Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-463/19 (A.P.)

Odluka donesena 22. 05. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Nematerijalna šteta
  • Član 8. EK – Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-463/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-463/19, rješavajući apelaciju A. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela A. P.

protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Mal 134327 17 Gž od 6. februara 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. A. P. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Nermina Pivić, advokat iz Zenice, podnijela je 31. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 Mal 134327 18 Rev od 28. novembra 2018. godine.Ustavni sud konstatuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-1736/18 od 23. aprila 2018. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantica podnijela protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Mal 134327 17 Gž od 6. februara 2018. godine. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda apelantičina revizija odbačena, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan odlukom Kantonalnog suda, usvojen je tužbeni zahtjev apelantice u odnosu na trećetuženog Grad Zenica i obavezan je trećetuženi da apelantici isplati određen novčani iznos na ime pretrpljenih fizičkih bolova i na ime pretrpljenog straha, sve sa zakonskom zateznom kamatom, dok je odbijen tužbeni zahtjev apelantice u odnosu na tužene Federaciju BiH i Zeničko-dobojski kanton.

3. U obrazloženju prvostepene odluke je navedeno da je predmet spora naknada nematerijalne štete u iznosu od 4.000,00 KM (kako je tužbom traženo) koju je apelantica pretrpjela zbog napada i ujeda psa lutalice. Prvostepeni sud je naveo da je na okolnost utvrđivanja visine nematerijalne štete koju je apelantica pretrpila provedeno vještačenje po vještaku medicinske struke, čiji je nalaz i mišljenje ocijenjen kao stručan, objektivan i u svemu dat u skladu sa pravilima struke, te je kao takav u cjelosti prihvaćen. Nadalje, prvostepeni sud je naveo da je visinu nematerijalne štete dosudio na osnovu člana 200. Zakona o obligacionim odnosima ( u daljnjem tekstu: ZOO) kojim je propisano da će sud dosuditi pravičnu naknadu za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, za pretrpljene fizičke bolove, za strah i naruženost ako nađe da okolnost slučaja to opravdava. S tim u vezi, prvostepeni sud je naveo da je cijenio praksu dosadašnjih sličnih slučajeva kod određivanja visine pravične naknade, te da dosuđeni iznosi ne odstupaju od iznosa za utvrđenje pravične novčane naknade nematerijalne štete prihvaćene Orjentacionim kriterijima Vrhovnog suda FBiH. Prvostepeni sud je naveo da iz relevantnih odredbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, Zakona o principima lokalne samouprave u FBIH i Zakona o komunalnim djelatnostima jedinice (citiranih u prvostepenoj presudi) proizilazi da su lokalne samouprave odgovorne za napuštene i izgubljene životinje, te njihovo uklanjanje sa javnih površina, a što proizilazi i iz važeće Odluke o komunalnom redu Općine Zenica, zbog čega se propusti jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zenice, ne mogu staviti na teret tuženim Federaciji BiH i Zeničko-dobojskom kantonu.

4. U obrazloženju drugostepene odluke Kantonalni sud je naveo da su neosnovani žalbeni prigovori apelantice da su u ovom postupku pasivno legitimisani i Federacija BiH i Zeničko-dobojski kanton, jer iz propisa na kojima se temelji tužbeni zahtjev i koji su materijalno-pravna osnova za pobijanu presudu jasno proizilazi da je odgovornost na trećetuženom Gradu Zenici, a ne na tuženim Federaciji BiH i Zeničko-dobojskom kantonu. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je vezano za ovoj prigovor pravilno odlučio prvostepeni sud koji je za svoju odluku naveo jasne razloge koje kao pravilne prihvata i taj sud.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na poštovanje privatnog i porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica, u suštini, smatra da redovni sudovi pogrešno zaključuju da je samo lokalna samouprava odgovorna za napuštene i izgubljene životinje, budući da se "državnim pravom" reguliše oblast zaštite životinja i građana od napuštenih životinja. Takođe, apelantica smatra da su sudovi pogrešno utvrdili visinu nematerijalne štete koju su joj dosudili i da nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra nisu cijenili na ispravan način.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima svojih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji (tj. pitanje pasivne legitimacije navedenih tuženih), te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-344/19 od 10. aprila 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba ). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-463/19 (A.P.) | Sudska praksa | Aktio