 21. maja 2018. godine, s obzirom da je punomoćnik apelanata imao mogućnost da nađe zamjenu ukoliko je on spriječen pristupiti zbog odlaska na raspravu kod drugog suda, te naglasio da su svi predloženi dokazi i izvedeni te da je sudu prije početka glavne rasprave dostavljen podnesak (završna riječ apelanata). Okružni sud je naveo da su neosnovani navodi apelanata Drage Tomića i Janje Tomić da nisu branili tužitelju da preuzme mašine (koje su ostale kod apelanata nakon izvedenih radova), zato što je tužitelj dokazao da ovi apelanti nisu dozvolili licima angažovanim od strane tužitelja da odvezu te stvari. Okružni sud je naveo da su neosnovani navodi apelanata istaknuti u pravcu odluke suda o troškovima postupka, zato što je prvostepeni sud pravilno utvrdio uspjeh stranaka u postupku (sa po 50%) i pravilno (nakon izvršenog prebijanja) obavezao apelante da solidarno naknade troškove postupka.

Apelacioni navodi

7. Nakon brižljive analize podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Apelanti navode da osporene presude ne zadovoljavaju standard obrazložene odluke, da sudovu nisu primijenili član 386. stav 2. Zakona o parničnom postupku imajući u vidu djelimičan uspjeh tužitelja, te im je "uskraćen pristup sudu s punomoćnikom" (advokat nije objektivno morao biti na ročištu budući da nije mogao da odgodi ranije zakazano ročište u Istočnom Sarajevu). Osim toga, apelanti su se u navedenim apelacijama pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr. nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.) ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentovali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud detaljno i jasno obrazložio svoju odluku, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredaba, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Ovo naročito imajući u vidu da apelanti u apelaciji ponavljaju navode koje su isticali u žalbi, a koje navode je razmotrio Okružni sud prilikom donošenja osporene odluke, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1734/19 (D. T., J. T. i D. T.) | Sudska praksa | Aktio